DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1988 str. 70 <-- 70 --> PDF |
i gustim spletom njihovih podzemnih dijelova unutar kojih nije moguć opstanak gotov ni jednoj drugoj vrsti. Velike guste sastojinne ove vrste smještene na rubovima šuma sprečavaju njihovo širenje, a u oštećenim šumama njihovo obnavljanje. Velika zlatnica ne podnosi jače zasjenjivanje, pa njezin vitalitet i sposobnost reprodukcije opadaju na rubovima šuma ili na mjestu njihovih sječina. U pogledu vlage u tlu i zraku nema velikih zahtjeva. Soldagio virga aurea L. — zlatnica Izgled. Zlatnica je višegodišnja zeljasta biljka bez vriježa, sa cilindričnim, čvornatim i kosim podankom tj. ima grmast korijen (G o s t u š k i, 1979). Stabljika je 20 —100 cm visoka (ovisno gdje raste), jednostavna ili granata, gola ili u gornjem dijelu s kratkim dlakama. Razgranjena je samo u gornjem dijelu (Kušan, 1956). Listovi su goli ili razrijeđeno dlakavi, više, manje usko ovalni i usiljeni na rubu razubljeni, više manje dlakavi (Kušan , 1956). U donjem dijelu stabljike listovi su jajasti ili eliptični rijetko lancetasti, suženi u dršku, krupno pilasti, ostali eliptični ili lancetasti, s kraćim drškama, po rubu pilasti ili cijeli, odnosno listovi su obrnuto jajoliki s dugom drškom. Srednje je lišće produženo ili kopljasto, plitko zupčasto, dlakavo i uraslo u dršku. U gornjem dijelu stabljike listovi su lancetasti, sjedeći, po obodu cijeli. Cvjetne glavice su 7—10 mm dugačke i 10—15 mm široke, u gustim, terminalnim, cilindričnim ili stožastim jednostavnim grozodovima ili metlicama. Cvjetovi su žuti, cvate od VII — IX mjeseca. U sastavljenom grozdastom cvatu nalaze se brojne glavice žutih cvijetova (Kušan , 1956). Glavice su lijepe zlatnožute boje s 10 — 12 unaokolo zvjezdasto poredanih cvjetića. Plod je 3 — 4 mm dugačak, dlakav (Flora SR Srbije, 1975). Stanište. Tipična vrsta javlja se pretežno po šumama i to na različitim podlogama (npr. na pješčenjaku, vapnencu, serpentinu). Rasprostranjena je po cijeloz Evropi, dolazi u sjevernoj i zapadnoj Aziji, sjevernoj Africi i Sj. Americi. Zlatnica raste u svijetlim suhim šumama, kao i na otvorenim mjestima uz putove i među stijenama. Kod nas je to obična biljka (Kušan , 1956). Zlatnica je i u drugim zemljama obična biljka koja se često susreće po grmovima, rijetkim šumama i poljima Kirpičnikov , 1981). Vrlo je česta u šumama ali joj se visina mijenja, ima više ili nižu stabljiku, šire ili uže lišće, mnogobrojnije ili malobrojnije, sitne ili krupne glavice, posljednji oblici dolaze na visoko-planinskim livadama. Raste po prisojima, kamenjarima i šumama (Dostuški , 1979). Voli suhe, svijetle šume, šumske čistine i obode stijena, do 2.700 m. n. v. (T u c a k o v, 1984). Varijabilnost vrste. Ima više varijeta i rasa zlatnice (u literaturi obilježene čak kao samostalne vrste) od kojih ovdje navodimo (Tucakov, 1984. i Flora SR Srbije, 1975): 68 |