DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1988 str. 62 <-- 62 --> PDF |
DEFINICIJA ZA KRITIČNE VRIJEDNOSTI Za vrijeme rada Seminara usvojena je definicija za kritične vrijednosti: »Kritične vrijednosti (nivoi) znače koncentracije polutanata u atmosferi iznad kojih direktni nepovoljni efekti na receptore, kao što su biljke, ekosistemi ili materijali se mogu pojaviti prema dosadašnjim saznanjima«. Da bi ova definicija bila što jasnija potrebno je obrazložiti njezine glavne elemente: — koncentracija uključuje visoku i nisku koncentraciju zračnih polutanata u atmosferi, koji se mogu pojaviti u kratkom trajanju (^ 24 sata) ili kontinuirano u dužem periodu vremena (> 24 sata). — polutanti: S02, NOx, 03, NHX. Ti polutanti se mogu pojaviti i u kombinaciji, ili simultano ili sekvencijalno. H+ i H202 se mogu pojaviti i kao taloži za vrijeme niskih oblaka ili magle u planinskim predjelima. — direktni efekti se odnose na direktan utjecaj polutanata, kao što se to opaža od S02 na lišću biljaka, više nego indikretni efekt sumpora kroz tlo. Efekti mogu biti kronični ili akutni i moraju biti preko i iznad bilo koje prirodne pojave. Budući da postoje različita znanstvena gledišta o tome što je to nepovoljan efekt na funkcioniranje i strukturu ekosistema, može se definirati nekoliko tipova nepovoljnih efekata, i to: — Početak fizioloških i/ili bioloških promjena koje mogu biti ekološkog karaktera, — Početak opadanja vitalnosti rasta i kvalitete (nadzemni dio, korijen) pojedine vrste (poljoprivredne biljke, drveće, prirodno bilje), — Početak signifikantnih promjena u strukturi ekosistema i/ili funkciji (pad produkcije, promjena populacije, genetske promjene). — Promjene trajnosti materijala skraćenjem vijeka trajanja objekta. — receptor je živi organizam ili materijal koji je izložen djelovanju, to uključuje i grupe organizama ili ekosistema. Receptor može ali ne mora biti najosjetljivija komponenta u određenom području. KRITIČNI NIVOI ZA S02 Kao osnova za diskusiju o kritičnim nivoima za S02 poslužio je pregledni rad H.-J. Jager i E. Schulze. Nakon opsežnih rasprava u radnoj grupi došlo je samo do manjih izmjena u ovom radu. S02 se smatra »klasičnim« zračnim polutantom. U ovom i drugim radovima pokazano je da S02 — sam i u kombinaciji s dušičnim oksidima i 03 — može značajno utjecati na rast biljaka. Terenska opažanja pokazala su u novije vrijeme da onečišćenje zraka sudjeluje u propadanju šuma. Brojni eksperimenti izvedeni u kontroliranim uvjetima potvrđuju terenska opažanja o negativnom utjecaju zračnih polutanata na kultivirane i nekultivirane vrste. Međutim, relativno značennje S02 u kombinaciji s drugim plinovitim atmosferskim polutantima i kiselim kišama kao stresom za vegetaciju nije još do kraja razjašnjeno. Važno je naglasiti da receptori kao što su to šume |