DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1987 str. 128 <-- 128 --> PDF |
NIKOLA GOGER dipl. ing. šumarstva 1910—1987 Na varaždinskom park-groblju okupio se dana 12. V. 87. tužan zbor da na posljednje počivalište otprati dičnog sina varaždinskog kraja, Nikolu Gogera, dipl. inženjera šumarstva, koji je nakon teške bolesti preminuo dana 9. V. 1987. Uz obitelj, rodbinu te mnogobrojne znance i prijatelje, posljednjem ispraćaju prisustvovali su također predstavnici šumarsko-drvarske struke, za koju se pok. Nikola od mladih dana opredijelio. Njegova je smrt posebno bolno odjeknula među bivšim i sadašnjim suradnicima Tehničkog centra za drvo (ranije Institut za drvno-industrijska istraživanja, odnosno Instituta za drvo), kojim je uspješno rukovodio punih 10 godina (1952—1962), a časopisa »Drvna industrija« bio je jedan od osnivača, te suradnik i autor više stručnih analiza i priloga. Ing. Nikola Goger rođen je u Varaždinu god. 1910., gdje završava osnovno i srednje školovanje, a god. 1939. završava studije na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu. Kao mladi šumarski inženjer primljen je 1940. g. u službu kod nekadašnje Gjurgjevačke imovne općine, te u Šumariji Gjurgjevac radi sve do 1943. god., dajući svoj doprinos racionalnom gospodarenju šumskim bogatstvom u tom kraju. U to vrijeme rasplamsava se Narodno oslobodilački pokret u tom dijelu Podravine, kojem ing. Goger prilazi i do kraja rata ostaje kao njegov sudionik i aktivan borac za oslobođenje zemlje, a poslije rata njegovo političko opredjeljenje ostaje na liniji istinskodg graditelja socijalizma u društvu. Ratom opustošena zemlja bila je izazov i za ing. Nikolu da sve svoje stručno znanje i entuzijam posveti obnovi i izgradnji. On se stavlja na raspolaganje šumarsko- drvarskoj operativi ,od koje dobiva zadatak da organizira obnovu drvnoindustrijskih kapaciteta i pokrene proizvodnju drvnih sortimenata u Karlovcu, a nešto kasnije povjereni su mu poslovi planiranja razvoja drvo-prerađivačke industrije na širem planu, u okviru ondašnjeg Ministarstva, odnosno Direkcije drvne industrije Hrvatske. Godine 1952. postavljen je za direktora ondašnjeg Instituta za drvnoindustrijska istraživanja (sada Tehnički centar za drvo). Ovu ustanovu, smišljenim razvojnim koncepcijama, od nekadašnjeg skromnog Odjela za unapređenje proizvodnje Ministarstva drvne industrije, ing. Goger transformira u znanstvenu i stručnu instituciju, osposobljenu da vrši istraživačke radove na području svojstava drva, mehaničke i kemijske prerade i zaštite, te ekonomike, da razrađuje programe za rekonstrukciju postojećih i izradnju novih drvo-prerađivačkih kapaciteta te razvija dokumentacijsko-publicističku djelatnost uz izdavanje časopisa »Drvna industrija« i drugih stručnih edicija. Uviđajući dalje razvojne potrebe i mogućnosti drvne industrije, i pored toga što je razvio aktivnost Instituta koliko god su to maksimalno dopuštale materijalne mogućnosti i raspoloživa oprema, dolazi do zaključka da su sazreli uvjeti za izgradnju novog Instituta i nabavku odgovarajuće suvremene opreme (laboratoriji, po |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1987 str. 129 <-- 129 --> PDF |
kusne stanice i si.). Poduzima korake za dobivanje lokacije, od skromnih prihoda Instituta štedljivo odvaja dinar po dinar i pomalo stvara fond da se jednom otpočne s izgradnjom, uz obećanje za pomoć i poticaj koje je dobivao od proizvođačkih radnih organizacija. No u tom svom stvaralačkom zanosu i plemenitom stremljenju ne nailazi kod svih na odgovarajuće razumijevanje, što ga dovodi u situaciju da odustane od svega i da napusti Institut, koji je njegovim odlaskom zapao u višegodišnju krizu. No ing. Goger ostaje i dalje prisutan i aktivan u svom drvarskom pozivu i ubrzo se afirmira na novim poslovima, na novom radnom mjestu u Republičkom zavodu za privredno planiranje. U toj eminentnoj ustanovi inicijator je i kreator brojnih stručnih analiza i planova razvoja za područje industrijske prerade drva i proizvodnju papira. Ovdje on nastavlja svoj rad uz puno angažiranje i radni elan od dolaska 1963. god. pa sve do 1979., kada odlazi u zasluženu mirovinu. Kako ranije kao direktor Instituta tako i kasnije kao savjetnik u Zavodu za privredno planiranje, ing. Goger je aktivan suradnik u raznim stručnim komisijama i forumima, gdje su se rješavali problemi šumarstva i drvne industrije, a čiji su inicijatori bili visoke republičke institucije kao što je Izvršno vjeće Sabora, Savez društava inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije, Šumarski fakultet iz Zagreba, privredne komore i udruženja proizvođača, društveno-političke organizacije i druge. N. Goger prigodom proslave 130-godišnjice osnivanja Hrv.-slav. šumarskog društva i 100-godišnjeg izlaženja Šumarskog lista 1976. godine odlikovan je Poveljom sa zlatnom medaljom. Ovo što je o ing. Gogeru trebalo reći kao stručnom radniku, pregaocu na poslu i savjesnom rukovodiocu bilo bi manjkavo kad se ne bi dopunilo onim ljudskim, ličnim osobinama koje ocrtavaju njegov lik. Sažeto rečeno bio je kompletan čovjek, drug i prijatelj. U sredinama u kojima je djelovao zračio je humanizmom, poštenjem i korektnošću prema suradnicima, a nadasve je bio promicatelj zdravih međuljudskih odnosa u sredinama gdje je djelovao. U rukovođenju nije bio nametljiv, poštovao je i cijenio mišljenja drugih, s povjerenjem prihvaćao stručne sugestije kolega u struci, a mlađe je rado savjetovao i pomagao. Bio je kritičan i samokritičan, a po poštenju i skromnosti služio je za uzor svima koji su ga poznavali. Smrću ing. Gogera, šumarsko-drvarska struka, njegovi kolege i suradnici — suočeni su s golemim gubitkom, no ne i nenadoknadivim ukoliko se mlade generacije povedu za njegovim uzorom. No taj gubitak svakako ostaje nenadoknadiv za njegovu cijenjenu obitelj, posebno za suprugu i sina s obitelji, kojima se i na ovom mjestu odaje najiskrenija sućut. Neka je vječena slava i hvala ing. Nikoli Gogeru, i neka mu je laka ta voljena zagorska gruda. A. lile |