DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 39 <-- 39 --> PDF |
PREGLEDNI ČLANCI — REVIEWS UDK 712 Sum. list CXII (1988) 37 PERIVOJ LIPIK Povijesni pregled, valorizacija i obnova Mladen OBAD-SClTAROCI* SAŽETAK: U sjevernoj Hrvatskoj postoji veći broj termalnih lječilišta nastalih najčešće u XIX st. Redovito je postojao kao sastavni dio urbanističkog ansabla lječilišta i perivoj koji je u velikojmjeri utjecao na formiranje prepoznatljivosti i osebujnosti mjesta. U posljednje su vrijeme sve češće intervencije u takvim prostorima s obzirom na potrebe modernizacije lječilišta i revitalizacije perivoja. Međutim, često se zaboravlja na povijesne vrijednosti perivoja, intervenira se na uštrb cjelovitosti povijesnog ambijentai konzistentnog urbanističko-parkovnog koncepta. Cilj ovog članka je da konstantira i valorizira vrijednosti i specifičnosti povijesnog zaštićenog perivoja u Lipiku i da se ukaze na metodologiju njegove obnove.1 UVOD U našem doživljaju jednog grada, jednog prostora ili jednog vremena postoje neke kvalitete i specifičnosti koje se poistovjećuju sa sredinom, koje postaju prepoznatljiv znak, gotovo simbol mjesta. Perivoj Lipik upravo posjeduje takve vrijednosti, no naša briga o njemu iz dana u dan je sve manja pa nam on na očigled propada. Zaboravljamo da je perivoj satkan od krhkih biljnih organizama koji nas oduševljavaju svojom ljepotom, cvijetom ili mirisom, ali i stare pa i ugibaju same ili uslijed svih životnih Ccila i Haribdi vremenskih nedaća ili čovjekove nonšalantnosti i bezbrižnosti. Previše olako shvaćamo bogatstvo kojim nas je priroda nadarila ili pak kulturne i umjetničke vrednote koje su stvorile prijašnje generacije. Na internacionalnom simpoziju o povijesnim vrtovima i perivojima a u okviru evropske godine arhitektonske baštine, 1975. g. u Schwetzingenu izdana je rezolucija u kojoj se kaže da »povjesni vrtovi, zeleni prostori i ostale biline predstavljaju dio evropske kulturne baštine koja ne smije biti napuštena.« Perivoj u Lipiku registriran je kao spomenik vrtne arhitekture rješenjem Republičkog zavoda za zaštitu prirode SR Hrvatske u Zagrebu od 1965. g. Istovremeno je lječilišni kompleks sa perivojem 1980. g. registri * Mr. Mladen Obad-Sćitaroci, dipl. inž. arh., Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Kačićeva 26 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 40 <-- 40 --> PDF |
ran kao spomenički vrijedan urbani kompleks i upisan u registar nepokretnih spomenika kulture Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Osijeku. Navedene reference obavezuju nas da ovaj kvalitetan i vrijedan spomenik vrtne arhitekture brižno čuvamo i dalje njegujemo, a sve dosadašnje propuste što prije nadoknadimo. Ne učinimo li to, Lipik će ostati bez svog identiteta, a društvo bez još jednog svjedočanstva naše visoke kulture prošlih vremena. KRATKI PREGLED POVIJESTI LIPIKA I LJEČILIŠTA Lipik kao naselje i termomineralno lječilište staro je oko 200 godina, no život se tu odvijao od davnina. Iz rimskog vremena spominje se Aquae Balisae na mjestu današnjeg Lipika ili Pakraca i Thermae Jasorvensis u obližnjem Daruvaru. U srednjem vijeku Lipik je pripadao vlastelinstvu »Bijela stijena«. Izmijenjivali su se mnogi vlasnici od ugarskog kralja Matijaša Korvina do Nikole Šubića Zrinskog. Već tada se spominje ljekovitost vode iz lipičkih vrela. Nakon gubitka imanja N. Š. Zrinskog 1671. g. Lipik je pripao carskoj komori, a potom se mijenjaju vlasnici: barun Ims, Franjo barun Trenk (1740—46.), Šandor de Slavnica i 1760. g. dolazi u vlasništvo obitelj grofova Janković (Daruvarskih). Godine 1773. varaždinski liječnik Lalangue , među ostalim ljekovitim vrelima u Hrvatskoj, opisuje u svojoj knjizi i Lipik a 1782. g. objavljeno je prvo poznato mjerenje temperature vode kada su već postojale 4 kupelji. U