DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 53 <-- 53 --> PDF |
PREGLEDNI ČLANCI — REVIEWS Sum. list CXII (1988) 51 UDK 630*41 SUŠENJE ŠUMA NA PODRUČJU JUGOISTOČNE SLAVONIJE Boro JUREŠA* SAŽETAK. U prvom dijelu dat je prikaz razvoja sastojina na području Jugoistočne Slavonije od početka ovog stoljeća s posebnim osvrtom na katastrofalna sušenja hrasta u razdoblju 1910— —25. i sušenje brijesta od polovice 30-tih godina do kraja rata, kada se osušilo ili je zbog bolesti posječeno preko 2 milijuna m3 brijestovoga drveta. Od 1950. godine do danas redovito se registriraju svi šušci na području OOUR-a »Hrast« Vinkovci, i bivšeg Šumskog gospodarstva »Hrast« Vinkovci. U tom razdoblju od 36 godina posušilo se ukupno blizu 1,3 milijuna m?> drvne mase, pretežno hrasta lužnjaka, brijesta, i nešto manje jasena. Brijest je definitivno prestao biti ekonomska vrsta i sada se nalazi samo na pomladnim površinama ali ubrzo propada. Unatoč znatnoj drvnoj masi koja je posječena zbog sušenja, sadašnje stanje sastojina je na najvećem dijelu površine veoma dobro zahvaljujući pravilnim uzgojnim zahvatima i dobro organiziranoj dijagnostičko-prognoznoj službi u zaštiti šuma. Nekada glavni štetnici ovih šuma gubar, zlatokraj. suznik sada su manje značajni a glavne štete čine hrastov savijač i mrazovci na hrastu i jasenova pipa na jasenu. Intenzivnom izgradnjom šumskih cesta i prosjecanjem širokih svjetlih pojaseva bitno je narušena ekološka stabilnost ovih šuma, a došlo je i do pojačane aktivnosti raznih štetnika na hrastu. Eventualnom izgradnjom kanala Dunav-Sava i podizanjem nivoda podzemnih voda narušio bi se odnos biljnih zajednica na ovom području a time i stabilnost kao i proizvodna sposobnost ovih šuma. UVOD Od 1950. godine do danas vrši se redovito praćenje sušenja hrasta, ja sena, brijesta i ostalih vrsta šumskog drveća na području OOUR-a »Hrast« Vinkovci — bivše Šumsko gospodarstvo »Hrast« Vinkovci. Redovitim regi * Boro Jureša, dipl. inž. »Slavonska šuma« Vinkovci 51 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 54 <-- 54 --> PDF |
striranjem svih sušaca šumskog drveća želi se stalno pratiti zdravstveno stanje ovih šuma, a koje je u prošlosti bilo često katastrofalno narušeno masov! nim sušenjem hrasta i brijesta. Uspoređujući rezultate sušenja sa povremenim štetnim utjecajima abiotskih i biotskih faktora želilo se bar približno odgovoriti na moguće uzroke tog sušenja, bez pretenzija na definitivan odgovor. Površina šuma (obrasla površina) na području Vinkovaca iznosi ukupno 62.335 ha i sva razmatranja od 1950. godine do danas su uglavnom svedena na tu površinu. O sušenju hrasta, brijesta i ostalih vrsta šumskog drveća na području jugoistočne Slavonije pisano je veoma mnogo, kako o uzrocima sušenja, tako i o posljedicama i mogućnostima sanacije. Prema stanju iz 1920. godine na području istočno od Slavonskog Broda do Sremske Mitrovice bilo je ukupno 127.864 ha najvrijednijih šuma hrasta lužnjaka, poljskog jasena i brijesta. Za 60 godina do 1920. godine, posječeno je 98.011 ha starih šuma. Te 1920. godine 80´% šuma bilo je u prva tri dobna razreda, dok su ostalo činile stare hrastove sastojine. SUŠENJE HRASTA LUŽNJAKA I NIZINSKOG BRIJESTA Prvo jako sušenje ovih šuma počinje 1910. godine i traje sve do 1926. godine, da bi u pojedinim godinama sušenje bilo katastrofalno (1911, 1912, 1916, 1917, 1919, 1923—25. god.). Prema podacima koje iznosi P. Manoj lovi ć 1926. godine sušenje je zahvaitlo 45.811 kj. mladih šuma sa 797.149 m3 drvne mase i 6.293 kj. starih šuma sa 140.307 m3. Najjače sušenje do 75´% stabala bilo je u većem dijelu šume Merolino i centralni dio šume Srnjače, dok je nešto slabije sušenje do 50%. stabala bil6* u šumama Gajni Vir, dio Guševca, južni dio šume Orljäk kod Gundinaca i Neprečavi. Osim Neprečave sve ostale šume su danas na području OOUR-a Slavonski Brod. U ostalim šumama ovog područja sušenje je bilo na većim ili manjim površinama u intenzitetu od 15—30% stabala. Šuma »Blata« kraj Strizivojne ima 1907. godine u smjesi 0,7 hrasta, 0,2 brijesta i jasena i 0,1 graba i ostalih vrsta. Ova šuma je bila starosti 52 godine i svrstana je u I. bonitetni razred s 2,1 m3 prirasta po k. jutru. Suma je periodično plavljena do 1 m visine. Nakon sušenja obrast je pao na 0,3 — 0,7 i bitno se izmjenila struk-´ tura sastojine. Hrast je pao na 0,3 u smjesi a poraslo je učešće jasena i brijesta na preko 50%, Slična je situacija bila i u ostalim šumama. zahvaćenim sušenjem hrasta. Kao glavni uzročnici sušenja spominju se napadi gubara, zlatokraja, četnjaka i suznika, zatim napadi medljike i pepelnice na novi list nakon brštenja gusjenica. Neki autori u to doba pripisuju sušenje utjecaju tla, kao i drugim bolestima. Tako P. Đorđevi ć pronalazi na hrastu novoutvrđene bolesti Ceratostomella quercus i C. morelinensis. Jači napadi gusjenica i zatim pepelnice počinju s istočne strane »donjih šuma«, pa je i glavno sušenje ovdje u periodu 1910—16. godine, dok u središnjem odnosno zapadnom dijelu brštenja od gusjenica nastupa kasnije 1913— 52 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 55 <-- 55 --> PDF |
