DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 63 <-- 63 --> PDF |
stača, što također omogućuje brz transport velikih količina vode u krošnju. Međutim, vrlo uska zona provoda vode čini ga potencijalno vrlo ranjivim, što su dokazala katastrofalna masovna sušenja, brijesta, kestena i hrasta.« »Uzrok sušenja poljskog jasena je koincidencija defolijacije i poplave. Zbog defolijacije, koje uzrokuje jasenova pipa, stabla nisu u mogućnosti podizati vodu u krošnje i ishlapljivati je jer je iz funkcije ispao glavni motor dizanja vode tj. transpiracija. Stupci vode u širokim trahejama prekidaju se i nemogu se više spojiti. Da bi se održalo u životu, stablo mora izgraditi nove traheje. Ako to ne uspije, nastaju iznenadna, akutna masovna sušenja stabala. Da li će se stabla uspjeti spasiti ovisi o tome koliko dugo traje stagniranje vode, koliko će dugo korjenje izdražati reducirano disanje, uvjetovano defolijacijom. »Sušenje se može spriječiti eliminiranjem, barem jednoga od dva ključna elementa koji ga uzrokuju svojim istovremenim djelovanjem. To su poplava i defolijacija«. Jača sušenja jasena uslijedila su redovito nakon godina u kojima je bio jaki napad pipe. Tako imamo pojačano sušenje jasena u 1956 — 57, 1964 — 67, 1974 — 75. SUŠENJE TOPOLA U periodu između 1950 — 56. godine podignuto je oko 2.000 ha topola pretežno klonova serotina, marilandica i robusta i u periodu 1961 — 68. preko 3.000 ha pretežno klona I — 214. Zbog napada bolesti kore Dothichiza popules i bolesti lista Marssonina sp. topola se počela masovno sušiti i to prvo već spomenuta tri klona, da bi uskoro došlo do jakog sušenja i klona I — 214. Najintezivnije sušenje topola je 1975 — 77. godina da bi se zatim smanjivalo kako su i površine pod topolama smanjivane. Paralelno sa sušenjem i sječom topola vrši se i potsadnja sa žirom s ciljem ponovnog vraćanja tih površina u hrastove mješovite sastojine. Sada se topola uzgaja jedino još na aluvijalnom tlu uz rijeku Dunav kod Vukovara. RASPRAVA I ZAKLJUČCI Prema stanju šuma iz 1881. godine bilo je na 33.399 ha državnih šuma 25.488 ha u dobi od preko 120 godina ili 76,9% površina. Te su stare sastojine zapravo bile znatno starije od 120 godina a prosječna masa na 1 ha iznosila je 295 m3. Danas drvna zaliha po 1 ha iznosi 288 m3, tečajni prirast 7,63 m3/ha i etat 451.820 m3 što čini 95% od ukupnog prirasta. Kada se usporede podaci sadašnjeg stanja šuma sa dalekom 1881. godinom onda se vidi da je drvna zaliha gotovo identična. Sadašnja prosječna starost iznosi 69 godina a 1881. godine je vjerojatno bila preko 150 godina. Tako P. Manojlović 1926. godine navodi da se je na 6.293 kj. posušilo 20.574. starih stabala hrasta s masom od 140.307 m3, što iznosi prosječno 6,8 m3 po stablu. Iz prirasno prihodnih tablica može se vidjeti da su to starosti do 200 godina. Po hektaru je dakle bilo oko 30—40 starih hrastovih stabala. |