vremenu od 1820—50. g. Izidor Jankovi ć gradi kupališnu zgradu sa 3 kupelji, a nakon što je izgrađen i ugostiteljski objekt »Gasthaus zur Quelle« formirana je jezgra budućeg naselja Lipik. Jankovići prodaju 1861. g. vlastelinstvo francuskoj kompaniji Henry- D´heureux-Gibal koja je izrađivala hrastove dužice za bačve i nije mnogo marila za lječilište, ali je izgradila željezničku prugu prema Beču što je kasnije bilo od velikog značenja za turistički razvoj Lipika. Kupališni kompleks kupuje 1867. g. Antun Knol l iz Vukovara pa se lječilišta tako odvojilo od vlastelinstva što je bio daljnji korak ka bržem razvoju. U 23 godine Knoll je izvršio velike radove na uređenju lječilišta: sanirao je močvarni teren, izbušeni su novi arteški bunari, provedena je kvantitativna analiza vode, izgrađene su »kamene« i »kačne« kupke, a 1872. g. sagrađen je hotel »Garni«. Prošireno je i naselje, izgrađene su vile nasuprot kupalištu, osnovna škola i pošta pa Lipik gubi ruralni i dobiva urbani karakter. Godine 1890. lječilište prelazi u vlasništvo Josipa Deutsch a i Prof. Ernsta Schvvimmer a koji nastavljaju uređenje lječilišta: proširuju ga, grade »rimske«, »salonske« i »mramorne« kupke, adaptiraju stare objektete, a 1893. g. po projektu arh. Gustava Ratn a iz Budimpešte gradi se neorenesansni »Kursalon«, najveći i najreprezentativniji objekt u Lipikukoji zajedno s perivojem postaje simbol mjesta i lječilišta. To je bila vrijeme »zlatnog doba« Lipika kada se on našao u krugu tada najpoznatijihevropskih lječilišta kao npr. Baden-Baden ili Karlovy Vari. U Lipik je dolazilo i do 3000 gostiju na godinu a među njima je bio i car Franjo Josip. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Ovakav razvoj Lipika prekinuo je 1. svjetski rat. Odmah nakon rata novim vlasnikom postaje »Zemaljska zaklada za suzbijanje tuberkuloze« iz Zagreba koja obnavlja lječilište i ponovo ga dovodi na nekadašnji nivo. Tako je 1938. g. Lipik bio sa 65.536 noćenja drugi u Jugoslaviji po broju gostiju. Drugi svijetski rat prekinuo je po drugi put aktivnost i život u lječilištu. U objekte se smještava vojska i policija koja je tu bila do 14. 09. 1944. g. kada su jedinice posavskog odreda oslobodile Lipik. Nakon rata lječilište se obnavlja tako da je 1948. g. primilo već prve pacijente. Godine 1966. lječilište postaje Bolnica za neurološke bolesti i rehabilitaciju i dobiva ime po pokretaču obnove lječilišta Božidaru Maslariću, a 1983. g. otvoren je novi turističko-rekreacioni centar. 1. Plan perivoja Lipik sa kraja XIX ili početka XXst. u mjerilu 1:667 (smanjeno). 1. Kur salon 2. Natkriveno šetalište —»Wandelnbahn« 3. Mramorne kupke 4. Kamene kupke 5. »Kurhotel« (današnji Dom II) 6. Hotel »Depedence« (današnji Dom I) 7. Gostiona kod »Izvora« (Gastahaus zur Quelle) 8. Vrtlarija 9. Vrtlareva kuća 10. Tenis igralište |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 42 <-- 42 --> PDF |
POVIJESNI RAZVOJ PERIVOJA Razvoj perivoja možemo pratiti na osnovu starih katastarskih planova (kraj XIX st. i 1913. g.), plana perivoja sa kraja XIX ili početka XX st. i na osnovu starih fotografija i razglednica.2 Pisanih dokumenata nema, literatura o Lipiku i lječilištu tek spominje kojom riječju ili rečenicom perivoj, a literatura o perivoju ne postoji. Nakon što je Antun Knoll započeo sa uređenjem kupališta te nakon izgradnje hotela »Garni« 1872. g. pristupilo se je uređenju perivoja. Među tim nije poznato da li se perivoj uređivao na osnovu plana. Budući da su se kupališni objekti tada dograđivali više spontano nego na osnovu plana, za pretpostaviti je da su i počeci uređenja okoliša bili bez jasnog koncepta. Tek nakon 1890. g. kada novi vlasnici Deutsch i Schwimmer proširuju lječilište i izgrađuju »Kursalon« i druge kupališne objekte dolazi do formiranja reprezentativnog perivoja koji