DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1988 str. 10 <-- 10 --> PDF |
šenja obične jele manjeg intenziteta. U drugoj polovici ovog stoljeća ponovno se susrećemo sa sušenjem hrasta lužnjaka, zatim sa sušenjem pitomog kestena, poljskog jasena te obične bukve. Navedeno sušenje šumskog drveća događalo se u manjim arealima i nije poprimalo značenje ekoloških katastrofa, a uzrok se je skoro uvijek mogao povezati s pojavom gradacije insekata ili napadom određene gljive. Današnje sušenje šumskog drveća ima drukčije obilježje. Propadanje zahvaća one vrste drveća koje su i do sada bile više ugrožene (hrast lužnjak, pitomi kesten, obična jela), ali propadaju i ostale vrste kod kojih do sada nisu bili zapaženi simptomi sušenja (hrast kitnjak, cer, medunac, crnika, gorski javor, obični grab i dr). Simptomi ovog sušenja slični su pojavi propadanja šuma u Sjevernoj Americi i Evropi poznatoj kao »umiranje šuma« (Waldsterben). »Umiranje šuma « primijećeno je osamdesetih godina i od toga vremena u Evropi se sve više širi i poprima katastrofalne razmjere. Kako smo već naveli i naša Republika nije pošteđena. Propadanje šumskog drveća poprimilo je u nas značajnije razmjere u nekim područjima kao na pr. u Gorskom kotaru, istočnom dijelu Istre, okolici Zagreba, u nizinskim šumama srednjeg Posavlja. Kako je šuma prirodno bogatstvo za koje je zainteresirano čitavo stanovništvo problem sušenja šuma prešao je okvire šumarske struke. Tako su na pr. za šume Gorskog kotara najviše vezani stanovnici toga kraja, ali su zainteresirani i svi oni koji žive uz rijeku Kupu i Savu. Nestankom šuma u Gorskom kotaru nestala bi i njihova ekološka funkcija pa bi se pojavile bujice i česte poplave što bi zagorčavalo život pokupaca i posavaca ugrožavajući urbane prostore i infrastrukturu. Šume propadaju najviše u centralnim dijelovima srednje Evrope (Zapadna Njemačka, CSSR, Švicarska), a kod nas je najviše pogođena susjedna Slovenija u čijim šumama je zabilježeno oko 44% oštećennih stabala. Uzroci propadanja šuma danas se vrlo intenzivno istražuju. U tom smislu su najdalje otišli istraživači u Zapadnoj Njemačkoj i Švicarskoj, dakle u bogatim zemljama gdje se u istraživanjima primjenjuju suvremeni instrumenti i mjerne tehnike. Istraživanja su dokazala da je propadanje šuma usko povezano s antropogenim utjecajima od kojih su najznačajniji industrijska polucija i pojava fotooksidanata kao posljedica cestovnog prometa. Najčešće se radi o simultanom djelovanju većeg broja polutanata i drugih nepovoljnih faktora. Oni u kombinaciji rijeđe djeluju antagonistički i aditivno, već u pravilu sinergistički. Naše najvrijednije nizinske šume hrasta lužnjaka u dolinama Save i Drave ozbiljno su ugrožene radi promjene vodnog režima. To je posljedica različitih vodotehničkih zahvata u nizinama (regulacija rijeka, izgradnja hidrocentrala). Staništa ovih šuma često su poslije takvih zahvata izmjenjena u tolikoj mjeri da na njima nije više moguć uzgoj nizinske šume. Promjena vodnih odnosa kombinirana s onečišćenjem poplavnih voda koje dolaze u šume kao i onečišćenjem zraka vrlo ozbiljno ugrožava naše nizinske šume. Na štetnu industrijsku poluciju kod nas ukazuju istraživanja Glavača, Koeniesa i Prpića 1985, Komlenovića i Pezdirc 1987, Martinovića 1987, May- era 1987, Prpića i Seletkovića 1987, Komlenovića i sur. 1988, Prpića et ali. 1988. i dr. 196 |