DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1988 str. 33 <-- 33 --> PDF |
toplim, svježim do manje sušim staništima submontanskih do visokomontanskih položaja. Tla na kojima uspijeva su umjereno do jače kisela, uglavnom slabije bogata dušikom, dok na vrlo bogatim i ekstremno siromašnim tlima izostaje. Iskustva s ovom vrstom u našim područjima se podudaraju s ovdje citiranim. Dakako da vrste dolaze i u drugim uvjetima, ali im je težište rasprostranjenosti, odnosno optimalno uspijevanje u uvjetima koji su označeni u skali. Za sloj drveća ne izražavaju se indikatorske vrijednosti osim ako vrste iz tog sloja nisu prisutne u grmlju ili prizemnom rašću. Svaka indikatorska vrijednost se obračunava onoliko puta koliki je njen stupanj pokrovnosti, a može se samo jednom uzeti u razmatranje, bez obzira javlja li se u sloju grmlja i prizemnog rašća. Za objekt istraživanja izabrane su tri šumske zajednice u Nacionalnom parku »Risnjak« u Gorskom kotaru, koje se u sinekološkim uvjetima svoga pridolaska, a time i u flornom sastavu razlikuju. Prva od njih je šuma bukve i gorskog javora (Aceri-Fagetum Horv. 1938). U ovom području pridolazi na nadmorskoj visini od 1150 do 1400 metara, na vapnenačko-dolomitnoj crnici, a u vegetacijskoj slici izrazito prevladavaju elementi iz reda Fagetalia sylvaticei sveze Fagion illyricum. Druga je zajednica jele i smreke s milavom (Calamagrosti- Abitetum Horv. 1950). Uspijeva na Risnjaku od 950 do 1350 metara na organogenoj crnici, litičnoj s organičnim horizontom, na izloženim, otvorenim i vrlo strmim gornjim padinama i rubovima brojnih kraških vrtača. Treća zajednica jela s rebračom (Blecho-Abietetum Horv. 1950) razvijena je na smeđem podzolastom tlu i silikatnoj podlozi. Pridolazi u uvalama na visini od 680 do 800 metara nad. visine, a u vegetacijskoj slici dominiraju elementi reda Vaccinio-Piceetalia. U fitocenološkoj tablici 1. prikazano je 13 litocenoloških snimaka iz spomenutih zajednica i indikatorske vrijednosti prisutnih vrsta, a u dodatnoj tablici 1 a izračunate su srednje vrijednosti za svaku fitocenološki snimljenu plohu, odnosno za zajednicu. Srednje vrijednosti svjetlosnih uvjeta u pojedinim zajednicama pokazuju da su dvije u području između sjene i polusjene (između vrijednosti 3 i 5), dok je zajednica jele s milavom tipična zajednica polusjene. U toj fitocenozi ima prosječno 15,3K,/» vrsta polusvjetla, svjetla i punog svjetla (vrijednosti 7, 8 i 9), dok taj postotak u ostalim zajednicama iznosi po 8,6"´/». Uzrok takvim odnosima lako je protumačiti, jer je fitocenoza Calamgrosti-Abietetum razvijena na sunčanim, izloženim padinama, a sklop krošanja sloja drveća je često trajno prekinut. U takvim uvjetima omogućen je rast biljkama svjetla, što u ostale dvije zajednice nije slučaj. Srednji indikatorski brojevi za temperaturu (4.7, 4.9 i 4.4) pokazuju da u odnosu na taj faktor sve tri zajednice stoje vrlo blizu i nalaze se prema upotrijebljenoj Skali između umjereno hladnih (montanskih, vrijednost 4) i umjereno toplih, submontansko-temperatnih područja (vrijednost 5). Nešto višu vrijednost pokazuje fitocenoza Aceri-Fagetum zbog dominacije vrsta iz toplijih listopadiih šuma reda Fagetalia. Ovdje se međutim mora naglasiti da ovakvo vrednovanje skale ne odgovara uvjetima u području istraživanja. Položaji u kojima dolazi zajednica jele s rebračom (koja je od sve tri na daleko najmanjoj nadmorskoj visini) već su izrazito montanski, ostale dvije zajednice dolaze u visokomontanskim i subalpskim položajima, a šuma bukve i javora je prvotno nazvana (Horv at, 1938) pretplaninska bukova šu |