je tada formiran na površini odi 10,4 ha. Urbanistički ansambl kojeg čine »Kursalon«, natkriveno šetalište (»Wandelnbahn«), »mramorne« i »kamene« kupke, te »Kurhotel« (današnji Dom II) formira prostor unutar kojeg je oblikovan neobarokni perivoj čija su obilježja geometrijska prostorna organizacija i šišani oblici vegetacije. Preostali dio perivoja nosio je obilježja romantičarskih perivoja kasnog XIX st. Plan perivoja sa kraja XIX ili početka XX st. ukazuje na izuzetnu kompoziciju urbanističkog kompleksa lječilišta, a krase ga skladni odnosi između šumskih i livadnih površina, grupe stabala i solitera, maštovito vođene staze te brojni vrtni objekti. Brzi razvoj lječilišta i Lipika te brojni gosti utjecali su da se perivoj njegovao i dobro održavao. U vrijeme 1. svjetskog rata perivoj se nije mijenjao. Ponovni uspon turizma i razvoj lječilišta u periodu između dva rata doveli su do pojačane brige o perivoju. Perivoj je obnovljen, a došlo je i do mnogih promjena. Početkom 2. svjetskog rata završava se povijesni razvoj perivoja u Lipiku. U posljednjih 40 godina perivoj se nije mnogo njegovao. Briga se uglavnom svodila na minimalno održavanje koje ipak nije bilo dovoljno da se održi predratni nivo. Mnogi su vrtni objekti i sadržaji nestali, bili porušeni ili su ostali prepušteni zubu vremena. Začuđuje činjenica da je perivoj najviše stradao u posljednjih petnaestak godina kada su mogućnosti bile znatne, ali interesa za uređenje perivoja nažalost nije bilo. Perivoj ispred »Kursalona« nosi obilježje neobaroknog vrta koji je oblikovan po principima barokne vrtne arhitekture. Pravokutni prostor veličine 70x100 m formira pročelje »Kursalona« na jugu, natriveno šetalište (»Wandelnbahn«) na zapadu, drvored divljeg kestena na sjeveru i aleja od šišanog graba na istoku. Parter je sa dvije unakrsne staze podijeljen na četiri polja, a u sredini je fontana. U prvoj fazi (prije 1. svjetskog rata) još se nije osjećala koncepcija perivoja budući da su stabla bila mlada i nisu još bili formirani geometrijski oblici vegetacije. U tom razdoblju bilo je zasađeno dosta smreka koje nisu doprinosile baroknom ugođaju perivoja, ali su zbog relativno brzog rasta formirale prelazni oblik perivoja. Nakon 1. svjetskog rata perivoj se intenzivno njeguje i dobiva svoj konačni oblik. Fontana u središtu bazena se uklanja i zamjenjuje kamenim humkom, četiri kuglaste forme hrasta na uglovima staza oko bazena sada su već lijepo formirana, uz staze je posađena uska, niska živica šimšira a paralelno s |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 43 <-- 43 --> PDF |
tä&iäf 2. Neobarokni perivoj ispred »Kursalona« na razglednici iz 1927. g. izvor: Grafička zbirka Nacionalne i Sveučilišne biblioteke u Zagrebu 3. Ulaz u »Mramorne kupke« na razglednici iz 1935. g. izvor: Grafička zbirka nacionalne i sveučilišne biblioteke u Zagrebu |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 44 <-- 44 --> PDF |
njom, u drugom planu, bili su cvijetni nasadi. Na prostoru partera bio je veći broj prirodnih čunjastih crnogoričnih grmova, vjerojatno virginijska borovica od kojih su još 3 stabla ispred »Kursalona« očuvana do danas. Manje promjene kontinuirano su se odvijale, ali su se one uglavnom odnosile na promjenu cvjetnih detalja, a samo povremeno su vršeni i veći zahvati. Tako je 1941. g. obnovljena fontana pa je umjesto dotadašnjeg kamenog humka postavljena velika »gljiva« koja se tu nalazi i danas. Smreke su već jako izrasle i potpuno zaklonile natkriveno šetalište pa su negdje iza rata uklonjene a na njihovo mjesto posađene su stupolike tuje. 4. Ulaz u »Kurhotel« (današnji Dom II) na razglednici iz 1931. g. izvor: Grafička zbirka nacionalne i sveučilišne biblioteke u Zagrebu |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 45 <-- 45 --> PDF |
