DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 49     <-- 49 -->        PDF

Dendrološka inventarizacija perivoja u Lipiku provedena je u listopaduJ985. g. Tada je u perivoju bilo 1417 stabala i to 957 stabala listača (30 vrsta)
i 460 stabala četinjača (13 vrsta).


Od četinjača najzastupljenija je smreka (Picea abies) sa 334 stabala ili
72,6% od ukupnog broja četinjača. Smreka je ujedno i najbrojnija vrsta
uopće u perivoju. No, velika većina stabala je nedavno zasađena, a debla
su prsnog promjera 10—40 cm. Samo je 27 stabala prsnog promjera većeg
od 40 cm, a jedna smreka ima promjer 90 cm. Od ostalih četinjača 12,8"Vo
su borovi (Pinus nigra i P. strobus) te različite vrste tuja sa 10,2°/o od ukupnog
broja četinjača. Ostale četinjače prisutne su u neznatno malom broju.


Od listača najbrojnije su četiri vrste: malolisna lipa (Tilia parvifolia),
divlji kesten (Aesculus hippocastanum), hrast lužnjak (Quercus robur) i
grab (Carpinus betulus). Oni čine 61°/o od ukupnog broja listača u perivoju.
To je i razumljivo jer hrast lužnjak, grab i malolisna lipa pripadaju autohtonoj
šumskoj zajednici hrasta lužnjaka i običnog graba (Carpino betuli-
Quercetum roboris). Divlji kesten je uneseni alohtoni florni element koji
je redovno prisutan u našim perivojima. Druga grupa stabala listača koje
se pojavljuju u nešto manjem broju čini 11 vrsta: katalpa (Catalpa bignonioides),
poljski brijest (Ulmus minor), bagrem (Robinia pseudoacacia),
klen (Acer campestre), pajavac (Acer negundo), breza (Betula verrucosa),
platana (Platanus acerijolia), joha (Alnus glutinosa), tulipanovac (Liriodendrom
tulipifera), javor mliječ (Acer platanoides) i velelisna lipa (Tilia grandifolia).
Na ove vrste otpada 35,4´D/oi od ukupnog broja listača. Zajedno s
prvom grupom najzastupljenijih vrsta možemo konstatirati da do sada navedenih
15 vrsta listača čini 96,4°/0. Preostalih 15 vrsta čine neznatni udio u
ukupnom broju stabala: osim po jedno stablo magnolije, maklure, crvenog
hrasta i pajasena redom su to elementi samonikle šume.


Primećuje se da je u perivoju prisutno jako malo egzota. Od četinjača
su to 2 kavkaske jele (Abies normanniana) i ginko (Ginko biloba), bodljikava
smreka (Picea pungens), veći broj borovca (Pinus strobus) i 47 komada
različitih vrsta tuje. Od listača egzota u perivoju se nalaze: 36 pajavaca
(Acer negundo), 57 katalpi (Catalpa bignonioides), 11 tulipanovaca
(Liriodendron tulipifera), 1 crveni hrast (Quercus borealis) i 1 pajasen
(Ailanthus glandulosa). Dakle, oko 13 vrsta egzota se nalazi u perivoju
i to 176 .stabala što čini 12,4´Vo od ukupnog broja (stabala
Treba napomenuti da su to mlađa stabla s prsnim promjerom do 60 cm,
a vrlo rijetko većeg promjera. Razlog tome je katastrofalno nevrijeme 1978.


g. kada je polomljen velik broj najstarijih i najljepših primjeraka stabala
u perivoju. Ostala su samo mlađa stabla, a neka su i posađena nakon oluje
U perivoju se nalazi veći broj različitog grmlja. Inventarizacijom su
ustanovljene slijedeće vrste: dren (Cornus mas), svib (Cornus sanguinea),
lijeska (Corylus avellana), šimšir (Buxus sempervirens), Deutzia crenatajkurika (Euonymus europaeus), forzicija (Forsithia intermedia), Hamamelis
japonica, božikovina (Ilex aquifolium) kalina (Ligustrum vulgaris), pajasmin
(Philadelphus sp. div.), iva (Salix caprea), bazga (Sambucus nigra), brekinja
(Sorbus torminalis), Spirea japonica, biserak (Symphoricarpus albus), jorgovan
(Syringa vulgaris), crna hudika (Viburnum lantana), Weigela florida
i Cortaderia selloana.


4?