DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1988 str. 31 <-- 31 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI — ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS UDK 630*2:581.5:631.41 šum. list CXII (1988) 125 MOGUĆNOSTI EKOLOŠKE KARAKTERIZACIJE I USPOREDBE ŠUMSKIH STANIŠTA NA TEMELJU INDIKATORSKE VRIJEDNOSTI FLORNOG SASTAVA Joso VUKELIĆ* SAŽETAK: Ovisnost jlornog sastava biljnih zajednica o biotskim i abiotskim faktorima na području njihova pridolaska omogućila je izradu brojnih skala indikatorskih vrijednosti odnosa biljaka prema tim faktorima. U ovom je radu upotrijebljena Ellenbergova skala (1979) indikatorskih vrijednosti za srednju Evropu, koja se inače u Evropi najčešće primjenjuje. Na primjeru triju šumskih zajednica Nacionalnog parka »Risnjak« istražuje se pouzdanost primjene ove skale u tom području, mogućnosti karakterizacije nekih ekoloških parametara pojedinih staništa i usporedba različitih staništa međusobno. Rezultati istraživanja su pokazali da ova skala ima veliku mogućnost primjene na širem istraživanom području u pogledu odnosa biljaka, odnosno fitocenoza prema svjetlu, vlažnosti, pH reakciji i opskrbi tla dušikom, dok se u pogledu odnosa prema temperaturi pokazalo neslaganje s područjem srednje Evrope, za koje se skala prvenstveno i odnosi. UVOD Veza između flornog sastava jedne biljne zajednice i karakteristika njena staništa bila je predmetom brojnih istraživanja već od početaka novije znanstvene discipline — fitocenologije. Ta je veza danas apsolutno potvrđena, a mnogi njeni uzroci i posljedice potpuno ili djelomično razjašnjeni. Jedan važan korak ka upoznavanju autoekologije pojedinih vrsta, odnosno sinekologije fitocenoza, predstavljaju i izrađene skale indikatorskih vrijednosti biljaka za pojedina područja ili zemlje. Prvom takvom skalom, koja se zasnivala djelomično na iskustvima, a djelomično na znanstveno dokazanim vrijednostima, može se smatrati Pogrebnjako v sistem (1929/1930). U njemu je prikazana hranjivost tla u četiri, a sadržaj vode u šest stupnjeva. Nakon toga slijedi više pokušaja, da bi 1963. Ellenberg , obrađujući vegetaciju srednje Evrope s Alpama, izradio temeljnu skalu indikatorskih vrijednosti obuhvativši gotovo sve vrste prisutne u šumama srednje Evrope i većinom * Mr Joso Vukelić, dipl. inž. šumarstva, Katedra za uzgajanje šuma Šumarskog fakulteta u Zagrebu, Šimunska c. 25 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1988 str. 32 <-- 32 --> PDF |
na tim principima formirao u glavnini skupinama od I do VI još 23 tzv. ekološke grupe, koje se i danas koriste pri fitocenološkim, a pogotovo pri tipološkim istraživanjima. Te je rezultate dopunio još 1974. (drugo izdanje 1979) i za 2000 vrsta srednje Evrope izrazio brojčano njihov odnos prema svjetlu, temperaturi, flornom elementu, vlažnosti, pH reakciji tla i opskrbi staništa dušikom u stanju u kakvom ga biljka može koristiti. Osim tih osobina dan je za manji broj biljaka odnos prema soli, teškim metalima, zatim za sve biljke anatomska građa, fenologija i sociološka pripadnost. Cijeli je sistem prilagođen kompjutorskoj obradi i danas se nalazi u vrlo širokoj primjeni. Madžarski autori, Zolyom i i dr. (1967) rangiraju 1400 vrsta madžarske flore u indikatorske