DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-12/1987 str. 127     <-- 127 -->        PDF

vaju na sušenje šuma. On je ukazao da
je klima postala toplija i da to ima velik
utjecaj na sušenje stabala. To su bila
potpuno nova saznanja, njih su prihvatili
i služe se i danas znanstvenici koji se
bave sličnim istraživanjima.


Kao veliki vizionar shvatio je kolika
je opasnost od šumskih požara. Poznato
je da su šumski požari bili obavezno
pitanje svakom studentu na ispitu
iz Zaštite šuma. Mi smo svi svjedoci
koliko je u tome prof. Vajda bio u pravu.
Sjetimo se samo velikih požara na
području Dubrovnika i Korčule.


Ne bi bilo potpuno da se ne kaže
da je prof. Vajda dugo godina vršio
zdravstveni pregled rasadnika. On je objavio
nekoliko djela o stanju šumskih
rasadnika u našoj Republici od 1966. —
1971. godine. Tako jednostavan i kompleksan
prikaz poslije nije prezentiran
našim stručnjacima.


Pri kraju radnog vijeka prof, dr Zlatko
Vajda aktivno je radio na sumiranju
svojih znanja o šumarstvu. Na tome radi
i nakon odlaska u mirovinu da bi
sve objelodanio u knjizi »Nauka o zaštiti
šuma«. Čitava materija u toj knjizi
tretirana je na osnovu širokih uzgojnih
i ekoloških shvaćanja koja su istančana
dugim nizom godina plodnoga rada
ovog velikana našeg šumarstva. Odlaskom
u mirovinu 1972. godine prof.


dr Zlatko Vajda ostaje i dalje aktivan
znanstveni radnik. On i dalje piše znanstvene
članke i objavljuje još jednu knjigu
»Integralna zaštita šuma«.


Na osnovu svojih mnogobrojnih djela
prof. Vajda je poznati znanstvenik koji
je cijenjen po svojoj originalnosti u našoj
zemlji i inozemstvu. Unio je nove
vidike u područje zaštite šuma, a njegova
iskustva jednostavna po praktičnim
rješenjima još će se dugo koristiti. Volio je
prirodu, volio je šumu čiju je složenost
toliko duboko sagledao da nije govorio


o rastu njenih individua već je govorio
da »šuma raste«, a ta krilatica stalno živi
među šumarima.
Prof. dr Zlatko Vajda uvijek je bio
tih, staložen, skroman, razborit i prožet
ljudskom toplinom i posebnom profinjenošću.
Spada u veoma rijetke ljude
koji se nisu nikada nikome zamjerili, a
takvi su samo ljudi koji imaju veliko i
toplo srce. Kao takvoga svi su ga voljeli
i vjerujem da mu je to bila najveća nagrada
života.


Neumitna bolest i smrt vodi ga na
vječito počivalište, a šumarstvo i naši
šumari ostaju bez jednog velikog šumara
kojega će zadržati u lijepoj uspomeni.


VJEČNA MU SLAVA I HVALA!


Mr Milan Glavaš