DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1988 str. 39     <-- 39 -->        PDF

tocenoze hylocomietosum loreum sigurno bi pokazali još veće razlike u odnosu
na dvije prije spomenute zajednice.


U opskrbi tla za biljke prihvatljivim dušikom sve tri zajednice pokazuju
vrijednost umjereno bogatih staništa, pri čemu je ipak najsiromašnije stanište
zajednice jele s milavom, a najbogatije šume bukve i javora.


Srednji reakcijski broj u fitocenozama pokazuje bitne razlike između
njih. On u zajednici Aceri-Fagetum iznosi 7.1 i označava slabo kiselo do
slabo bazično stanište (najčešće neutralne reakcije). U fitocenozi Calamagrosti-
Abietetum iznosi 6.1 i prema Ellenberg u označava stanište umjereno
kisele do neutralne reakcije. U šumi jele s rebračom, razvijenoj na sili—
katnoj podlozi i podzolastom tlu iznosi 4.2 i označava stanište jače do slabije
kisele reakcije. Potrebno je napomenuti da indikatorske vrijednosti za reakciju
tla nipošto ne znače i pH vrijednost, već se s njom nalaze u manje
ili više čvrstim korelacijama, čija se bit izražava jednadžbama ili grafički.
Istraživanja pH reakcije tla na risnjačkom području u spomenutim zajednicama
(Martinović , 1973) pokazuju ove vrijednosti: Aceri-Fagetum ima
pH vrijednosti 6.9, Calamagrosti-Abietetum 5.8 i 6.2, a Blechno-Abietetum
3.8, 4.1. 4.2 i 4.6 (pH u H26 u 0—10 cm dubine tla). Ti konkretni podaci jasno
potvrđuju opravdanost primjene indikatorskih vrijednosti za te fitooenoze.
U zajednici jele s rebračom pH vrijednosti su od 3.8 do 4.6, a indikatorske
vrijednosti iznose od 3.6 do 4.9 (srednja za 3 snimke 4.2); u zajednici
jele s milavom pH vrijednosti iznose 5.8 i 6.2, a srednje indikatorske od 5.6
do 7.0 (srednja za 5 snimaka 6.1; u zajednici bukve i javora pH iznosi 6.9,
a srednja indikatorska vrijednost za 5 snimaka 7.1. Dakako da bi se većim
brojem fitocenoloških snimaka i uzoraka tla mogle dobiti pravilnosti, na temelju
kojih bi se jednadžbama direktno iz srednjeg indikatorskog broja izračunala
pH vrijednost reakcije tla. Takve primjere nalazimo i u drugim
područjima i u različitim fitocenozama. Tako npr. Fische r (1986) pronalazi
da je odnos indikatorskih vrijednosti borovih kultura u njegovu istraživanom
području u Zapadnoj Njemačkoj u odnosu na pH vrijednost reakcije
tla izražen jednadžbom:


pH = 0.5 sR + 2,7


Pritom sR predstavlja srednji reakcijski broj (indikatorska vrijednost)
flornog sastava kultura.


Istraživanja u drugim područjima (Zukrigl , 1981. za Austriju) pokazala
su slične odnose kao i ovdje istraživano područje. Sto se tiče svjetla,
vlažnosti i reakcije tla došlo je do podudaranja s Ellenbergovo m skalom,
dok se u pogledu temperature ta skala pokazala neprimjenjiva.


Ovdje bih želio upozoriti na potrebu intenzivnijeg istraživanja u pravcu
utvrđivanja ekoindikatorskih vrijednosti flornog sastava kod nas. Osim što
poznavanje tih odnosa bolje upoznajemo i sa sinekološkog stajališta potpunije
definiramo naše šumske zajednice, moramo biti svjesni da su promjene
u flornom sastavu neke fitocenoze najbolji indikator promjena u njenom staništu.
Kao primjer mogu se navesti veliki poremećaji u flornom sastavu šume
hrasta lužnjaka i velike žutilovke s rastavljenim šašem (Genisto elatae-
Quercetum roboris caricetosum remotae Horv. 1938) koje su nastale u vrijeme
sušenja hrasta lužnjaka u zapadnoj Posavini (Rau š i Vukelić . 1987).
Drastične promjene u staništu te zajednice koje su izazvale sušenje hrasta


133