DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 69 <-- 69 --> PDF |
J aš ma k (1980) navodi da ova zlatnica raste po vlažnim livadama oko rijeka i kanala te da je ima naročito mnogo oko Drave i Save u blizini Zagreba. On za nju također ističe da daje dosta nektra i cvjetnog praha, a da je med zlatno žute boje i prijatnog mirisa. Znači da joj je značenje kao i prethodne, odnosno još i veće, jer je rasprostranjenija. S ozbirom na masovno rasprostranjenje ovih biljaka u nas valja ih razmotriti i s drugih strana. U vezi s tim poslužit ćemo se nekim aspektima koje tretira M a r k o v i ć (1970, 1979). Ona navodi da sve intenzivniji razvoj prometa i trgovine neminovo prati i odgovrajuće migracije biljaka s jednog kontinenta na drugi. Na taj se način autohtonim biljkama u nekim područjima pridružuju strane pridošlice (adventivne biljke). Među njima posebno su zanimljive pridošlice novijeg vremena tj. neofiti. One su posljednje stoljeće predmet botaničkih istraživanja. Neke su se od njih posve udomaćile. Te biljke naročito rado dolaze na poplavnim područjima rijeka (obogaćivanje tla poplavnom vodom). Ponegdje svojim širenjem izazivaju promjene u domaćoj vegetaciji li je čak potiskuju i zauzimaju njeno mjesto. Nekad je njihova pojava tako masovna da spriječavaju prirodno pomlađivanje i širenje šuma ili ometaju normalan razvoj mladih sađenih kultura. Većina tih biljaka su zeljaste biljke pridošlice porijeklom iz Sj. Amerike. Za njih je karakteristično da su sposobne da brzo rastu i razmnažaju se, formiraju velike i guste skupine, pa kao takve lako prodiru u prirodne šumske zajednice čija je stabilnost poremećena djelovanjem čovjeka. U takvim šumskim biljnim zajednicama ove biljke pridošlice ometaju razvoj domaćih biljaka oduzimajući im prostor i svjetlo. U dolini Save već su odavno udomaćene vrste Solidago gigantea — golema zlatnica, Helianthus tuberosus L. — čičoka, Asclepias cornuti — cigansko perje i dr. Kao primjer takvih biljaka, a u vezi s ovom temom odlično nam služi velika zlatnica, S. gigantea, te uz prethodno rečeno o njoj dodajemo slijedeće. Domovina velike zlatnice je Sj. Amerika. U Evropu je unesena kao ukrasna biljka, a prvi podaci o podivljalim i udomaćenim sastojinama te vrte potječu iz sredine prošloga stoljeća. Danas je ta biljka udomaćena u većem dijelu Evrope. Najviše dolazi u obalnom pojasu rijeka u prorijeđenim poplavnim šumama, na rubovima šuma i šikara ili u sječinama. U SR Hrvatskoj je velika zlatnica poznata kao samonikla biljka već od sredine prošloga stoljeća. Početkom ovoga stoljeća Dragutin Hire (1912) navodi da ju je uz obalu Save u gušticima nalazio »u hiljade«. To govori da je već tada bila vrlo rasprostranjena. Danas je velika zlatnica udomaćena na obalama gotovo svih većih rijeka kontinentalne Hrvatske, s težištem u toplijim nizinskim područjima savsko-dravskog međuriječja. S. gigantea je višegodišnja zeljasta biljka, koja se intenzivno razmnaža vegetativno i generativno. Mnoštvo laganih plodova (roški) koji se putem vjetra i vode rasprostranjuju na velike udaljenosti, daje ovoj vrsti prioritet prilikom naseljavanja u obalnom pojasu rijeka. Dalje održavanje na novoosvojenim površinama omogućeno je rastom u velikim i gustim skupinama kao |