Vrtni prostor između »Kurhotela«, »mramornih« i »kamenih« kupkiveličine oko 30x80 m formiraju pročelja ovih objekata. Vrt se sastoji iz tri cjeline i simetričan je u odnosu na os ulaza u »Mramorne kupke« i »Kurhotel « (današnji Dom II). Središnji dio je mali cvjetni parter obrubljen šimširom, u sredini je bila palma, a sezonsko cvijeće mijenjalo se iz godine u godinu. Bočni dijelovi ovog vrtnog prostora, otprilike kvadrati 20x20 m, bili su oblikovani niskim dekorativnim formama od šimšira. Na uglovima su bile smreke koje su uklonjene nakon 2. svjetskog rata. Osobito obilježje ovom vrtnom prostoru davale su puzavice po fasadama objekata i cvijeće na prozorima »Kurhotela«. 5. Vrt ispred hotela »Depedence« (današnji Dom I) 1935. g. izvor: Schneider I. (1935): Značaj pića i kupanja u lipičkoj mineralnoj vodi Vrt hotela »Depedence« (današnji Dom I) formiran je zapadnim pročeljem hotela, sjevernim pročeljem »Kamenih kupki« i pergolom na jugu, drvoredom i pejzažnim perivojem na sjeveru te paviljonom »Izvor« na zapadu. Ovaj prostor je formiran dvedesetih godina XIX st. i nekoliko je puta mijenjan. Već u prvoj fazi nastala je pergola sa glicinijama koja je trebala maskirati dugačku i neinteresantnu fasadu »Kamenih kupka«, a posađen je i drvored na suprotnoj strani vrta. Parter je u početku bio oblikovan na pomalo primitivan način sa kružnim cvjetnim motivima i pravokutnom fontanom ispred ulaza u hotel. Konačni oblik vrt je dobio između 1923. i 1935. g. kada je uklonjen drvored na sjevernoj strani i fontana, a preuređen je parter koji dobiva novu fontanu u sredini, šišane forme od šimšira i dva meteorološka stupa. Na mjestu nekadašnje fontane uređena je |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 46 <-- 46 --> PDF |
cvijetna gredica. Fasada hotela bila je obrasla puzavicama, a duž staza su bile klupe. »Izvor« (kupališno vrelo) obilježeno je paviljonom s fontanom iz koje stalno teče lipička mineralna voda. Cvjetni parterni dekor oko »Izvora« mijenjao se tijekom godina. U prvoj fazi, prije 1. svjetskog rata, vrtni prostor je bio gusto dekoriran različitim cvijećem (ruže, pampas trava, juka, sezonsko cvijeće) što je pružalo dojam prenatrpanog vrta i sumnjivog ukusa. Nakon 1. svjetskog rata, kada se mnogi dijelovi perivoja preoblikuju, prostor oko »Izvora« dobiva novi vrtni izraz sa još uvijek cvjetnom sezonskom dekoracijom, ali i sa šišanim čunjastim i kuglastim formama šimšira. 6. Pogled na »Izvor« iz hotela »Depedence« 1935. g. izvor: Schneider I (1935)Značaj pića i kupanja u lipičkoj mineralnoj vodi Pored ovih, geometrijski oblikovanih vrtnih prostora ispred »Kursalona «, »Kurhotela« i hotela »Depedence« preostali dio perivoja obilovao je objektima i sadržajima koji su stvarali romantičarski ugođaj parkovnog prostora. Na planu perivoja sa kraja XIX ili početka XX st. ucrtani su brojni objekti — paviljoni, sjenice, pergole, odmorišta i si. U perivoju su bili i brojni vrtni dekorativni elementi od šišane vegetacije i parkovno-arhitektonskih elemenata (stupova, balustrada, vaza, žardinjera i si.) a koji su označavali mjesta za odmor, sjedenje i razgovor ili pak za privremenu izolaciju od buke i publike. Jugozapadno od »Kursalona « bilo je jezero s otočićem, nezaobilazni dio romantičarskih perivoja kasnog XIX st. Perivojem je tekao i potok. U okviru perivoja, na njegovom zapadnom rubu, bila je vrtlarija sa vrtlarevom kućom i staklenicima jer održavanje perivoja i brojnih cvjet |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 47 <-- 47 --> PDF |