—15, 1916—18, 1923—24, pa je i glavno sušenje bilo u 1916, 1919. i 1924—25. god. U tom zapadnom dijelu šuma (Merolino, Srnjače, Orljak, Muško Ostrvo, Krivsko Ostrvo) sušenja su bila najjača. Nakon završetka izgradnje savskog nasipa 1932. godine intenzivno se kopaju kanali za odvodnju na svim objektima gdje dugo stagnira voda i te površine se zatim unose u »Osnove za pošumljavanje«. Od 1926. godine sušenje je osjetno manje, ali se ipak nastavlja i dalje. Sastojine su nakon tih katastrofalnih sušenja pale u obrastu od 0,8 — 1,0 na 0,6 — 0,7, pa čak i na 0,1 — 0,8 u najtežim slučajevima (Merolino). Sa-i stojine se sada oporavljaju iako su tragovi još dugo vidljivi. Sume su do izgradnje savskog nasipa bile gotovo redovito dva puta plavljene u toku godine i to u proljeće i jesen, kao posljedica podizanja dna rijeke Save. Izgradnjom nasipa bitno se mijenja režim voda i sada umjesto poplavnih voda koje se sa opadanjem nivoa rijeke Save povlače u korito rijeke, imamo stangnirajuće vode nadošle iz Dilja i ostalih viših položaja kao i oborinske vode koje ostaju dok ne ishlape, odnosno ne budu prebačene u Savu na crpnoj stanici kod ušća Bosuta u Savu. Oporavak sastojina međutim kratko traje jer već početkom tridesetih godina dolazi do jačeg sušenja brijesta u svim šumama ovog područja. Sušenje brijesta spominje se i mnogo ranije, ali ipak u periodu do 1930. godine nije bilo jačih sušenja koje bi ukazivale na katastrofu ove vrijedne vrste. Polovinom tridesetih godina izvršeno je uređivanje šuma na cijelom području državnih i imovnih šuma. Svedeno na današnje površine šuma područja OOUR-a »-Hrast« Vinkovci bilo je u državnim šumama slijedeće stanje dobnih razreda: I 5.394,91 ha 19,5% II 8.989,48 ha 32,4% III 8.473,31 ha 30,5% IV 2.774,96 ha 10,0% V 1.808,89 ha 6,5% VI 316,51 ha 1,1% Ukupno 27.347,70 ha 100 ´% Struktura drvne mase po vrstama drveća tada je bila: hrast 2,027.558 m3 40,3´% jasen 1,024.171 m3 20,3% brijest 1,387.622 m3 27,5% grab i ostalo 600.282 m3 11,9% Ukupno: 5.039.634 m3 100 ´% Drvna zaliha po hektaru iznosi 184,28 m3. U šumama Brodske imovne općine stanje dobnih razreda je bilo slijedeće: |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 56 <-- 56 --> PDF |
I 7.481 ha 19,50/0 II 10.789 ha 28,10/0 III 6.320 ha 16,5% IV 7.506 ha 19,5% V 2.541 ha 6,6% VI 2.163 ha 5,6Vo VII 1.559 ha 4,2°/. Ukupno 38.399 ha 100 % Na području kojim danas upravlja »Hrast« Vinkovci otpada ukupno 28.698 ha. Odnos dobnih razreda je gotovo isti kao i u prednjoj tabeli. Nažalost nisam mogao doći do strukture drvne mase po vrstama drveća za Brodsku imovnu općinu, ali je ona dosta slična onoj u državnim šumama. Nešto manje je zastupljen brijest i ostale tvrde listače. Kao šot se vidi iz navedenih podataka brijest je po zastupljenosti bio odmah iza hrasta sa blizu 2,5 miliona m3 drvne zalihe. Sušenje brijesta je međutim veoma jako i 1937. godine imenovana je komisija od Ministarstva šuma i rudnika za utvrđivanje sušenja brijesta. U izvještaju između ostalog stoji da se zbog katastrofalnog sušenja brijesta starijeg od 30 godina moraju posjeći sva posušena i bolesna stabla i izvući iz šume. Dalje se navodi: »Obustavlja se proredom vaditi sve ostale druge vrste osim izuzetaka uzgojne i zaštitne naravi dok se suši brijest, odnosno traje zaraza«. Sastojine koje se još nisu oporavile u potpunosti od sušenja hrasta u proteklom periodu sada su zahvaćene i sušenjem brijesta što je još više pogoršalo stanje u tim šumama. 