DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 69     <-- 69 -->        PDF

J aš ma k (1980) navodi da ova zlatnica raste po vlažnim livadama oko
rijeka i kanala te da je ima naročito mnogo oko Drave i Save u blizini Zagreba.


On za nju također ističe da daje dosta nektra i cvjetnog praha, a da je
med zlatno žute boje i prijatnog mirisa. Znači da joj je značenje kao i prethodne,
odnosno još i veće, jer je rasprostranjenija.


S ozbirom na masovno rasprostranjenje ovih biljaka u nas valja ih razmotriti
i s drugih strana. U vezi s tim poslužit ćemo se nekim aspektima koje
tretira M a r k o v i ć (1970, 1979). Ona navodi da sve intenzivniji razvoj prometa
i trgovine neminovo prati i odgovrajuće migracije biljaka s jednog kontinenta
na drugi. Na taj se način autohtonim biljkama u nekim područjima
pridružuju strane pridošlice (adventivne biljke).


Među njima posebno su zanimljive pridošlice novijeg vremena tj. neofiti.
One su posljednje stoljeće predmet botaničkih istraživanja. Neke su se
od njih posve udomaćile. Te biljke naročito rado dolaze na poplavnim područjima
rijeka (obogaćivanje tla poplavnom vodom). Ponegdje svojim širenjem
izazivaju promjene u domaćoj vegetaciji li je čak potiskuju i zauzimaju njeno
mjesto. Nekad je njihova pojava tako masovna da spriječavaju prirodno
pomlađivanje i širenje šuma ili ometaju normalan razvoj mladih sađenih kultura.


Većina tih biljaka su zeljaste biljke pridošlice porijeklom iz Sj. Amerike.
Za njih je karakteristično da su sposobne da brzo rastu i razmnažaju se, formiraju
velike i guste skupine, pa kao takve lako prodiru u prirodne šumske
zajednice čija je stabilnost poremećena djelovanjem čovjeka. U takvim šumskim
biljnim zajednicama ove biljke pridošlice ometaju razvoj domaćih biljaka
oduzimajući im prostor i svjetlo.


U dolini Save već su odavno udomaćene vrste Solidago gigantea — golema
zlatnica, Helianthus tuberosus L. — čičoka, Asclepias cornuti — cigansko
perje i dr.


Kao primjer takvih biljaka, a u vezi s ovom temom odlično nam služi
velika zlatnica, S. gigantea, te uz prethodno rečeno o njoj dodajemo slijedeće.


Domovina velike zlatnice je Sj. Amerika. U Evropu je unesena kao ukrasna
biljka, a prvi podaci o podivljalim i udomaćenim sastojinama te vrte potječu
iz sredine prošloga stoljeća. Danas je ta biljka udomaćena u većem dijelu
Evrope. Najviše dolazi u obalnom pojasu rijeka u prorijeđenim poplavnim
šumama, na rubovima šuma i šikara ili u sječinama.


U SR Hrvatskoj je velika zlatnica poznata kao samonikla biljka već od
sredine prošloga stoljeća. Početkom ovoga stoljeća Dragutin Hire (1912) navodi
da ju je uz obalu Save u gušticima nalazio »u hiljade«. To govori da
je već tada bila vrlo rasprostranjena. Danas je velika zlatnica udomaćena
na obalama gotovo svih većih rijeka kontinentalne Hrvatske, s težištem u
toplijim nizinskim područjima savsko-dravskog međuriječja.


S. gigantea je višegodišnja zeljasta biljka, koja se intenzivno razmnaža
vegetativno i generativno. Mnoštvo laganih plodova (roški) koji se putem
vjetra i vode rasprostranjuju na velike udaljenosti, daje ovoj vrsti prioritet
prilikom naseljavanja u obalnom pojasu rijeka. Dalje održavanje na novoosvojenim
površinama omogućeno je rastom u velikim i gustim skupinama kao