7. Odmorište u lipičkom perivoju 1935. g. izvor: Schneider I. (1935): Značaj pića i kupanja u lipičkoj mineralnoj vodi nih gredica bilo je nezamislivo bez dobro organiziranog i vođenog vrtlarskog pogona. Dobro poslovanje ilustrira i jedan kuriozitet: palme na splitskoj rivi potječu iz lipičke vrtlarije.3 Jedan od načina zabave i korištenja slobodnog vremena posjetilaca bile su i rekreacione aktivnosti. Tako su već vrlo rano izgrađena u istočnom dijelu perivoja dva tenis igrališta. PERIVOJ DANAS Iako je perivoj s lječilištem, kao jedna cjelina, kontinuirano nastajao u prošlosti, danas se udomaćila administrativna podjela na »bolnički« i »hotelski« dio perivoja što je proizašlo iz nadležnosti u održavanju perivoja. Međutim, ovakva podjela nije prihvatljiva jer ona dovodi u pitanje ispravno i kvalitetno cjelovito sagledavanje, održavanje i uređenje perivoja u kontekstu njegovog povijesnog koncepta kao jedinstvenog parkovnog prostora. Nedavna izgradnja hotela »Lipik« i kupališno-rekreacionog centra, kuglane uz natkriveno šetalište te prijašnja gradnja novog objekta bolnice izvedeni su na uštrb perivoja pa je došlo do znatnih promjena i smanjenja perivoja u odnosu na povijesnu situaciju. Tako je jezero pomaknuto i znatno smanjeno, korigirane su brojne staze, izgrađeno je veliko parkiralište na prostoru perivoja, izvedeni su brojni šahtovi i infrastrukturni objekti, izgradnjom hotela uništeno je korijenje velikog broja stabala pa je došlo do su 45 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 48 <-- 48 --> PDF |
šenja starih hrastova lužnjaka, staze su izvedene iz ne primjerenog materijala i si. Održavanje i njega perivoja je nezadovoljavajuća. Čak i centralni dijelovi perivoja (perivoja ispred »Kursalona« i cvjetni parteri ispred kupki) koji se ipak kontinuirano, ali nedovoljno održavaju, pružaju tužnu sliku nekad brižno njegovanog perivoja. I dok se cvjetni perivoji još donekle održavaju, jer oni predstavljaju prvi kontakt posjetilaca sa ovim prostorom, pejzažni dijelovi perivoja su zapušteni: nekad šišano grmlje je podivljalo, mnoge šljunčane staze su zatravljene i već nestale, neki dijelovi perivoja su prerasli u šikaru, nekadašnji vrtni sadržaji i objekti su u ruševnom stanju, posvuda ima smeća, kanalizacioni šahtovi i ostali infrastrukturni objekti strše u prostoru, livade su pune neravnina i navožene zemlje, a perivoj se ponekad koristi i za velika narodna veselja uz pečenje janjaca na ražnju. Pored toga, mnoga stabla i grmlja doživljavaju svoju fiziološku zrelost, neka su napola ili potpuno suha, bolesna ili oštećena. Još uvijek se osjeća posljedica oluje koja je prouzročila veliku štetu 1978. g. kada su polomljeni ili izvaljeni najljepši i najstariji primjerci parkovnog drveća kao jele, hrastovi ,lipe, bukve, smreke i tuje u ukupnoj količini od oko 350 m3 drvne mase. U perivoju se danas nalaze slijedeći objekti: hotel »Lipik« koji se sastoji iz starog dijela (»Kursalon«) i novog dijela sa parkiralištem; natkriveno šetalište (»Wandelnbahn«) sa lokalima i prigrađenom kuglanom; bolnica za neurološke bolesti i rehabilitaciju »Božidar Maslarić« u čijem se sastavu nalaze Dom I, Dom II, novi objekt bolnice »Fontana«, »Mramorne « i »Kamene kupke«; vrtlareva kuća (napuštena) i sanitarni čvor (zapušten i ne koristi se). Izvan granice zaštite, ali uz sam rub perivoja nalaze se: vrtlarija, Dječji dom i kupališno-rekreacioni centar. Nekadašnji brojni vrtno-arhitektonski sadržaji perivoja su nestali i danas nailazimo tek na pokoji ostatak, već znatno uništen i dotrajao. Tako se mogu naći ostaci nekadašnje kružne balustrade uz glavnu aleju, hrpe kamenja nekadašnjih romantičarskih cvjetnih dekoracija, ostaci šljunčanih staza i odmorišta i si. Vrtni paviljoni bili su nezaobilazni dio romantičarskih perivoja XIX st. U lipičkom perivoju bilo ih je mnogo, a do danas su se očuvali: »Izvor koji je oduvjek bio nezaobilazna točka perivoja i cilj svake šetnje gdje se uz čašu lipičke vode napravio predah, bunar pored »Izvora«, paviljon kod ulaza na parkiralište i paviljon na »Jelkinom brijegu. « Od ostalih sadržaja očuvane su dvije fontane, kamena