grupe po temperaturi staništa, pH reakciji tla i sadržaju vode u tlu (tzv. TWR vrijednosti). Za Švicarsku je La n do l t (1977) izradio skalu indikatorskih vrijednosti i prvi put u takve skale uvrstio i mahovine. Neke skale (Ko vacs , 1975) vrlo su detaljne, ali se bave samo jednim ekološkim parametrom, u ovom slučaju dušikom. Također treba napomenuti da iscrpne podatke iz ove problematike, ali ne u formi brojaka i skala, nalazimo i u florama pojedinih autora i zemalja, od kojih je takvim podacima najpotpunija Oberdorferov a »Pflanzensoziologische Exkursionsflora« (5. izdanje 1983). Pitanje odnosa flornog sastava i staništa istraživano je kod nas u brojnim ekološkim, pedološkim, fitocenološkim i tipološkim studijama, ali princip brojčanog iskazivanja eikoindi´katorskih vrijednosti primjenjuju samo Ilija n i ć i d r. 1987. godine. Oni su prikazali precizne indikatorske vrijednosti za 50 travnjačkih i ruderalnih biljaka u odnosu na pH reakciju tla u sjevernoj Hrvatskoj. METODA I OBJEKT ISTRAŽIVANJA U uvodu je napomenuto da će se u ovom radu primjeniti E 11 e n b e rgov a (1979) skala indikatorskih vrijednosti koja je izrađena za područje srednje Evrope. Pritom je u razmatranje uzet samo njen prvi dio u kojem je prikazan odnos biljaka, a time i fitocenoza prema svjetlu (S), temperaturi (T), vlažnosti (V), pH reakciji (R) i opskrbi staništa dušikom (N). Posebno se zbog dostupnosti egzaktnih rezultata dosadašnjih istraživanja (Marti n o v ić, 1973) razmatra odnos pH reakcije tla i indikatorskih vrijednosti u pojedinim fitocenozama, što omogućuje detaljniju analizu tih odnosa. Ellen bergov e skale se sastoje u pravilu od 1 do 10 stupnjeva, a indiferentnost vrsta prema pojedinom faktoru označena je sa x. Tako npr. u skali za svjetlo broj 1 označava biljke sjene, koje uspijevaju kod relativnog užitnog svjetla ispod l°/o, a broj 10 označava biljke punog svjetla (takvih u pravilu u šumi nema). Brojevi između 1 i 10 predstavljaju različite količine (uže shvaćeno postotke) relativnog užitnog svjetla pri kojemu te biljke optimalno uspijevaju između ta dva ekstrema, Desetstupanjske skale (za razliku od petostupanjskih) omogućuju preciznije nijansiranje. Zbog šireg objašnjenja Ellenbergv e skale navest ću primjer tumačenja indikatorskih vrijednosti za vrstu Calamagrostis arundinacea. Ta biljka kao što je vidljivo iz fitocenološke tablice 1. ima ove indikatorske vrijednosti : 65545 (STVRN). Prema Ellenberg u to znači da je milava (Calamagrostis arundinacea) vrsta polusvjetla, koja rjeđe uspijeva i na punom svjetlu, ali vrlo rijetko u sjeni. Težište rasprostranjen ja ima na umjereno |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1988 str. 33 <-- 33 --> PDF |
toplim, svježim do manje sušim staništima submontanskih do visokomontanskih položaja. Tla na kojima uspijeva su umjereno do jače kisela, uglavnom slabije bogata dušikom, dok na vrlo bogatim i ekstremno siromašnim tlima izostaje. Iskustva s ovom vrstom u našim područjima se podudaraju s ovdje citiranim. Dakako da vrste dolaze i u drugim uvjetima, ali im je težište rasprostranjenosti, odnosno optimalno uspijevanje u uvjetima koji su označeni u skali. Za sloj drveća ne izražavaju se indikatorske vrijednosti osim ako vrste iz tog sloja nisu