DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1987 str. 125 <-- 125 --> PDF |
IN MEMORIAM Prof. dr. ZLATKO VAJDA dipl. ing. šumarstva 1901—1987 U Zagrebu je 29. lipnja 1987. godine nakon duge bolesti preminuo sveučilišni profesor dr ZLATKO VAJDA, dipl. ing. šum. Pokopan je 2. srpnja na zagrebačkom groblju Mirogoj. Pogrebu su prisustvovali mnogi njegovi prijatelji, kolege, đaci i odani poštivaoci. Prof. dr Zlatko Vajda rođen je 16. 11. 1901. godine u Čajkovcima kod Đakova. Na realnoj gimnaziji u Osijeku maturirao je 1920. godine. Godine 1924. završio je Šumarske studije na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu. Početak njegovog službovanja bio je 1925. godine u taksaciji Direkcije šuma u Zagrebu, a odmah iza toga prelazi u Ogulin gdje ostaje sve do 1940. godine. U početku, od 1926. — 1927. godine, radi u direkciji šuma Ogulinske imovne općine. U tom vremenu, 1927. godine, položio je državni stručni ispit za samostalne« vođenje šumskog gospodarstva. Od 1928. — 1940. godine radi kao upravitelj državne šumske uprave Ogulin. Nakon toga prelazi u Zagreb gdje ostaje do kraja života. U Zagrebu radi u taksaciji šumskog odjela Banske uprave od 1941. — 1945. go dine. Odmah poslije rata, od 1946. — 1947. godine radi u Institutu za šumarska istraživanja u Zagrebu. Prof. dr Zlatko Vajda ukupno je proveo 22 godine u šumarskoj operativi. Poslije takvog dugogodišnjeg rada u operativi samo izuzetno sposobni i marljivi ljudi mogu prijeći na bavljenje znanstvenim radom. S obzirom na poslove kojima se bavio u Ogulinu, pogotovo uzgajanjem šuma, čitav njegov daljnji rad baziran je na spoznajama uzgajanja šuma i složenosti šumskih zajednica, upravo je to davalo posebnu vrijednost svim njegovim kasnijim stručnim i znanstvenim radovima. Za vrijeme toga dugogodišnjeg rada u šumarskoj operativi nije bio samo šumar praktičar već i vrlo aktivan znanstvenik koji je objavio niz stručnih i znanstvenih radova. Kao znanstvenik 1932. godine uspješno je obranio doktorsku disertaciju pod naslovom »Studija o prirodnom rasprostranjenju i rastu smreke u Gorskom Kotaru«, te na Sveučilištu u Zagrebu promoviran u čast doktora šumarskih nauka. On je po tome spadao među rijetke doktore znanosti iz područja šumarstva čiji je doktorat postignut iz privrede. Njegov je znanstveni rad za vrijeme službovanja u praksi toliko bogat da je već 1945. godine izabran za honorarnog nastavnika zaštite šuma na Poljoprivredno- šumarskom fakultetu u Zagrebu. Na toj dužnosti ostaje do 1948. godine. Habilitirao je 1947. godine a u svojstvu docenta radi od 1948. — 1952. godine kada je postao izvanredni profesor. Redovni sveučilišni profesor postao je 1955. godine. Kao nastavnik predao je zaštitu šuma 56 semestara sve do umirovljenja. Isti predmet predavao je i slušačima |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1987 str. 126 <-- 126 --> PDF |
postdiplomske nastave za vrijeme aktivnog rada i kao umirovljenik. Osim zaštite šuma predavao je još slijedeće predmete: Upravu šuma (1945. — 1949.). Lovnu privredu (1947. — 1949.), Meteorologiju i klimatologiju (1952. —1953.) Uzgajanje sa zaštitom šuma (1953. — 1958.) na Drvno-industrijskom odsjeku, Osnove Šumarstva također na Drvno-industrijskom odsjeku od 1958. godine do umirovljenja 1972. godine. Prof. dr Zlatko Vajda vršio je brojne značajne funkcije i dužnosti na Fakultetu i šire. Bio je dekan Poljoprivredno- šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1954. — 1955. godine, prodekan i pročelnik Šumarskog odjela 1955. — 1956. istog Fakulteta, te predsjednik Savjeta. Dužnost predstojnika Zavoda, kasnije Katedre, za zaštitu šuma obavljao sve do umirovljenja 1972. godine. Bio je član mnogih komisija. Pored toga prof. dr Zlatko Vajda bio je vanjski suradnik JAZU od 1949. godine, član Šumarskog društva Hrvatske, veoma vrijedan suradnik Šumarskog lista, vanjski suradnik Instituta za fiziku atmosfere i kozmičku fiziku, vanjski suradnik znanstvenih šumarskih institucija i dr. Za svoj svestrani rad primio je više priznanja i nagrada. Odlikovan je ordenom II reda 1960. godine, a 1975. godine uručena mu je Republička nagrada za životno delo za tu godinu. 1976. godine prigodom proslave 130-godišnjice osnivanja Hrvatsko-slav. šumarskog društva i 100-godišnjice Šumarskog lista odlikovan je Poveljom sa zlatnom medaljom. 