1937. godine konsignirano je u državnim šumama 500.000 m3 brijestovih sušaca raznih dimenzija. Koliko je izgled pojedinih šumskih predjela bio loš govori i slijedeći citat iz »Osnove gospodarenja« za šumu Narače u 1937. godini. »Gubar je redovito napadao elitni dio sastojine, kao nesrećom baš najljepša dominirajuća stabla, kojih danas takoreći i nema. To uništavanje je bilo takvog intenziteta da je obrast sada pao> na 0,7, a negdje nije veći od 0,6. Visine su tu veoma slabe, srednja izmjerena visina predstavlja zapravo visinu stabla donje etaže — ukoliko uopće postoji — došavši na svjetlo tjera, nasotjeći zatvaranjem sklopa svojih niskih krožnji, da nadomjesit nestalu gornju sastojinu. Stabla koja su u srednjoj dobi srednjeg, dapače i lošeg kvaliteta, nemogu nikakvim uzgojnim metodama da zadobiju bujnost, oblinu, pravnost, a ni visinu, koje stabla gornje sastojine sa lakoćom dobivaju, kada se normalno razvijaju«. U »Osnovi« za državnu šumariju Otok stoji i slijedeće: »Izgled sastojine u Naračama, u kojima je obrast pao na 0,7 — 0,6 je jadan i ostavlja dojam potpuno abnormalne, u budućnosti po kvaliteti loše šume«. Jedno je sigurno da je od polovine tridesetih godina do danas posječeno «ukupno 2,5 miliona m:l brijesta, što kao šušci ili stabla koja su obolila 54 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 57 <-- 57 --> PDF |
od holandske brijestove bolesti. Ta brojka bi bila i veća kad bi se uzelo u obzir i prirast na ovim stablima koja su do napada bolesti blia zdrava i prirašćivala. Od 1950. godine kad se vrši registriranje svih sušaca na području današnjeg OOUR-a »-Hrast« Vinkovci do danas posušilo se cea 380.000 m3 brijesta. Na temelju toga slijedi da se od inventarizacije šuma 1937. godine do 1950. godine posjeklo preko 2 miliona m3 brijesta. Danas brijesta više gotovo uopće nema u masi. Brijest se još uvijek javlja u velikom broju na svim pomladnim površinama, ali do starosti od 10- ak godina potpuno propada od bolesti. Period od 1940. godine do 1950. nema podataka o sušenjima, jedino je sigurno da je to period najintenzivnijeg sušenja brijesta. Početkom pedesetih godina već se bitno promijenila struktura po vrstama drveća. 1956. godine stanje dobnih razreda i količina prema vrstama dr veća je slijedeća: 1—20 god. 21—40 god. 41—60 god. 61—80 god. 81—100 god. 101—120 god120 / . 7.992 ha 4.990 ha 9.253 ha 24.068 ha 10.283 ha 4.070 ha 133 ha 13,10/0 8,2% 15,2°/o 39,7% 16,9% 6,7% 0,2% hrast jasen OTL ML četinj. 8.686.000 m3 2.657.000 m3 2.278.000 m3 650.000 m3 3.000 m3 60,8% 18,6% 16,0% 4,6% Ukupno 60.719 ha 100 % 14.274.000 m3 100 % Prosječna drvna zaliha je 235 m3 po ha, godišnji prirast iznosi 424.800 m3 ili 6 m3/ha. Etat iznosi 316.548 m3 godišnje ili 5 m3/ha, odnosno 83% od prirasta. U odnosu na 1937. godinu, dakle za 20 godina učešće hrasta poraslo je za 20 posto, jasen je ostao uglavnom u istom omjeru u smjesi a brijest je pao na ispod 5%. Umjesto brijesta sve više je zastupljen grab, klen, lipa i neke druge vrste. Iz osjetnog porasta hrasta u smjesi može se zaključiti da je u proredama od glavnih vrsta vađen gotovo pretežno brijest, a osjetno manje hrast i druge vrste. Od 1950. godine redovito se registriraju šušci po vrstama drveća, međutim u prvom periodu do 1955. godine šušci su iskazivani i zajedno sa sanitarnim proredama, pod kojim se podrazumjeva sva stabla bolesna, rakasta ili drugačije oštećena, kao i vjetrolomi i izvale. Otuda veliki broj sušaca kod hrasta i jasena. Međutim iz oskudnih izvještaja iz toga doba vidi se da je u svim šumama zabilježen povećan broj sušaca hrasta, kao posljedica povećanih šteta od brštenja gusjenica u periodu 1948. — 1951. godina. Jedino se sigurno može reći da su brijestovi u to doba vađeni kao šušci, odnosno oboljeli od holandske bolesti. Znatan dio brijesta u tim godinama iskazivan je kao OTL (ostale tvrde listače), pa se i taj dio sušaca može u cjelosti uzeti kao brijestovi šušci. 55 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 58 <-- 58 --> PDF |
Znatna količina topola i vrba (OML) su u to doba kao zrela stabla sječeni u svim šumama na nižim položajima duž bara i niza, a dobrim dijelom su bila već suhovrha ili polusuha. Sušenje po vrstama drveća i periodima od 5 godina Tablica 1. o — a .2 I uv-a CU 0 X & c 8« -5 E ´S« m E SE a o0. SE o S o c a3M 21 4> "o ´S" <"> C *´ s « 1950- 55 203.201 37.594 139.173 11.983 11.783 7.441 411.175 cuEg 2.140 56- 60 76.442 39.222 7.388 45.754 6.247 18.976 194.029 2.119 61 --65 37.443 19.761 8.842 6.044 3.193 4.368 79.651 36.002 66- 70 42.854 16.184 90.682 7.721 49 609 158.099 16.660 71 --75 75.218 4.266 64.507 2.266 10.985 116 157.358 6.620 76- 80 98.476 3.132 11.358 2.403 29.531 29 144.929 2.780 81 --85 95.288 3.896 3.685 6.121 9.620 85 118.695 3.500 1950- 85. g. prosjek/god. 628.922 17.470 124.055 3.446 325.635 9.045 82.292 2.286 71.408 1.984 31.624 1,263.936 878 35.109 69.821 1.937 Iznimno prvi period od 1950—55. godine ima 6 godina. Vjetrolomi koji su uneseni u zadnju kolonu obračunati su u ukupnu količinu sušaca. Velika količina vjetroloma u periodu 1961—70. god. posljedica je vrlo jakog ciklona u 1965. godini, a masa je realizirana 1965. i 1966. godine. Sve količine sušaca i vjetroloma uzete su iz »Iskaza izvršenih sječa«, što drugim riječima znači da