prisutne u grmlju ili prizemnom rašću. Svaka indikatorska vrijednost se obračunava onoliko puta koliki je njen stupanj pokrovnosti, a može se samo jednom uzeti u razmatranje, bez obzira javlja li se u sloju grmlja i prizemnog rašća. Za objekt istraživanja izabrane su tri šumske zajednice u Nacionalnom parku »Risnjak« u Gorskom kotaru, koje se u sinekološkim uvjetima svoga pridolaska, a time i u flornom sastavu razlikuju. Prva od njih je šuma bukve i gorskog javora (Aceri-Fagetum Horv. 1938). U ovom području pridolazi na nadmorskoj visini od 1150 do 1400 metara, na vapnenačko-dolomitnoj crnici, a u vegetacijskoj slici izrazito prevladavaju elementi iz reda Fagetalia sylvaticei sveze Fagion illyricum. Druga je zajednica jele i smreke s milavom (Calamagrosti- Abitetum Horv. 1950). Uspijeva na Risnjaku od 950 do 1350 metara na organogenoj crnici, litičnoj s organičnim horizontom, na izloženim, otvorenim i vrlo strmim gornjim padinama i rubovima brojnih kraških vrtača. Treća zajednica jela s rebračom (Blecho-Abietetum Horv. 1950) razvijena je na smeđem podzolastom tlu i silikatnoj podlozi. Pridolazi u uvalama na visini od 680 do 800 metara nad. visine, a u vegetacijskoj slici dominiraju elementi reda Vaccinio-Piceetalia. U fitocenološkoj tablici 1. prikazano je 13 litocenoloških snimaka iz spomenutih zajednica i indikatorske vrijednosti prisutnih vrsta, a u dodatnoj tablici 1 a izračunate su srednje vrijednosti za svaku fitocenološki snimljenu plohu, odnosno za zajednicu. Srednje vrijednosti svjetlosnih uvjeta u pojedinim zajednicama pokazuju da su dvije u području između sjene i polusjene (između vrijednosti 3 i 5), dok je zajednica jele s milavom tipična zajednica polusjene. U toj fitocenozi ima prosječno 15,3K,/» vrsta polusvjetla, svjetla i punog svjetla (vrijednosti 7, 8 i 9), dok taj postotak u ostalim zajednicama iznosi po 8,6"´/». Uzrok takvim odnosima lako je protumačiti, jer je fitocenoza Calamgrosti-Abietetum razvijena na sunčanim, izloženim padinama, a sklop krošanja sloja drveća je često trajno prekinut. U takvim uvjetima omogućen je rast biljkama svjetla, što u ostale dvije zajednice nije slučaj. Srednji indikatorski brojevi za temperaturu (4.7, 4.9 i 4.4) pokazuju da u odnosu na taj faktor sve tri zajednice stoje vrlo blizu i nalaze se prema upotrijebljenoj Skali između umjereno hladnih (montanskih, vrijednost 4) i umjereno toplih, submontansko-temperatnih područja (vrijednost 5). Nešto višu vrijednost pokazuje fitocenoza Aceri-Fagetum zbog dominacije vrsta iz toplijih listopadiih šuma reda Fagetalia. Ovdje se međutim mora naglasiti da ovakvo vrednovanje skale ne odgovara uvjetima u području istraživanja. Položaji u kojima dolazi zajednica jele s rebračom (koja je od sve tri na daleko najmanjoj nadmorskoj visini) već su izrazito montanski, ostale dvije zajednice dolaze u visokomontanskim i subalpskim položajima, a šuma bukve i javora je prvotno nazvana (Horv at, 1938) pretplaninska bukova šu |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1988 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Fitocenološka tablica 1 Asocijacija: Broj snimka: Područje: Veličina snimka: Nadmorska visina: Ekspozicija: Inklinacija: Geološka podloga: Tlo: FLORNI SASTAV I S 1 o j d r ve ć a Fagus sylvatica Abies alba Acer pseudoplatanus Vlmus glabra Picea abies Sorbus aria Fraxinus excelsior Sorbus aucuparia II Sloj grmlja Fagus sylvatica Daphne mezereum Acer pseudo platanus Lonicera alpigena Abies alba Rosa pendulina Sorbus aucuparia Rhamnus alpinus Sorbus aria Picea abies Juniperus sibirica Lonicera nigra Rosa pimpinelifolia Sambucus racemosa Rubus idaeus Lonicera xilosteum Vlmus glabra Corvlus avellana Aceri— Calamag.