DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-12/1987 str. 128     <-- 128 -->        PDF

NIKOLA GOGER
dipl. ing. šumarstva
1910—1987


Na varaždinskom park-groblju okupio
se dana 12. V. 87. tužan zbor da na posljednje
počivalište otprati dičnog sina varaždinskog
kraja, Nikolu Gogera, dipl. inženjera
šumarstva, koji je nakon teške
bolesti preminuo dana 9. V. 1987. Uz obitelj,
rodbinu te mnogobrojne znance i prijatelje,
posljednjem ispraćaju prisustvovali
su također predstavnici šumarsko-drvarske
struke, za koju se pok. Nikola od
mladih dana opredijelio.


Njegova je smrt posebno bolno odjeknula
među bivšim i sadašnjim suradnicima
Tehničkog centra za drvo (ranije Institut
za drvno-industrijska istraživanja, odnosno
Instituta za drvo), kojim je uspješno
rukovodio punih 10 godina (1952—1962),
a časopisa »Drvna industrija« bio je jedan
od osnivača, te suradnik i autor više stručnih
analiza i priloga.


Ing. Nikola Goger rođen je u Varaždinu
god. 1910., gdje završava osnovno i
srednje školovanje, a god. 1939. završava
studije na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu
u Zagrebu. Kao mladi šumarski
inženjer primljen je 1940. g. u službu kod
nekadašnje Gjurgjevačke imovne općine, te
u Šumariji Gjurgjevac radi sve do 1943.
god., dajući svoj doprinos racionalnom


gospodarenju šumskim bogatstvom u tom
kraju.


U to vrijeme rasplamsava se Narodno oslobodilački
pokret u tom dijelu Podravine,
kojem ing. Goger prilazi i do kraja
rata ostaje kao njegov sudionik i aktivan
borac za oslobođenje zemlje, a poslije rata
njegovo političko opredjeljenje ostaje
na liniji istinskodg graditelja socijalizma
u društvu.


Ratom opustošena zemlja bila je izazov
i za ing. Nikolu da sve svoje stručno znanje
i entuzijam posveti obnovi i izgradnji.
On se stavlja na raspolaganje šumarsko-
drvarskoj operativi ,od koje dobiva zadatak
da organizira obnovu drvnoindustrijskih
kapaciteta i pokrene proizvodnju
drvnih sortimenata u Karlovcu, a nešto
kasnije povjereni su mu poslovi planiranja
razvoja drvo-prerađivačke industrije
na širem planu, u okviru ondašnjeg Ministarstva,
odnosno Direkcije drvne industrije
Hrvatske.


Godine 1952. postavljen je za direktora
ondašnjeg Instituta za drvnoindustrijska
istraživanja (sada Tehnički centar za
drvo). Ovu ustanovu, smišljenim razvojnim
koncepcijama, od nekadašnjeg skromnog
Odjela za unapređenje proizvodnje
Ministarstva drvne industrije, ing. Goger
transformira u znanstvenu i stručnu instituciju,
osposobljenu da vrši istraživačke
radove na području svojstava drva, mehaničke
i kemijske prerade i zaštite, te ekonomike,
da razrađuje programe za
rekonstrukciju postojećih i izradnju novih
drvo-prerađivačkih kapaciteta te razvija
dokumentacijsko-publicističku djelatnost
uz izdavanje časopisa »Drvna industrija«
i drugih stručnih edicija.


Uviđajući dalje razvojne potrebe i mogućnosti
drvne industrije, i pored toga što
je razvio aktivnost Instituta koliko god su
to maksimalno dopuštale materijalne mogućnosti
i raspoloživa oprema, dolazi do
zaključka da su sazreli uvjeti za izgradnju
novog Instituta i nabavku odgovarajuće
suvremene opreme (laboratoriji, po