su šušci posječeni redovito 1—2 godine nakon što su nastali, a samo rijetko i iste godine. Izuzmemo li prvih deset godina, tada je vidljivo da količina sušaca kod hrasta neprestano raste, dok kod jasena opada, što je i razumljivo jer raste i učešće hrasta u masi po hektaru, dok jasen opada jer se proredom jasen svp više vadi zbog sječne zrelosti (80—90 godina). Nakon velike količine brijestovih sušaca u razdoblju 1950—55. god. i nešto manje 1956—60. godine (brijest + OTL) količina sušaca naglo opada između 1961—65. godine, da bi u narednih 15 godina brijest definitivno nestao iz ovih šuma. Već sam naprijed naveo da brijesta ima dosta u mladim sastojinama do 10 godina, nakon čega se suši i propada. OTL (ostale tvrde listače) — grab, klen i druge vrste suše se u neznatnoj količini i ako je njihovo učešće u masi znatno. Vrlo veliko sušenje euroameričkih topola u razdoblju 1971—85. god. dovelo je do potpunog napuštanja uzgoja topola, osim na aluviju uz Dunav. Topole koje su bile podignute na neadekvatnim tlima stradale su od napada bolesti kore, Dothichiza populea i bolesti lišća, Marssonina sp.. Površine pod topolama iznosile su u 1970. g. nešto više od 5.000 ha i od tada se površine stalno smanjuju da bi danas ostale samo još na površinama gospodarske jedinice »Vukovarske dunavske ade«. 56 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 59 <-- 59 --> PDF |
Stanje dobnih razreda i drvne zalihe po vrstama drveća na 31. XII 1985. godine: Dobni razredi ha % 1-- 20 god. 10.968 17,6 21-- 40 ´» 3.597 5,8 41-- 60 5.337 8,6 61-- 80 If 12.093 19,4 81--100 » 19.643 31,5 101--120 tr 8.937 14,3 121 1.760 2,8 II Ukupno: 62.335 100,0 Struktura drvne mase po vrstama drveća: m3 »/„ m3/ha hrast 11,624.230 64.8 186,5 jasen 2,620.798 14,6 42,0 OTL 2,781.077 15,5 44,6 topola 587.423 3,3 9,5 OML 336.815 1,8 5,4 Ukupno: 17,950.343 100,0 288,0 Iz gornjih tablica je vidiljivo da se u dobi od 60—120 god. nalazi 65% površina i da je započela sječa na znatnim površinama što se sada nalaze u prvom dobnom razredu. Oko 3.000 ha u prvom dobnom razredu je nastalo zbog sječa topola i konverzije u hrastove sastojine. Učešće hrasta od vremena velikog sušenja 1911—25. godine naraslo je od cea 33% na 65% u 1985. godini. Jasen je smanjen od 20,3% na 14,6% prije svega zbog pojačane sječe zrelog jasena u proredama. Znatno je povećano učešće OTL (grab, klen, crni orah i drugo), koje vrste zauzimaju pomoćnu etažu, izuzev crnog oraha koji čini uglavnom čiste kulture ili je primješan sa bagremom. Brijesta je ukupno registrirano 180.000 m3 pretežno u mladim sastojinama. Interesantno je ovdje spomenuti grupu od 16 brijestova starosti 104 godine, a nalaze se u sjemenskoj sastojini hrasta lužnjaka u odjelu 3a Sjevernog Radiševa. Stabla su veoma lijepog habitusa, zdrave krošnje i odlične deblovine. Ova stabla su ostala pošteđena nakon sušenja brijesta u tim šumama. Prsni promjeri se kreću između 37 i 59 cm. Topole i druge meke listače su ostale u istom postotku od 4% i ako ih je u razdoblju 1965—80. god. bilo znatno više. U slijedećoj tablici dat je prikaz godišnjeg sušenja u m3 i postocima po 1 ha za razdoblje 1950—85. god. po razdobljima od 10 godina. Sušenje se kreće u rasponu od 0,22 m3 po hektaru u Naračama, pa sve do 1,50 m3 u gosp. jedinici Vrapčana. 57 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 60 <-- 60 --> PDF |
vrba hrast jasen brijest OTL OML topola Periodi Sveusušenja V"aN N a rt kupno 22 v > °> >° L OS-L 5~T3 trf 1950—60. g. 0,45 0,25 0,12 0,29 0,14 8,13 0,09 0,23 0,03 0,32 0,04 0,80 0,97 0,34 61—70. 0,13 0,07 0.06 0,14 0,16 5,52 0,02 0,05 0,005 0,06 0,008 0,15 0,38 0,13 71—80. 0,28 0,15 0,01 0,03 0,12 4,21 0,015 0,0,4 0,07 0,72 0,001 0,02 0,49 0,17 81—85. 0,31 0,17 0,01 0,03 0,01 0.41 0,02 0,05 0,03 0,34 — — 0,38 0,13 1950—85. g. 0,28 0,15 0,06 0,13 0,15 5,02 0,04 0,09 0,03 0,35 0.01 0.27 0,57 0,20 U cijelom razdoblju od 1950—85. godine sušilo se prosječno 0,57 m;! po hektaru, što iznosi 9,20% od drvne zalihe, ili 7,5% od godišnjeg tečajnog prirasta koji iznosi 7,63 m3 za 1 ha. Najjače sušenje bilo je u razdoblju 1950— —55. god. sa 1,10 m3 godišnje a najmanje u periodu 1961—65. samo 0,24 m3/ha. Jasno je, da količina sušaca jako varira iz godine u godinu u pojedinim gospod. jedinicama, odjelima ili odsjecima. U šumskom predjelu Vrapčana B u 1976. godini posječeno je na površini od 265 ha ukupno 22.748 m:!, od čega samo hrasta 22.412 m3, što je bilo blizu 80% od ukupne mase na toj površini i moralo se prići rekonstrukciji cijele te devastirane površine. Isti se slučaj dogodio na nešto manjoj površini u šumi Zapadna Kusara 1972/73. godine u