DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 50 <-- 50 --> PDF |
NAČELA OBNOVE PERIVOJA Cilj zaštite perivoja je da se »sačuva od propadanja, oštećenja, razaranja, da se spriječi njegovo nasilno izdvajanje iz prirodnog i historijskog okvira te da se ispravnom prezentacijom učini pristupačnim javnosti«4. Prezentacija jednog povijesnog perivoja, njegova zaštita, odnosno njegova obnova, vrši se po istim principima koji vrijede za zaštitu i obnovu graditeljskog nasljeđa jer su perivoji kao prostori vrtne arhitekture dio cjelokupne graditeljske baštine. Koju metodu obnove — konzervaciju, revitalizaciju, restauraciju ili rekonstrukciju — ćemo primjenjivati ovisi od slučaja do slučaja i kod obnove povijesnog perivoja. Za svaki lokalitet potrebno je utvrditi njegove specifičnosti i izvršiti valorizaciju pa se onda odlučiti za jednu ili više metoda obnove. U slučaju Hpičkog perivoja primjenjivat će se sve metode obnove. Konzervacija će se primjeniti na onim dijelovima perivoja koji su dobro očuvani pa nije potrebna nikakva intervencija osim održavanja. Pod ovakav režim obnove doći će samo manje površine. No, pod održavanjem ne podrazumijeva se samo njega i obnavljanje sadnica već i zahvati kao npr. postavljanje drenaže, regulacija jezera i kanala i drugi tehnički zahvati. Revitalizacija ima za cilj da afirmira sve one nekadašnje vrijednosti koje su ovom perivoju, lječilištu i mjestu pronijele ime ne samo zemljom već i Evropom. Pri tome treba imati na umu da je nužno sve uskladiti sa novim funkcijama i zahtjevima, ali nikako ne na štetu perivoja već uz maksimalni respekt prema njemu kao povijesnoj kategoriji. Restauracija podrazumijeva takvu obnovu perivoja kojom cijeli perivoj ili njegov dio vraćamo u izvorno stanje ili u jednu od razvojnih faza. Na osnovu povijesnih izvora (starih planova i fotografija) moguća je restauracija samo nekih dijelova perivoja gdje to nije onemogućeno novom izgradnojm. Rekonstrukcija će se primjenjivati za one dijelove perivoja koji su toliko zapušteni da se ne razabire prijašnje stanje, a povijesni izvori nisu toliko detaljni i precizni. Komparativnom metodom moguće je doći do približnog rješenja. Obnova povijesnog perivoja u Lipiku trebala bi se zasnivati na slijedećim načelima: 1. Obnova mora afirmirati sve postojeće autentične i nekadašnje vrijednosti perivoja kao zaštićenog objekta vrtne arhitekture; 2. Osnovu za obnovu čini, dakako, postojeći perivoj sa svojim biljnim i arhitektonskim fondom, ali i stari planovi perivoja te svi ostali grafički i pisani izvori; 3. Obnova perivoja mora biti u funkciji mjesta, lječilišta i hotela te njihovih gostiju, ali ne na način da se obnova perivoja prilagođuje trenutnim zahtjevima njegovih korisnika; 4. Perivoj treba promatrati ne samo kroz dendromaterijal već prvenstveno kao arhitektonski objekt koji ima svoju formu, funkciju i konstrukciju, 48 |