— Abietetum Fagetum Abietetum Blechno — 12 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 Nacionalni park »Risnjak« 400 m2 1200—1400 950—1350 680—750 Z. SZ, J J, I. JI J, SZ 30—45:> 30—40´ 0—20-´ vapnenac i dolomit silikat kalkomelansol podzol Indikatorska vrijednost S T V R N 5 5 5 4 5 4-. . . r 1 2 1 4 3 4 5 4 4 3 3 o 112 2. 12 1+1 r c 3 5 5 x x 12 2 2 2 2 1 1 4x6x7 1 + J-1 . 1 + + 4x6x7 + + 3 4 6 ii 7 . 1 3 5 x x x . 2 1 + 1 6 4 5 7 5 1 + -1-+ + 6 x x 4 x 6 4 4 8 3 2 . + 6 5 4 7 3 5 3 xxx 1-1 + + + 9 2 4 7 2 1 + 3 3 5 5 x + + !) 5 4 8 2 1-+ + 6 4 5 8 !-+ 7 x x !! 5 5 5 7 X 4 5 7x7 6 5 xxx |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1988 str. 35 <-- 35 --> PDF |
III Sloj prizemnog rašća Cirsium erisithales 6 5 5 8 2 +111 Anemone nemorosa xxxxx +1-1-2 Mercurialis perennis 2 5 5 7 5 1+21 Calamintha grandiflora + . + + Galium odoratum 2 5 5x5 . + + + Euphorbia amy gdaloides 4 5 5 7 5 + + 1 + Phyteuma spicatum x x 5 x 5 .1 Ranunculus platanifolius 8 2 5 9 3 + + + 1 Viola reichenbachiana 4 5 5 7 6 + + + . Haquetia epipactis —— — 1 . 1 + Saxifraga rotundifolia 5x686 + 1 . + Dentaria ennea phyllos 4 4 5 7 7 . . + 1 Cardamine trifolia 3 4 5 8 7 . + + + Cyclamen pur purascens 4 6 5 9 5 1 . + + Salvia glutinosa 4 5 6 7 7 1 + + . Galium sylvaticum 5 5 4 7 5 + + . + Carex sylvatica 2 5 7 7 5 .+ . Aposeris foetida 4 4 5 6 5 1 . . + Lilium martagon 5x475 + + . + Fagus sylvatica 3 5 5 x x + . . + Festuca altissima 3 5 5 3 6 2 1.1 Lamiastrum galeobdolon 3 5 5 7 5 + . + + Acer pseudo platanus 4x6x7 + . . Valeriana tripteris 7 x 5 8 2 .+ . . Sanicula eruopaea 4 5 5 8 7 . . . + Vicia oroboides ————— + . + Hepatica nobilis 4 6 4 7 4 + Neoiia nidus avis 2 5 5 7 5 .-i . Allium ursinum 2x678 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1988 str. 36 <-- 36 --> PDF |
Homogyne sylvestris Prenanthes purpurea Aremonia agri monoides Helleborus niger Veronica urticifolia Rubus idaeus Polygonatum verticillatum Dryopteris filix mas Primula elalior Solidago vir gaaurea Fragaria vesca Euphorbia car niolica Epilobium mon tanum Melittis meli sophyllum Gentiana ascle piadea Athyrium filix femina Senecio nemo rensis Luzula pilosa Peucedanum oreosalinum Scrophularia nodosa Calamagrostis arundinacea Asplenium tri chomanes Clematis alpina Picea abies Abies alba Dryopteris phe gopteris Huperzia selago Lycopodium clavatum — + + . + + 2 114 1 4 4 5x5 .+ 1.1 . + + 1 + 4 7 5 9 5 ++.11 7 x 5 x 8 .+ + + + + 4 + + + 4 5 4 5 + .+ . . 3 46 x 5 5 6 . + . + + x 6 6 7 +.-!-.. 5 x 5 x 5 + + . . . + + 1 7 x 5 x 6 . + .+ . + . + — + 4 x 5 6 6 .+ . . . 5 6 4 7 3 + . . . . 6 x 6 7 5 + . . 1 + 1 1 + + 2 4 x 7 x 6 . .+ . 1 + + 1 7 3 6x8 .+ . . . . 2 + 2 x x 5 4 + . . + . 6 6 3x2 + . . . + 4 5 6 6 7 .+ . . . C 3 2 2 3 2 5 5 4 5 5 x 5 x 4 . I- + + + 4 3 5 3 x . 1 . + + 5 6 x x x ...