odjelima 28 i 29. U »Vrbanjskim šumama« posječeno je 1975. godine 3.753 m3 pretežno hrasta na površini od 212 ha što čini 17,7 m3/ha. Sva ta sušenja traju 1—2 godine i zatim uglavnom prestaju da bi se sastojine zatim oporavljale. Jedno je sigurno da su brijestovi od sredine 30-ih godina do 1980. godine, tj. za 45 godina posječeni kao šušci ili izvađeni u proredama zbog bolesti. Za tih 45 godina ukupno je posječeno preko 2,5 miliona kubnih metara brijesta, kolika je bila drvna zaliha utvrđena 1937. godine, ne računajući i prirast na onim stablima koja su bila zdrava do momenta sječe. Najveći dio zaliha brijesta posječen je do 1950. godine, a samo manji dio se uspio održati do zadnjeg razdoblja jakog sušenja od 1966—1977. godine. Sada je brijest još samo simbolički zastupljen u ovim šumama. Mnogo se raspravljalo i pisalo o uzrocima sušenja prije svega hrasta i brijesta. U razdoblju velikog sušenja hrasta između 1911—26. godine kao glavni uzročnici spominju se defolijatori hrasta i to gubar zajedno sa zlatokrajem, četnjakom i suznikom koji obraste list i zatim napad pepelnice na novi mladi list. Znatan razlog sušenju pripisuje se i tlu, naročito zamočvarivanju na terenima gdje voda dugo stagnira u ljetnim mjesecima. Kao razlog brzom propadanju navodi se i pregusti sklop tada još mladih sastojina koja stabla imaju slabu, usku krošnju i ne mogu preboliti gubitak lista dva puta u toku godine. 58 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 61 <-- 61 --> PDF |
Krajem 20-ih godina fitopatolog Đorđevi ć utvrđuje prisustvo nove gljive na hrastovom deblu — Ceratostamella merolinensis, kojoj se također pripisuje znatno učešće u sušenju hrasta. Sušenje uzrokovano ovom gljivom ponovo se aktualizira u periodu 1971— —80. godine, kada se na oboljelim hrastovima pojavljuju tipični simptomi opisani za tu gljivu još 1927. godine, pa se i šušci od 1971. do 1976. godine uglavnom pripisuju toj gljivi. Naročito veliko sušenje u to doba bilo je u šumi Svenovo odjel 150. Sušenje se međutim nastavlja i dalje raznim intenzitetom i ako više nema simptoma te bolesti na stablima kao ranije. Od 1950. godine do danas najintenzivnije sušenje bilo je od 1950—58. godine s neznatnim oscilacijama, zatim nastupa dugo razdoblje od 13 godina, sa izuzetkom 1965—66. godina, kada je sušenje veoma slabo i u prosjeku se kreće od 3.500—5.000 m:; hrasta godišnje. Od 1983. godine ponovo se sušenje znatno pojačava i dostiže kulminaciju 1985—86. godine sa 33— —36.000 nvl Gradacije gubara u tom razdoblju su bile 1948—50. god., 1962—66, 1970— —75. god. Redovito sa gubarom u prenamnoženju su i mrazovci koji su sve brojniji na ovom području. Intenzitet zaraze od gubara iz gradacije u gradaciju sve više opada a i mrazovci su od 1977. godine izuzev razdoblja 1981—83. god. u latenci. Redovito praćenje gubara vrši se od 1963. godine, a mrazovaca od 1971. godine. Zadnjih 15-tak godina sve više dolazi do prenamnoženja i hrastovog savijača i to uglavnom u jugoistočnom dijelu šuma, gdje se i javlja najviše hrastovih sušaca. (Lzubanj, Bok, Paovo, Debrinja, Topolovac). Hrastova pepelnica javlja se redovito svake godine, ali je njeno prisustvo nakon šteta od brštenja i tjeranja novog lista naročito izraženo. Već spomenuto veliko prisustvo sušaca u gore navedenim šumskim predjelima pojavilo se nakon brštenja od hrastovog savijača i mrazovaca 1982. i 1983. godine i nakon toga napada pepelnice na drugom listu. Planirana avioakcija 1983. godine nije izvršena zbog nepravovremenog uvoza zaštitnih sredstava. I u ranijim razdobljima pojačana sušenja redovito su slijedila nakon gradacija lisnih štetnika na hrastu, prije svega gubara ali i drugih. Sušenje nastupa jednu do dvije godine nakon jakog brštenja ili golobrsta i napada pepelnice, što je navedeno i u ranijim radovima. Utjecaj čovjeka na stabilnost ekosistema je veoma značajan, a intenzivnom izgradnjom cesta i sve većom upotrebom mehanizacije znatno je poremećena ta stabilnost. Na ovom području izgrađeno je zadnjih 20-ak godina veliki broj šumskih cesta sa često veoma širokim svjetlim pojasevima, čime je u sastojine uneseno mnogo svjetla, pa se pojačano prisustvo hrastovog savijača u šumama gosp. jedinice »Vrbanjska šuma«, »Topolovac« i »Debrinja« može upravo tome pripisati. Izgradnjom cesta i meliorativnim radovima vjerojatno ju poremećen i režim voda, što sve zajedno dovodi do osjetljivosti ovih sastojina. te nakon napada lisnih štetnika i pepelnice dovodi do pojačanog sušenja. 59 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 62 <-- 62 --> PDF |