skulptura — vaza, dva meteorološka stupa, veći broj metalnih klupa i 1 kamena klupa tzv. »Jelkina klupa«. Od nekadašnja 2 tenis igrališta jedno je zapušteno a drugo je asfaltirano i koristi se kao polivalentno igralište. Mnogi su od ovih sadržaja u vrlo lošem stanju pa je nužna hitna obnova. Poseban problem su staze. Oduvijek su staze u perivojima bile sipinjene. Međutim, u novije vrijeme sipina se u mnogim povijesnih perivojima zamijenjuje neprimjerenim i nekvalitetnim materijalima pa se ozbiljno dovodi u pitanje povijesni ambijent. Takav je slučaj i u Lipiku. Mnoge staze su asfaltirane, a glavna aleja i staza ispred »Wandelnbahna« popločene su prefabriciranim betonskim »H« elementima. To je primjer nedopustive intervencije u povijesnom parkovnom prostoru. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 49 <-- 49 --> PDF |
Dendrološka inventarizacija perivoja u Lipiku provedena je u listopaduJ985. g. Tada je u perivoju bilo 1417 stabala i to 957 stabala listača (30 vrsta) i 460 stabala četinjača (13 vrsta). Od četinjača najzastupljenija je smreka (Picea abies) sa 334 stabala ili 72,6% od ukupnog broja četinjača. Smreka je ujedno i najbrojnija vrsta uopće u perivoju. No, velika većina stabala je nedavno zasađena, a debla su prsnog promjera 10—40 cm. Samo je 27 stabala prsnog promjera većeg od 40 cm, a jedna smreka ima promjer 90 cm. Od ostalih četinjača 12,8"Vo su borovi (Pinus nigra i P. strobus) te različite vrste tuja sa 10,2°/o od ukupnog broja četinjača. Ostale četinjače prisutne su u neznatno malom broju. Od listača najbrojnije su četiri vrste: malolisna lipa (Tilia parvifolia), divlji kesten (Aesculus hippocastanum), hrast lužnjak (Quercus robur) i grab (Carpinus betulus). Oni čine 61°/o od ukupnog broja listača u perivoju. To je i razumljivo jer hrast lužnjak, grab i malolisna lipa pripadaju autohtonoj šumskoj zajednici hrasta lužnjaka i običnog graba (Carpino betuli- Quercetum roboris). Divlji kesten je uneseni alohtoni florni element koji je redovno prisutan u našim perivojima. Druga grupa stabala listača koje se pojavljuju u nešto manjem broju čini 11 vrsta: katalpa (Catalpa bignonioides), poljski brijest (Ulmus minor), bagrem (Robinia pseudoacacia), klen (Acer campestre), pajavac (Acer negundo), breza (Betula verrucosa), platana (Platanus acerijolia), joha (Alnus glutinosa), tulipanovac (Liriodendrom tulipifera), javor mliječ (Acer platanoides) i velelisna lipa (Tilia grandifolia). Na ove vrste otpada 35,4´D/oi od ukupnog broja listača. Zajedno s prvom grupom najzastupljenijih vrsta možemo konstatirati da do sada navedenih 15 vrsta listača čini 96,4°/0. Preostalih 15 vrsta čine neznatni udio u ukupnom broju stabala: osim po jedno stablo magnolije, maklure, crvenog hrasta i pajasena redom su to elementi samonikle šume. Primećuje se da je u perivoju prisutno jako malo egzota. Od četinjača su to 2 kavkaske jele (Abies normanniana) i ginko (Ginko biloba), bodljikava smreka (Picea pungens), veći broj borovca (Pinus strobus) i 47 komada različitih vrsta tuje. Od listača egzota u perivoju se nalaze: 36 pajavaca (Acer negundo), 57 katalpi (Catalpa bignonioides), 11 tulipanovaca (Liriodendron tulipifera), 1 crveni hrast (Quercus borealis) i 1 pajasen (Ailanthus glandulosa). Dakle, oko 13 vrsta egzota se nalazi u perivoju i to 176 .stabala što čini 12,4´Vo od ukupnog broja (stabala Treba napomenuti da su to mlađa stabla s prsnim promjerom do 60 cm, a vrlo rijetko većeg promjera. Razlog tome je katastrofalno nevrijeme 1978. g. kada je polomljen velik broj najstarijih i najljepših primjeraka stabala u perivoju. Ostala su samo mlađa stabla, a neka su i posađena nakon oluje U perivoju se nalazi veći broj različitog grmlja. Inventarizacijom su ustanovljene slijedeće vrste: dren (Cornus mas), svib (Cornus sanguinea), lijeska (Corylus avellana), šimšir (Buxus sempervirens), Deutzia crenatajkurika (Euonymus europaeus), forzicija (Forsithia intermedia), Hamamelis japonica, božikovina (Ilex aquifolium) kalina (Ligustrum vulgaris), pajasmin (Philadelphus sp. div.), iva (Salix caprea), bazga (Sambucus nigra), brekinja (Sorbus torminalis), Spirea japonica, biserak (Symphoricarpus albus), jorgovan (Syringa vulgaris), crna hudika (Viburnum lantana), Weigela florida i Cortaderia selloana. 4? |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 50 <-- 50 --> PDF |
