DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-12/1987 str. 61     <-- 61 -->        PDF

vještaja o uspijevanju provenijencija obične smre-ke u 22 terenska pokusa
u 13 zemalja, provenijencije smreke iz Jugoslavije i Bugarske su među najslabijima
obzirom na rast u visinu (Lines 1968, 1973, Vincent i Fleck
1953, Vincent 1960, Vinš 1963, 1967, 1968. 1976, Giertych 1976, 1979,
Bouvarel i Lemoine 1957. Giinzl 1979, Slabough i Rudolf 1958,
Baldwin 1949).


Pet provenijencija iz Jugoslavije (Krutzsch 1974 iDietrichson 1976)
su uključene u treći (III) IUFRO 1964/68 pokus provenijencija. U taj je pokus
također uključena i naša provenijencija »ŠTIROVACA«, koja je i u
ovom pokusu. Rezultati dobiveni istraživanjima u III međunarodnom pokusu
provenijencija obične smreke su gotovo jednaki rezultatima I i II pokusa.
Provenijencije iz Dinarida (YU) i Balkanskih planina su najslabije (Dietrichso
n et. al. 1976). Jugoslavenske i bugarske provenijencije dolaze s
najjužnijeg dijela područja prirodnog rasprostranjenja i obično s velikih nadmorskih
visina. Radi toga, a i radi relativno malog uzorka od 5 provenijencija,
naše provenijencije se ne preporučavaju za korištenje u Evropi. Na osnovi
rezultata gotovo svih pokusa, kao i na osnovi rezultata ovog pokusa,
najbolje provenijencije obične smreke dolaze iz Poljske (Istebna, Rycerka,
Wisla, Witow), Njemačke (Wasterhof) i Austrije (Schneegattern)) (Dietrich son
et. al. 1976, Giertych 1979, Fowler 1979, Lines 1979, Günzl
1979, Weisgerbe r 1974, 1979, Nit u 1979). Provenijencije Istebna, Wisla,
Wasterhof i Schneegattern su također dobre i u ovom pokusu. Line s
(1974) je zaključio da provenijencije obične smreke iz Rumunije, Poljske i
zapadnog dijela SSSR su među najboljima. Giertyc h (1976) je došao do
istog zaključka. Vincen t i Vincen t (1964) su zaključili da su zadovoljavajući
samo neki pomaci sjemena od sjevera prema jugu. Line s (1974)
i Giertyc h (1979) su istakli da je kod pokusa provenijencija smreke ipak
u manjem opsegu prisutna interakcija genotip x okolina. Skandinavske provenijencije
smreke u pravilu imaju manji prirast, osim u Švedskoj dok srednjeevropske
provenijencije imaju najbolji visinski rast. Svi pokusi provenijencija
smreke u Poljskoj, CSSR, Mađarskoj, Bugarskoj i u drugim zemljama
(Giertyc h 1976, 1978) su pokazali da provenijencije smreke sa Karpata
(Beskidi) imaju najveći visinski rast (Giertych 1976, Vincent i
Flek, 1953, Vinš 1963, 1967, 1968, 1976, Vinš i Vančura 1979, S z öny
i i Ujvar i 1975). Transfer sjemena od 2° geografske širine od sjevera
prema jugu je dao dobre rezultate u rastu biljaka (Vincen t i Fle k 1953,
Vincent i Vincent 1964 a i b), dok je Giertych (1979) izvjestio da
transfer sjemena istočnih provenijencija obične smreke prema sjeveru daje
dobre rezultate. L angle t (1960) je preporučio da transfer sjemena obične
smreke ne bi trebao biti veći od 300 km od sjevera prema jugu.


U našem pokusu, transfer sjemena u smjeru sjever — jug za poljske
provenijencije iznosi 6—8° sjeverne geografske širine, za njemačke 4—5°,
čehoslovačke 3—4° i austrijske 2—3°, dok za bugarske 2—3° geografske širine
u smjeru od juga prema sjeveru. Rezultati naših istraživanja u starosti
biljaka od 8 godina su pokazali da je transfer sjemena sjever — jug
također moguć. Provenijencije Považška Bystrica, Istebna, Rothenkirchen i
Wasterhof, su među najboljima. U ovaj je pokus uključeno samo 13 domaćih
provenijencija što nije dovljno za zaključke.


627