Evo nekoliko citata iz rada Androić a »-Ekološki i ekonomski aspekti zaštite slavonskih šuma« (1974). »I ako svaka promjena u strukturi ekosistema ne mora dovesti do negativnih posljedica koje bi odmah bile vidljive, nakon određenog vremena može doći do takve koincidencije ekoloških faktora koji postepeno dovede do slabljenja stabilnosti ekosistema, a nekada i do sukcesije biocenoze u regresivnom smislu.« »Promjenom nekih ekoloških faktora, a naročito zbog djelovanja čovjeka na šumske biocenoze, smanjena je stabilnost ekološke ravnoteže zbog čega se u posljednje vrijeme sve tri dominantne vrste šumskih biocenoza hrast, jasen i brijest masovno suše što može, ako se ta pojava ne smiri, dovesti do teških posljedica na cijeli ekosistem«. »Dovoljno je samo da čovjek nesmotreno svojom aktivnošću doda jedan uteg pa da na vagi ekološke ravnoteže prevagne strana koja vodi u sukcesiju ekosistema u regresivnom smislu«. »Samo-regulacijski mehanizam ekosistema nije u stanju održati ekološku ravnotežu. Stoga je veoma važno odrediti prag tolerancije promjena u šumi, kako u ekološkom tako i u šumskom zaštitnom pogledu.« Mislim da je upravo u već spomenute tri gosp. jedinice došlo do prelaska praga tolerancije, što je dovelo do učestalijih pojava štetnih insekata i pojačanog sušenja. SUŠENJE JASENA Jasen danas predstavlja drugu glavnu vrstu šumskog drveća na ovom području. Sušenje jasena, iako je prisutno stalno, nije zabrinjavajuće i gledajući odnos hrasta i jasena u masi sušenje jasena manje je od sušenja hrasta. Praktično jedini štetnik jasena je jasenova pipa koja se permanentno javlja u raznim intenzitetima i prema tome čini štete na jasenu, smanjujući prirast zbog brštenja lista od ličiniaka i oštećivanja pupova od kornjaša još prije listanja. Vrlo jake zaraze od pipe na ovom području bile su sredinom 50-tih godina i zatim 1963. godine kada je gotovo sav jasen bio bez lista do kraja lipnja zbog oštećenih pupova. Stete od pipe istog ili sličnog intenziteta se i kasnije dosta često ponavljaju u šumama Banov Dol, Muško Ostrvo i nekim drugima. Zbog dugih gradacija pipe i oštećenih krošanja, koje su često u čupercima, prirast jasenaje veoma nizak. Nije rijedak slučaj da se na jednom cm presjeka drva moglo nabrojati i do 20 godova. Slobodno se može reći da je u prosjeku jasen tanjih dimenzija od hrasta u istoj dobi. Međutim, jasen se ipak manje suši. Šušci se uglavnom javljaju na tlima koja su dugo pod vodom u vrijeme vegetacije. 19. prosinca 1986. godine na velikom Znanstvenom skupu o Josipu Kozarcu u povodu 80:godišnjice smrti u Vinkovcima, Spai ć u svojoj studiij »Uzroci propadanja i sušenja poljskog jasena na teritoriij SFRJ« iznosi i slijedeće: »Jasen jednako kao i hrast, brijest i kesten provodi vodu samo trahejama posljednjeg, perifernog goda. One su široke, šire nego u mnogih drugih li |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 63 <-- 63 --> PDF |
stača, što također omogućuje brz transport velikih količina vode u krošnju. Međutim, vrlo uska zona provoda vode čini ga potencijalno vrlo ranjivim, što su dokazala katastrofalna masovna sušenja, brijesta, kestena i hrasta.« »Uzrok sušenja poljskog jasena je koincidencija defolijacije i poplave. Zbog defolijacije, koje uzrokuje jasenova pipa, stabla nisu u mogućnosti podizati vodu u krošnje i ishlapljivati je jer je iz funkcije ispao glavni motor dizanja vode tj. transpiracija. Stupci vode u širokim trahejama prekidaju se i nemogu se više spojiti. Da bi se održalo u životu, stablo mora izgraditi nove traheje. Ako to ne uspije, nastaju iznenadna, akutna masovna sušenja stabala. Da li će se stabla uspjeti spasiti ovisi o tome koliko dugo traje stagniranje vode, koliko će dugo korjenje izdražati reducirano disanje, uvjetovano defolijacijom. »Sušenje se može spriječiti eliminiranjem, barem jednoga od dva ključna elementa koji ga uzrokuju svojim istovremenim djelovanjem. To su poplava i defolijacija«. Jača sušenja jasena uslijedila su redovito nakon godina u kojima je bio jaki napad pipe. Tako imamo pojačano sušenje jasena u 1956 — 57, 1964 — 67, 1974 — 75. SUŠENJE TOPOLA U periodu između 1950 — 56. godine podignuto je oko 2.000 ha topola pretežno klonova serotina, marilandica i robusta i u periodu 1961 — 68. preko 3.000 ha pretežno klona I — 214. Zbog napada bolesti kore Dothichiza popules i bolesti lista Marssonina sp. topola se počela masovno sušiti i to prvo već spomenuta tri klona, da bi uskoro došlo do jakog sušenja i klona I — 214. Najintezivnije sušenje topola je 1975 — 77. godina da bi se zatim smanjivalo kako su i površine pod topolama smanjivane. Paralelno sa sušenjem i sječom topola vrši se i potsadnja sa žirom s ciljem ponovnog vraćanja