´.. + + + 3 5 x x x + . . . + + 1 + 2 4 6 4 6 . + . . . 4 3 6 3 5 X 4 4 2 2 130 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1988 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Vaccinium mvrlyllus 5 X X 2 3 2 + 1 Omphalođes v verna 4 6 5 7 1 1 Rosa pimpinelifolia !! 5 4 8 2 Actaea spicata 2 5 5 (i 7 + + Scopolia carniolica — — — — 1 f + Polystichum aculeatum 3 6 (i (i 7 + + + Geranium robertianum 3 X X X 7 + Carex alba 5 5 X i! 2 + + Dryopteris carihusiuna S X X 4 3 2 + Moehringia mus cosa 5 3 7 9 2 4 Mycelis muralis 4 5 5 X (i + + Polystichum lon > } chitis (i 2 5 + Aruncus dioicus 4 5 6 X 8 + Oxalis acetosella 1 X 6 4 7 2 1 1 > Luzitla forsteri 4 C 4 X + . -+ Luzula sylvatica 4 4 6 2 5 . + Blechnum spi cant 3 3 (i 2 3 2 2 1 Luzitla luzuloides 4 X X 3 4 Hieratium sylvaticum 4 X 5 5 4 + Sorbus aucuparia (> X X 4 X Lycopodium annotinum 3 4 (i 3 3 + + Galium rolundifolium 2 5 5 5 4 + 1 1 Petasiles albus 4 X (i X X 1 + Rubus hirtus 5 (i 5 5 7 + + Veronica montana 4 5 7 5 (i + Maianthemum bio folium 3 X X >´ 3 2 Br achy podium sylvaticum ! 5 5 (i (i |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1988 str. 38 <-- 38 --> PDF |
REZULTATI ISTRAŽIVANJA I DISKUSIJA Iz rezultata istraživanja, prikazanih u tablici la, vidljivi su ovi odnosi: Izračunajte srednje indikatorske vrijednosti za trinaest fitocenoloških snimaka iz tri različite šumske zajednice u Nacionalnom parku »Risnjak« Tab. l.a Indikatorska vrijednost Šumska zajednica svjetlo temperatura vlažnost reakcija opskrba tla dušikom 51 =4,2 TI =4,9 VI =4,8 Rl =6,8 NI =4,8 52 =3,5 T2 = 4,6 V2 =5,1 R2 =7,1 N2 =5,4 53 =3,8 T3 =4,6 V3 =5,0 R3 =7,3 N3 =5,3 Aceri-Fagetum 54 =4,0 T4 =4,8 V4 =5,0 R4 =7,0 N4 =5,3 55 =3,7 T5 =4,8 V5 =5,1 R5i =7,1 N5 =5,4 Ss =3,8 Ts =4,7 Vs =5.0 Rs =7,1 Ns =5,2 56 =5,0 T6 =4,4 V6 =5,0 R6 =5,6 N6 =4,6 57 =4,7 T7 =4,4 V7 =5,1 R7 =6,2 N7 =4,9 Calarnagrosti-58 =5,0 T8 =4,7 V8 =5,0 R8 =7,0 N8 =4,9 -Abietetum 59 =5,0 T9 =4,3 V9 =5,0 R9 =5,9 N9 =4,6 S10 = 4,9 T10 = 4,2 V10 = 4,9 RIO = 5,6 N10 = 4,2 Ss =4,9 Ts =4,4 Vs =5,0 Rs =6,1 Ns =4,6 511 = 3,5 Tll = 4,4 Vll=5,3 Rll = 3,6 Nll=4,7 Blechno-512 = 4,2 T12 = 4,4 V12 = 5,6 R12=4,l N12 = 5,0 -Abietetum 513 = 4,0 T13 = 4,7 V13 = 5,6 R13=4,9 N13 5,1 Ss =3,9 Ts =4,5 Vs =5,5 Rs =4,2 Ns =4,9 ma (Fagetum silvaticae croaticum subalpinum). Taj naziv je još uvijek najviše u upotrebi. Naime, u odnosima temperature staništa i biljaka vladaju drugačije zakonitosti u srednjoj Evropi, nego je to slučaj ovdje u njenom južnom i jugoistočnom djelu. Dalja istraživanja i indikatorsko vrednovanje mnogo veće broja snimaka ukazat će na smjer korekcije skale za ovaj dio Evrope. Zasada se može samo pretpostaviti da su odnosi i brojevi temperaturnog broja primjenjivi, ali da tumačenje skale treba pomaknuti za određenu vrijednost u smjeru prema vrijednosti 1, odnosno u smjeru hladnoće. Sto se tiče srednjeg broja vlažnosti staništa, fitocenoze bukve i javora (Aceri-Fagetuvi) i jele s milavom (Calamagrosti-Abietetum) imaju srednju vrijednost 5.0. što predstavlja »svježa, odnosno srednje vlažna staništa« (Ellenberg , 1979). Fitocenoza jele s rebračom (Blechno-Abieletum) sa srednjom vrijednosti 5.5 pokazuje dosta vlažnije stanište. To je razumljivo jer se ova zajednica nalazi na lako trošivoj, ali teško propusnoj silikatnoj podlozi koju karakteriziraju i vodotoci. Snimci iz vlažnije subasocij arije ove fi |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1988 str. 39 <-- 39 --> PDF |