NAČELA OBNOVE PERIVOJA Cilj zaštite perivoja je da se »sačuva od propadanja, oštećenja, razaranja, da se spriječi njegovo nasilno izdvajanje iz prirodnog i historijskog okvira te da se ispravnom prezentacijom učini pristupačnim javnosti«4. Prezentacija jednog povijesnog perivoja, njegova zaštita, odnosno njegova obnova, vrši se po istim principima koji vrijede za zaštitu i obnovu graditeljskog nasljeđa jer su perivoji kao prostori vrtne arhitekture dio cjelokupne graditeljske baštine. Koju metodu obnove — konzervaciju, revitalizaciju, restauraciju ili rekonstrukciju — ćemo primjenjivati ovisi od slučaja do slučaja i kod obnove povijesnog perivoja. Za svaki lokalitet potrebno je utvrditi njegove specifičnosti i izvršiti valorizaciju pa se onda odlučiti za jednu ili više metoda obnove. U slučaju Hpičkog perivoja primjenjivat će se sve metode obnove. Konzervacija će se primjeniti na onim dijelovima perivoja koji su dobro očuvani pa nije potrebna nikakva intervencija osim održavanja. Pod ovakav režim obnove doći će samo manje površine. No, pod održavanjem ne podrazumijeva se samo njega i obnavljanje sadnica već i zahvati kao npr. postavljanje drenaže, regulacija jezera i kanala i drugi tehnički zahvati. Revitalizacija ima za cilj da afirmira sve one nekadašnje vrijednosti koje su ovom perivoju, lječilištu i mjestu pronijele ime ne samo zemljom već i Evropom. Pri tome treba imati na umu da je nužno sve uskladiti sa novim funkcijama i zahtjevima, ali nikako ne na štetu perivoja već uz maksimalni respekt prema njemu kao povijesnoj kategoriji. Restauracija podrazumijeva takvu obnovu perivoja kojom cijeli perivoj ili njegov dio vraćamo u izvorno stanje ili u jednu od razvojnih faza. Na osnovu povijesnih izvora (starih planova i fotografija) moguća je restauracija samo nekih dijelova perivoja gdje to nije onemogućeno novom izgradnojm. Rekonstrukcija će se primjenjivati za one dijelove perivoja koji su toliko zapušteni da se ne razabire prijašnje stanje, a povijesni izvori nisu toliko detaljni i precizni. Komparativnom metodom moguće je doći do približnog rješenja. Obnova povijesnog perivoja u Lipiku trebala bi se zasnivati na slijedećim načelima: 1. Obnova mora afirmirati sve postojeće autentične i nekadašnje vrijednosti perivoja kao zaštićenog objekta vrtne arhitekture; 2. Osnovu za obnovu čini, dakako, postojeći perivoj sa svojim biljnim i arhitektonskim fondom, ali i stari planovi perivoja te svi ostali grafički i pisani izvori; 3. Obnova perivoja mora biti u funkciji mjesta, lječilišta i hotela te njihovih gostiju, ali ne na način da se obnova perivoja prilagođuje trenutnim zahtjevima njegovih korisnika; 4. Perivoj treba promatrati ne samo kroz dendromaterijal već prvenstveno kao arhitektonski objekt koji ima svoju formu, funkciju i konstrukciju, 48 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 51 <-- 51 --> PDF |