1985. godine Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu uručio mu je diplomu povodom proslave 125-godišnjice šumarske nastave u Hrvatskoj. U stručnim i znanstvenim čosopisima prof, dr Zlatko Vajda aktivan je preko 50 godina. Prvo njegovo objavljeno djelo datira iz davne 1931. godine, a 2 godine kasnije iz tiska izlazi njegovo disertacijsko djelo. Iza toga objavljuje čitav niz znanstvenih i stručnih radova i prikaza u domaćim i stranim časopisima. Objavio je više od stopedeset napisa koji su vrlo iscrpni i popraćeni znalačkim komentarima. Iz tih radova vidljivo je da je profesor Vajda bio šumar širokih pogleda na cijelo naše šumarstvo. Iako je najviše radio u operativi u Ogulinu zanimao se je za šumarstvo i drugih područja u našoj zemlji i šire. Ukazivao je na znanstvene institucije izvan naše zemlje i na dostr gnduća u šumarstvu tih zemalja. Kao dugogodišnji praktičar napisao je nekoliko radova o organizaciji i racionalizaciji rada u šumarstvu. On je autor velikog broja recenzija od kojih se moraju spomenuti recenzije knjiga prof, dr Zeljka Kovačevtića »Primijenjena entomologija I i III« koje su još uvijek nezamijenjivi entomološki udžbenici naših šumara. U svom širokom opusu proučavao je geografiju šuma i šumskih vrsta drveća, sjemenarstvo, ukazivao je na haračenje šumama, na uzroke bespravne sječe i njihovog uklanjanja, pisao je o uzgajanju i uređivanju šuma, o vrijednosti pojedinih vrsta drveća, o ulozi šuma na okoliš i njenom utjecaju na zdravlje čovjeka. Opisivao je značenje pojedinih abiotskih faktora u šumama. Posebno su značajni radovi na području zaštite šuma. U tom dijelu prikazuje mnoge rasprave o štetnim insektima i njihovom suzbijanju. Upozorava na mogućnost biološke borbe protiv insekata, a što u današnje doba dolazi do punog izražaja. Prof. dr Zlatko Vajda autor je mnogih stranica u Šumarskoj enciklopediji i Šumarskom priručniku. Dugi niz godina radio je na proučavanju i istraživanju uzroka masovnog sušenja pojedinih vrsta drveća i šuma te o tome napisao velik broj djela. Važno je istaći da je rasvijetlio i objasnio uzroke sušenja bukve na Učkoj. Posebno je značajno njegovo istraživanje promjene klime i kako se te promjene odraža |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1987 str. 127 <-- 127 --> PDF |
vaju na sušenje šuma. On je ukazao da je klima postala toplija i da to ima velik utjecaj na sušenje stabala. To su bila potpuno nova saznanja, njih su prihvatili i služe se i danas znanstvenici koji se bave sličnim istraživanjima. Kao veliki vizionar shvatio je kolika je opasnost od šumskih požara. Poznato je da su šumski požari bili obavezno pitanje svakom studentu na ispitu iz Zaštite šuma. Mi smo svi svjedoci koliko je u tome prof. Vajda bio u pravu. Sjetimo se samo velikih požara na području Dubrovnika i Korčule. Ne bi bilo potpuno da se ne kaže da je prof. Vajda dugo godina vršio zdravstveni pregled rasadnika. On je objavio nekoliko djela o stanju šumskih rasadnika u našoj Republici od 1966. — 1971. godine. Tako jednostavan i kompleksan prikaz poslije nije prezentiran našim stručnjacima. Pri kraju radnog vijeka prof, dr Zlatko Vajda aktivno je radio na sumiranju svojih znanja o šumarstvu. Na tome radi i nakon odlaska u mirovinu da bi sve objelodanio u knjizi »Nauka o zaštiti šuma«. Čitava materija u toj knjizi tretirana je na osnovu širokih uzgojnih i ekoloških shvaćanja koja su istančana dugim nizom godina plodnoga rada ovog velikana našeg šumarstva. Odlaskom u mirovinu 1972. godine prof. dr Zlatko Vajda ostaje i dalje aktivan znanstveni radnik. On i dalje piše znanstvene članke i objavljuje još jednu knjigu »Integralna zaštita šuma«. Na osnovu svojih mnogobrojnih djela prof. Vajda je poznati znanstvenik koji je cijenjen po svojoj originalnosti u našoj zemlji i inozemstvu. Unio je nove vidike u područje zaštite šuma, a njegova iskustva jednostavna po praktičnim rješenjima još će se dugo koristiti. Volio je prirodu, volio je šumu čiju je složenost toliko duboko sagledao da nije govorio o rastu njenih individua već je govorio da »šuma raste«, a ta krilatica stalno živi među šumarima. Prof. dr Zlatko Vajda uvijek je bio tih, staložen, skroman, razborit i prožet ljudskom toplinom i posebnom profinjenošću. Spada u veoma rijetke ljude koji se nisu nikada nikome zamjerili, a takvi su samo ljudi koji imaju veliko i toplo srce. Kao takvoga svi su ga voljeli i vjerujem da mu je to bila najveća nagrada života. Neumitna bolest i smrt vodi ga na vječito počivalište, a šumarstvo i naši šumari ostaju bez jednog velikog šumara kojega će zadržati u lijepoj uspomeni. VJEČNA MU SLAVA I HVALA! Mr Milan Glavaš |