tocenoze hylocomietosum loreum sigurno bi pokazali još veće razlike u odnosu na dvije prije spomenute zajednice. U opskrbi tla za biljke prihvatljivim dušikom sve tri zajednice pokazuju vrijednost umjereno bogatih staništa, pri čemu je ipak najsiromašnije stanište zajednice jele s milavom, a najbogatije šume bukve i javora. Srednji reakcijski broj u fitocenozama pokazuje bitne razlike između njih. On u zajednici Aceri-Fagetum iznosi 7.1 i označava slabo kiselo do slabo bazično stanište (najčešće neutralne reakcije). U fitocenozi Calamagrosti- Abietetum iznosi 6.1 i prema Ellenberg u označava stanište umjereno kisele do neutralne reakcije. U šumi jele s rebračom, razvijenoj na sili— katnoj podlozi i podzolastom tlu iznosi 4.2 i označava stanište jače do slabije kisele reakcije. Potrebno je napomenuti da indikatorske vrijednosti za reakciju tla nipošto ne znače i pH vrijednost, već se s njom nalaze u manje ili više čvrstim korelacijama, čija se bit izražava jednadžbama ili grafički. Istraživanja pH reakcije tla na risnjačkom području u spomenutim zajednicama (Martinović , 1973) pokazuju ove vrijednosti: Aceri-Fagetum ima pH vrijednosti 6.9, Calamagrosti-Abietetum 5.8 i 6.2, a Blechno-Abietetum 3.8, 4.1. 4.2 i 4.6 (pH u H26 u 0—10 cm dubine tla). Ti konkretni podaci jasno potvrđuju opravdanost primjene indikatorskih vrijednosti za te fitooenoze. U zajednici jele s rebračom pH vrijednosti su od 3.8 do 4.6, a indikatorske vrijednosti iznose od 3.6 do 4.9 (srednja za 3 snimke 4.2); u zajednici jele s milavom pH vrijednosti iznose 5.8 i 6.2, a srednje indikatorske od 5.6 do 7.0 (srednja za 5 snimaka 6.1; u zajednici bukve i javora pH iznosi 6.9, a srednja indikatorska vrijednost za 5 snimaka 7.1. Dakako da bi se većim brojem fitocenoloških snimaka i uzoraka tla mogle dobiti pravilnosti, na temelju kojih bi se jednadžbama direktno iz srednjeg indikatorskog broja izračunala pH vrijednost reakcije tla. Takve primjere nalazimo i u drugim područjima i u različitim fitocenozama. Tako npr. Fische r (1986) pronalazi da je odnos indikatorskih vrijednosti borovih kultura u njegovu istraživanom području u Zapadnoj Njemačkoj u odnosu na pH vrijednost reakcije tla izražen jednadžbom: pH = 0.5 sR + 2,7 Pritom sR predstavlja srednji reakcijski broj (indikatorska vrijednost) flornog sastava kultura. Istraživanja u drugim područjima (Zukrigl , 1981. za Austriju) pokazala su slične odnose kao i ovdje istraživano područje. Sto se tiče svjetla, vlažnosti i reakcije tla došlo je do podudaranja s Ellenbergovo m skalom, dok se u pogledu temperature ta skala pokazala neprimjenjiva. Ovdje bih želio upozoriti na potrebu intenzivnijeg istraživanja u pravcu utvrđivanja ekoindikatorskih vrijednosti flornog sastava kod nas. Osim što poznavanje tih odnosa bolje upoznajemo i sa sinekološkog stajališta potpunije definiramo naše šumske zajednice, moramo biti svjesni da su promjene u flornom sastavu neke fitocenoze najbolji indikator promjena u njenom staništu. Kao primjer mogu se navesti veliki poremećaji u flornom sastavu šume hrasta lužnjaka i velike žutilovke s rastavljenim šašem (Genisto elatae- Quercetum roboris caricetosum remotae Horv. 1938) koje su nastale u vrijeme sušenja hrasta lužnjaka u zapadnoj Posavini (Rau š i Vukelić . 1987). Drastične promjene u staništu te zajednice koje su izazvale sušenje hrasta 133 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1988 str. 40 <-- 40 --> PDF |