a biljni materijal, vrtni objekti i vrtna oprema sadržajni su i gradbeni dio perivoja; 5. Perivoj u dijelovima neobaroknog koncepta treba zadržati reprezentativni i svečani karakter vrtnog prostora a u pejzažnim dijelovima treba uspostaviti nekadašnje šume te na određenim točkama ponuditi korisniku različite sadržaje i iznenađenja« u duhu povijesne matrice romantičarskih perivoja; 6. Treba imati na umu da je obnova perivoja dugotrajan i kontinuiran proces koji će se realizirati postepeno. ZAKLJUČAK Lipik, termalno lječilište na zapadnim obroncima Psunja krajem XIX st. postaje moderno i glasovito evropsko lječilište u okviru kojeg je devedesetih godina XIX st. oblikovan perivoj. Karakteriziraju ga neobarokni parterni vrtovi i pejzažni romantičarski parkovni prostori nastali djelomično iz samonikle šume hrasta lužnjaka i običnog graba. Usprkos nedovoljnoj brizi i zapuštenosti mnogih dijelova perivoja, usprkos nestanku brojnih vrtno-arhitektonskih sadržaja i najljepših primjera vegetacije, neki dijelova perivoja ipak su još uvijek očuvani do te mjere da možemo govoriti, još uvijek, o postojećem povijesnom perivoju. No, zadnji je čas da uložimo maksimalne napore i da obnovimo taj izuzetno vrijedan prostor vrtne arhitekture XIX i početka XX st. Posjedujemo i originalni plan perivoja što je prava rijetkost u našim prilikama pa nam je posao oko obnove time znatno olakšan. BILJEŠKE 1 Zavod za urbanizam Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izradio je 1986. g. konzervatorsku studiju perivoja u Lipiku i projekt obnove perivoja. Pored, autora ovog članka na projektu su radili Tihomir Jukić, dipl. inž. arhitekture i Amalija Denich, dipl, inž. agronomije. 2 Stari katastarski planovi čuvaju se u Arhivu Republičke geodetske uprave SRH, plan perivoja sa kraja XIX ili početka XX st. u vlasništvu je sina nekadašnjeg vrtlara lipičkog perivoja, stare fotografije moguće je naći odštampane u knjigama a razglednice su korištene iz Grafičke zbirke Sveučilišta biblioteke u Zagrebu i iz privatnih zbirki. 3 GUP Pakrac- Lipik, knjiga 2 — dokumentacija, p. 437 4 Deanović A. (1966): Zaštita spomenika, ELU, sv. 4, p. 603 LITERATURA 1. Deanović , A. (1966): Zaštita spomenika, Enciklopedija likovnih umjetnosti, sv. 4, p. 603 2. Gutschv , F. (1929): O ljekovitosti vrela u Lipiku, Osijek 3. Kern, H. (1873): Das Jodbad Lipik, Wien |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 52 <-- 52 --> PDF |
4. Kramberger, E. (1881): Lipik, Vijenac br. 7, Zagreb 5. Mar as o vic, T. (1985): Aktivni pristup graditeljskom nasljeđu 6. Marschalko, T. Bad Lipik in Slavonien 7. Rauš , Đ. (1977): Stari parkovi u Slavoniji i Baranji, Split 8. Schneider , J. (1935): Značaj pića i kupanja u lipičkoj mineralnoj vodi, Osijek 9. Spo l jar , J. (1909): Povijest Pakraca, Zagreb 10. Taube , F. (1777—8): Historische und geographische beschreibung des Königreiches Slavonien, Leipzig 11. Lipik, Naklada knjižare Dane Singera u Pakracu, 1900. 12. Lipik furdo, Heller, J. es »Studio«, Budapest, 1913. 13. Les bains de Lipik, Jugoslavenska tiskarna Ljubljana, 1928. 14. Generalni urbanistički plan Pakrac-Lipik, knjiga 1 i 2, 1983. 15. Konzervatorsko-urbanistička dokumentacija za provedbeni urbanistički plan zaštićene urbanističke cjeline naselja Lipik, Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture u Osijeku, 1985. LIPIK PARK Historic Survey, Valorisation and Regeneration Summary In northern Croatia there is a considerable number of thermal health resorts, founded mainly in the 19th century. As an integral part of the resort´s urbanistic complex there was usually a park, which largly contributed to the character of the place. Recently an increasing number of interventions have been undertaken in these areas in view of the need for modernization of health resorts and regeneration of parks. However, the historic value of the park is often ignored and interventions disrupt the unity of the historic setting and spoils the consistent relationship between the urban structure and its green areas. The aim of this article is to establish and valorise the value and specificity of the historic, protected park at Lipik and to indicate the method for its regeneration.1 |