tih površina u hrastove mješovite sastojine. Sada se topola uzgaja jedino još na aluvijalnom tlu uz rijeku Dunav kod Vukovara. RASPRAVA I ZAKLJUČCI Prema stanju šuma iz 1881. godine bilo je na 33.399 ha državnih šuma 25.488 ha u dobi od preko 120 godina ili 76,9% površina. Te su stare sastojine zapravo bile znatno starije od 120 godina a prosječna masa na 1 ha iznosila je 295 m3. Danas drvna zaliha po 1 ha iznosi 288 m3, tečajni prirast 7,63 m3/ha i etat 451.820 m3 što čini 95% od ukupnog prirasta. Kada se usporede podaci sadašnjeg stanja šuma sa dalekom 1881. godinom onda se vidi da je drvna zaliha gotovo identična. Sadašnja prosječna starost iznosi 69 godina a 1881. godine je vjerojatno bila preko 150 godina. Tako P. Manojlović 1926. godine navodi da se je na 6.293 kj. posušilo 20.574. starih stabala hrasta s masom od 140.307 m3, što iznosi prosječno 6,8 m3 po stablu. Iz prirasno prihodnih tablica može se vidjeti da su to starosti do 200 godina. Po hektaru je dakle bilo oko 30—40 starih hrastovih stabala. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 64 <-- 64 --> PDF |
Iz svega rečenog dolazi se do zaključka da su sadašnje šume u dobrom stanju, sa znatnom zalihom drvne mase, koja se još neznatno akumulira. Uza sve nedaće koje su ove sastojine prošle od svog osnutka na prelazu stoljeća do danas može se zaključiti da je velika sposobnost ovih sastojina da se za vrlo kratko vrijeme oporave od katastrofalnih sušenja hrasta u periodu 1910 — 26. i nestanka brijesta u periodu 1935 — 80. godina. Iako je proces sušenja permanentan s dosta izraženim oscilacijama, ukupno zdravstveno stanje šuma je sve bolje, a i kvaliteta sastojina je u najvećem postotku vrlo visoka. Šuma Narače koja se naprijed spominje kao veoma loša i gdje je bila dilema da li je posjeći ili ne, sada ma oko 250 m3 drvnu zalihu po jednom hektaru sa određenom ophodnjom od 120 godina i tečajnim prirastom od 5,94 m3 po hektaru. Prosječna starost je 80 godina. Naročito je karakteristično u toj gosopdarskoj jedinici da je u razdoblju od 1950 — 85. zabilježeno najmanje sušenje i iznosi svega 0,22 m3 po hektaru godišnje. Najveće gosp. jedinice kao što su »Slavir« sa 8.129 ha »Vrbanjske šume« sa 8.295 ha ili »Debrinja« sa 4.813 ha imaju drvne zalihe na 1 ha 379 m3, 385 m3 odnosno 310 m3 s prosječnim starostima od 90, 87 i 80 godina. Sve su te šume, odnosno pojedini šumski predjeli u prošlosti bili jako zahvaćeni sušenjem hrasta, nestankom brijesta a proces sušenja je i dalje prisutan. Znatan doprinos dobrom zdravstvenom stanju šuma na ovom području su pravilni šumsko uzgojni zahvati i težnja da sve šume budu što više mješovitog sastava. Tom cilju puno je pripomogla i činjenica da se zbog stalnih meliorativnih zahvata u okolno poljoprivredno zemljište, a koje je u znatnoj mjeri provedeno i na šumskom području, podzemna voda osjetno spustila, tla su postala sušna i sve više prevladava biljna zajednica Carpino betuli — Quercetum roboris Rauš (šuma hrasta lužnjaka i običnog graba), kao najstabilnija zajednica i s najvećom produkcijom drvne mase. S pojavom DDT-a kao univerzalnog zaštitnog sredstva za suzbijanje štetnih insekata, prije svega gusjenica defolijatora hrastovog lista, počelo je redovito suzbijanje ovihš tetnika u godinama prenamnoženja. Od prvih pokusa, koje su provodili Kovačević i Spaić 1947. i 1948. godine, do danas je provedeno ukupno više od 15 godišnjih akcija zamagljivanja na 115.000 ha šuma. Veličina jednogodišnjih akcija kretala se od 559 ha do 40.563 ha u 1964. godini. Te 1964. godine zahvaćen je cijeli kompleks spačvanskih šuma na području Vinkovaca. U kasnijem razdoblju uglavnom se radilo u najvrijednijim sastojinama. Zabrana upotrebe DDT-a ponovo je aktualizirala problem zaštite ovih sastojina i ukoliko se ovo ne riješi na pravi način, može se očekivati ponovo jače sušenje hrasta. Dobro organizirana zaštita šuma dala je svoj doprinos današnjem stanju sastojina. Dijagnostično-prognozna služba prati glavne vrste štetnih insekata ö´i |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 65 <-- 65 --> PDF |