lužnjaka dovele su do nestanka ili smanjenja većeg broja vrsta, inače karakterističnih za tu zajednicu u normalnoj fazi njena razvitka. S druge strane pojavilo se niz vrsta koje nisu zabilježene u normalnim zajednicama hrasta lužnjaka i žutilovke s rastavljenim šašem u Posavini, ili su prisutne u mnogo manjem broju. Ekoindikatorske osobine tih biljaka pokazuju da su to prije svega biljke karakteristične za mnogo vlažnija, često poplavljena, pa i zamočvarena staništa. Već prvi uvid u florni sastav te zajednice na lokalitetima sušenja upućuje na smjer promjena u staništu. U takvim slučajevima je posebno indikativan sloj prizemnog rašća jer reagira već u prvoj godini promjena, ako one nisu nastale duboko u tlu. Također je potrebno napomenuti da su uz indikatorske i bioindikatorske osobine pojedinih biljaka iz sloja prizemnog rašća predmetom brojnih suvremenih istraživanja u svijetu (Ellenberg , jun . 1986). Pretpostavlja se da bi te biljke trebale mnogo brže reagirati na štetne imisije ili povećanu koncentraciju teških metala u tlu nego što reagira naprimjer jela. Dosadašnji rezultati postignuti na tom području još su nedostatni. ZAKLJUČCI Na osnovi rezultata prikazanih istraživanja može se zaključiti: 1. Primjenom srednjoevropske skale indikatorskih vrijednosti biljaka na istraživanom području moguće je različita šumska staništa ekološki jasno definirati i međusobno usporediti. 2. To prije svega važi za odnose u pogledu svjetla, vlažnosti, opskrbe dušikom i reakcije tla na istraživanim staništima, dok je skala za temperaturne odnose neupotrebljiva. 3. Određene vrste ponašaju se u našim uvjetima drugačije nego u srednjoj Evropi, pa je za njih potrebno indikatorske vrijednosti poboljšati. 4. Vrste s težištem ili isključivom rasprostranjenošću na području sjeverozapadnih Dinarida (istraživano područje) ne nalaze se u upotrijebi]enoj srednjoevropskoj skali, pa je za njih potrebno izraditi indikatorske vrijednosti. Te su vrste u fitocenološkoj tabeli pod kolonama indikatorske vrijednosti označene isprekidanim crtama. 5. Na sličan način potrebno je ispitati primjenjivost skala madžarskih autora (Zolymani i dr. 1967) kao i švicarsku skalu (L a n d o 11, 1977), a iduća istraživanja iz ove problematike usmjeriti postizanju konkretnih rezultata indikatorskih vrijednosti biljaka i zajednica u našim uvjetima. LITERATURA Ellenberg , H., 1963: Vegetation Mitteleuropas mit den Alpen. In Walter H. (Hrsg.), Einftihrung in die Phytologie I V/2. Stuttgart: Ulmer, 943 S. Ellenberg , H., 1979: Zeigerwerte der Gefasspflanzen Mitteleuropas. Verlag E. Goltze KG, Gottingen, 111 S. Ellenberg, H., jun., 1985: Veranderungen der Flora Mitteleuropas unter dem Einfluss von Diingung und Immissionen. Schweiz. Z. Forstwes. 136. (1) :19—39. Fischer , H., 1986: Zur Vorhersage Okologischer Parameter aufgrund der floristischen Struktur der Vegetation. Tuexenia 6:405—414. 