DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/1988 str. 64     <-- 64 -->        PDF

i ultrastruktuarne promjene u staničnim organelama. Ti inicijalni efekti na
nivou stanice mogu dovesti do promjena na čitavoj biljci kao što su to, npr.
starenje lišća i zastoji u rastu. Promjene kod individualnih vrsta mogu prouzročiti
izmjene u kompeticiji u biljnim zajednicama i eventualno promjene
u strukturi i funkcioniranju ekosistema.


Vanjski i unutrašnji faktori rasta biljaka kao i genetski faktori utječu
na jačinu štetnih efekata. Faktori koji dovode do otvaranja stoma pojačavaju
oštećenja. Na ozon su posebno osjetljivi raž, pšenica, zob, ječam,
crvena djetelina i krumpir. Od drvenastih vrsta najosjetljivije su vinova
loza, evropski ariš i obični bor. Bukva i smreka manje su osjetljivi. Ozon
rijetko djeluje sam. U fumigacionim pokusima pokazalo se da S02 ili NO.,
pojačavaju njegov efekat. Pri tome je potrebno naglasiti da ti eksperimenti
nisu izvedeni s dovoljno niskim koncentracijma. Preporučeni kritični nivo
za sam ozon je vrlo blizu prirodnom stanju, tako da postavljanje nižeg kritičnog
nivoa za ozon u prisustvu N02 ili SO., nije moguć. Međutim, to se
mora uzeti u obzir kod postavljanja kritičnih nivoa za N02 i S02.


Glavna osnova za izvođenje kritičnih nivoa su podaci dobiveni kod poljoprivrednih
kultura.


Predloženi kritični nivoi za zaštitu osjetljivih biljaka, biljnih zajednica
i ekosistema na ozon kada on djeluje sam su:


Trajanje izloženosti (sati) Ug/m-"1
Koncentra´ ;ij<
ppm
0.5 300 0.15
1.0 150 0.075
2.0 110 0.055
4.0 80 0.040
8.0 ti() 0.030
Vegetacijski period
(7-satni dnevni prosjek (09.00— 16.00 h) 50 0.025


Kod postavljanja 50 p/g/m3 kao dugoročnog kritičnog nivoa mora se uzeti
u obizr da se ta, pa i više koncentracije ozona pojavljuju na visokim
lokacijama (brdske šume). Ova je vrijednost unutar prirodnog raspona variranja
03 — koncentracija.


KRITIČNI NIVOI ZA NOx


Dušični dioksid (N02) i dušični monoksid (NO) i plinovita dušična kiselina
(HNO:5) smatra se da su tri važna antropogena oksida dušika (NOx):
NOx polutanti mogu djelovati na slijedeći način:


— direktni efekti na površinu receptora,
— indirektni efekti nakon obogaćivanja tla dušikom,
— indirektna efekti od aoidifikacije tla,
— djelujući kao preteča fotokemijskih oksidanata.