već 2 decenija. Nažalost ovdje nije obuhvaćeno i praćenje jasenove pipe zbog nerješenog načina tehničke provedbe. Već je naprijed rečeno da je nerazumnim postupcima čovjeka znatno narušena ekološka stabilnost ovih šuma. U jugoistočnom dijelu područja prosjecanjem enormno širokih svjetlih pojaseva za šumske ceste, koje su ovdje i najviše izgrađene, stabilnost sastojina je ozbiljno narušena. Uskoro će vjerojatno doći do izgradnje i druge dionice ceste (autocesta) kroz spačvanske šume, što će još više pogoršati već narušenu stabilnost šuma, pa se iza svake gradacije, a ovdje se sve češće javljaju hrastov savijač i mrazovci, može računati na pojačano sušenje, prije svega hrasta. Dobar dio šuma primiče se sječnoj zrelosti, pa je već znatan broj odjela posječen dovršnom sječom. Sječa u gospodarskoj jedinici »Slavir«, a upravo su na redu i dovršne sječe u gosp. jedinici »Vrbanjske šume« (šuma Bok) koje se nalaze u centralnom dijelu ovih šuma, osjetno će povećati probleme zaštite okolnih starih šuma, koje će još u dogledno vrijeme ostati do konačne sječe i obnove. Ponovo se aktualizira i izgradnja kanala Dunav-Sava, koji će jednim dijelom prolaziti kroz ove šume ali će preko postojećih vodotoka (Bosut, Spačva, Studva, Bidj i dr.) imati sigurno veliki utjecaj na daljnji razvoj ovih šuma. Promjena režima nivoa vode na ovom području mogla bi bitno izmjeniti odnos biljnih zajednica koje se sada povoljno razvija. Eventualnim povišenjem sadašnjeg nivoa podzemnih voda vjerojatno bi ponovo došlo do smanjenja pvršina pod zajednicom hrasta, i graba, a to znači i do pogoršavanja ukupne proizvodne sposobnosti ovih šuma. Veće učešće šumskih zajednica koje dolaze na mokrijem tlu (šuma lužnjaka s velikom žuotilovkom), šuma poljskog jasena s kasnim drijemovcem i druge zajednice mokrog tipa), ponovo bi dovele do veće nestabilnosti ovih šuma a to znači i do pajačanog sušenja hrasta i jasena. Neizmijenjeni uvjeti rasta od osnutka do sječne zrelosti najsigurniji su garant da će sastojine biti ekološki stabilne i dati najveću produkciju drvne mase, što je i konačni cilj šumarske struke u cjelini. LITERATURA Android , M.: Ekološki i ekonomski aspekti zaštite slavonskih šuma. Zbornik o stotoj obljetnici šumarstva Jugoistične Slavonije Vinkovci — SI. Brod 1974. Đ o r đ e v i ć, P.: Sušenje hrastovih šuma u Slavoniji, Beč. (1926) Lucarić , T.: Uređivanje šuma Jug. Slavonije. Zbornik o stotoj obljetnici šumarstva Jug. Slavonije Vinkovci — SI. Brod 1974. Manojlović , M.: Sušenje hrasta lužnjaka u šumama Hrvatske i Slavonija (1929). Manojlović , P.: Sadašnje stanje hrastovih šuma u Slavoniji, Pol. St. šum., Zagreb (1926). Spaić , I.: Uzroci propadanja i sušenja poljskog jasena (Fraxinus angustitolia Vahl) na teritoriju SFRJ — Studija, Znanstveni skup o Josipu Kozarcu u povodu 80. god. smrti. Vinkovci 1986. god. Spaić , I.: Sadašnje zdravstveno stanje šuma na području Jugoistočne Slavonije. Zbornik o stotoj obljetnici šumarstva Jug. Slavonije Vinkovci — SI. Brod 1974. «:: |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 66 <-- 66 --> PDF |
Spaić , I.: Iz povijesti zaštite šuma na području Jug. Slavonije. Zbornik o stotoj obljetnici šumarstva Jug. Slavonije Vinkovci — SI. Brod 1974. Vajda , Z.: Uzročnici sušenja slavonskih šuma. Zbornik o stotoj obljetnici šumarstva Jug. Slavonije. Vinkovci — SI. Brod 1974. Forest Dieback in the Region of South-eastern Slavonia Summary The first part deals with the development of stands in the area of south- eastern Slavonia from the beginning of this century. A special account is given of the catastrophic oak-tree dieback during the 1910—25 period and elm tree dieback in the period from 1930s to the end of the Second World War, when more than 2 million m3 elm tree died or were felled due to disease. Since 1950 all diebacks have been continuously registered in the area managed by »HRAST« Vinkovci, and the former »HRAST« Forestry Enterprise, Vinkovci. During this period of 36 years a total of nearly 1.3 million m3 volume of wood — predominantly pedunculate oak, elm and slightly less ash — were destroyed by dieback. Elm definitely ceased to be an economical species and at present it can be found only in regenerated forests, but is fast deteriorating. In spite of a considerable amount of wood volume felled due to dieback, the present condition of stands in most areas is very good thanks to correct silvicultural interventions and a well organized diagnostic-prognostic service for forest protection. The former main noxious insects of these forests the gipsy moth, brown-tail moth, are now less significant, as most damage is caused by the oak leaf-roll moth and winter moth on oak and the ash borer on ash. Intensive construction of forest communications and making lanes with wide light belts essentially disrupted the ecological stability of these forests and contributed to the intensified activity of early noxious incests on the oak. The possible construction of the Dunav—Tisa canal and raising of the ground water level would disrupt the relation between plant communities in this region and with this the stability of productive capability of these forests. |