DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-12/1987 str. 94     <-- 94 -->        PDF

Zaključni račun je podlijegao suglasnosti NOK-a Vinkovci. Prema datoj su


glasnosti iznosilo je učešće kolektiva u dohotku tek 12,5S%, dok je kod privrednih


organizacija ovo učešće bilo oko 20%>.


Šumarijom je upravljao kolektivni organ upravljanja, imenovan od NOK-a,
a sastojao se od 5 predstavnika NOK-a i 3 predstavnika kolektiva. Visina satnice
i cjenik radova je odobravala Skupština NOK-a na kojoj su se, zbog nepoznavanja
iznimno teških uvjeta rada šumskih radnika, vodile žučne rasprave.


Financijsko poslovanje se odvijalo pod vrlo nepovoljnim prilikama. Prema
postojećim propisima ustanove sa samostalnim financiranjem, kao što su bile
Šumarije, nisu imale mogućnost koristiti bankovne kredite zbog neravnomjernog
priticanja prihoda, kao što je to bio slučaj kod drugih privrednih organizacija.
Radi toga se kreditiranje sveukupnog poslovanja — zalihe drvnog materijala sa
građevinskim radovima — odvijalo na račun odlaganja isplata društvenih obaveza
i Šumarijama odgovarajućega dijela šumske takse. Zbog takve situacije se gubilo
povjerenje u organizaciju i način takvog poslovanja kod nadležnih foruma i Šumarija,
kojima se zbog toga otežavalo njihovo redovno poslovanje. Svim dobronamjernim
i požrtvovnim učesnicima u tom poslu devalvirao se napor i znanje.


Uslijed navedenih nepovoljnosti vremenom je sazrijevalo mišljenje kod svih
zainteresiranih, da bi se na tome nešto trebalo mijenjati. Najpreča potreba je bio
izlazak iz »-ilegalnosti«, odnosno podstanarstva kod Šumarije Vinkovci i uklapanje
u privredni sistem uz opstojanje ugovorima predviđenih odnosa. Time bi se omogućilo
korištenje prednosti odgovarajućih privrednih propisa prilikom obavljanja
privrednih djelatnosti. Sve nepovoljnosti su se mogle izbjeći jednostavnom promjenom
naziva, umjesto »ustanova« u privredna organizacija.


Sječu glavnog sječivog prihoda na području svih Šumarija obavljao je kroz sve
to vrijeme DIP u Slav. Brodu, koja mu je bila povjerena distribucijom po republičkom
organu šumarstva. Za izvršavanje ovoga posla DIP je u Vinkovcima imao
svoju Šumsku manipulaciju. Ovaj »poklon« DIP-u nije se gledao sa simpatijom
niti od strane uzgajivača niti od strane lokalne vlasti. U vezi toga su na nivou NOK-a
vođeni bezuspješni razgovori radi pronalaženja dobre volje i načina, da se djelić viška
prihoda ostvarenoga na posječenoj drvoj masi prelije u korist šumarstva. Koristeći
svoj makar i prividno priviligirani položaj DIP nije imao sluha za suradnju ovakve
vrste. Momentalne potrebe DIP-a bile su preče od potreba šumarstva odnosno brige
za budućnost sirovinske baze. Kako u to vrijeme u Vinkovcima nije postojala registrirana
i osposobljena radna organizacija za obavljanje poslova na iskorištavanju šuma
nisu niti republički organi bili u mogućnosti da toj ovlaštenoj radnoj organizaciji
povjere sječu kvalitetne drvne mase.


Uvažavajući navedeno stanje u okviru iskorištavanja prethodnog sječivog prihoda
u vlastitoj režiji, kao glavnog prihoda po DIP-u Slav. Brod nije teško shvatiti
odlučnost svih zainteresiranih i odgovornih činioca u Vinkovcima, da Se na tom
području nešto mora poduzeti i mijenjati ne samo u pravcu poboljšanja postojećeg
stanja nego i u pravcu pristupanja bržem razvoju privrede kotara. Obzirom na
neiskorištene mogućnosti na području šumarstva, kao optimalnoj sirovinskoj bazi
područja, smatralo se kao realna mogućnost i siguran poduhvat za takav razvoj
pristupanja preradi i finalizaciji proizvoda šumarstva.


Sve u svemu, bilo je to povoljno vrijeme i u njemu prava prilika za daljni
kvalitetni skok u pravcu razvoja suvremenijeg šumarstva — za prijelaz od Kozarčevog
biološkog ka suvremenijem tehničkom šumarstvu. Trebalo je samo biti doslje