134 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1988 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Ho rvat , I., 1838: Biljnosociološka istraživanja šuma u Hrvatskoj. Glasnik za šumske pokuse VI:127—279. I lij an i ć, Lj., V. H r š a k, N. Se g ulja i Lj. Marković, 1987: Rasprostranjenost nekih travnjačkih i ruderalnih biljaka u sjevernoj Hrvatskoj u odnosu prema reakciji (pH) tla. Zbornik sažetaka priopćenja ILI kongresa biologa Hrvatske: 120. stranica. K o v a c s, M., 1975: Beziehung zwischen Vegetation und Boden. Die Bodenverhaltnisse der Waldgesellschaften des Matragebirges. Die Vegetation ungarischer Landschaften 6:365 S. Landolt , E., 1977: Okologische Zeigerwerte zur Syhweizer Flora. Veroff. Geobot. inst. ETH, Stiftung Rubel 64:208 S. M a r t i n o v i Ć, J., 1973: Tla sekcije Sušak 2. Projektni savjet za izradu pedološke karte SR Hrvatske, Zagreb. Oberdorfer , E., 1983: Pflanzensoziologische Exkursionsflora. Fiinfte Auflage, Stuttgart. Ulmer: 1051 S. Pogrebnjak , P. S., 1929/1930: Uber die Methodik von Standortsuntersuchungen in Verbindung m´it Waldtypen. Verh. Int. Congr. Forstl. Vesuchsanstalten Stocholm. R a u š, Đ. i J. V u k e 1 i ć, 1987: Rezultati komparativnih istraživanja šumske vegetacije na području sušenja hrasta lužnjaka. Posebno izdanje Glasnika za šumske pokuse 4: (u tisku). Zolyomi, B., Z. Barath, G. Fekete, P. J a k u c s, I. Karpati, V. Karpati, M. Kovacs i I. Mate, 1967: Einreihung von 1400 Arten der lungarischen Flora in okologische Gruppen nach TWR Zahlen. Fragmenta Bot. Mus. Hist. Nat. Hungarica 4:101—142. Z u k r i g 1, K., 1981: Moglichkeiten einer quantitativen Ansprahe von Standortsfaktoren aufgrund der Vegetation. Mitt. FBVA 140:149—157. Moglichkeiten der okologischen Charakterisierung und des Vergeichs von Waldstandorten auf Grund von Zeigerwerten der floristischens Zusammensetzung Zusammenfassung Die Abhangigkeit der floristischen Zusamensetzung der Pflanzengesellschaften von biotischen und abiotischen Faktoren auf dem Gebiet, auf dem sie vorkommen, ermoglichte die Ausarbeitung zahlreicher Skalen von Zeigerwerten des Verhaltens der Pflanzen gegenuber diesen Faktoren. In dieser Arbeit benutzte man die Ellenberg Skala (1979) der Zeigerwerte fur Mitteleuropa, welche fiir gewohnlich in Eeuropa hergenommen wird. Am Beispiel dreier Waldgesellschaften des Nationalparks >*Risnjak« (Aceri-Fagetum illyricum Horv. 1938, Calamaigrosti-Abietetum Horv. 1950 i Blecho-Abetetum Horv 1950) in Gorski kotar wird untersucht, wie sehr man sich auf diese Skala in diesem Gebiet verlassen kann, welche Moglichkeiten der Charakterisierung ei´niger okologischer Parameter einzelner Standorte und welche Vergleiche verschiedener Standorte untereinander bestehen. Die Untersuchungsergebnisse zeigten, dass diese Skala fiir ein weitumfassendes Gebiet der nordwestlichen Dinariden, in Bezug auf das Verhaltnis dec Pflanzen, bzw. Phytozonosen gegenuber dem Licht, der Feuchtigkeit, der pH-Reaktion und der Stickstoffversorgung des Boden, anwendbar ist, wobei sie fiir die Untersuchung des Verhaltens gegenuber der Temperatur nicht geeignet ist auf dem Gebiet Mitteleuropas, auf welches sich die Skala in erster Linie bezieht. |