DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1988 str. 7 <-- 7 --> PDF |
UMIRANJE ŠUMA — UZROCI I POSLJEDICE Pojava masovnog sušenja šumskog drveća zahvatila je danas gotovo sve evropske zemlje, a od prvog simptoma ove pojave nije do danas prošloniti deset godina. Simptomi umiranja šuma su pojava sitnijeg lišća na drveću u odnosu na njegovu normalnu veličinu, promjena boje asimilacijskepovršine (požutjelost), opadanje lišća kod bjelogorice i iglica kod crnogoricete uočljiva prozirnost krošnje. Umiranjem šuma napadnute su sve vrste drveća. U našim prilikamanajviše su napadnuti obična jela i hrastovi kitnjak i lužnjak. Ugibanje šumskog drveća povezano uz ovu pojavu može uslijediti bez, ali i uz pojavubolesti i štetnika. Klimatski ekscesi pospješuju pojavu umiranja šuma, a naročito su nepovoljna sušna razdoblja. Struktura šumske sastojine i način gospodarenja imaju u ovoj pojaviznačajnu ulogu. Prirodne šume manje su napadnute sušenjem od šumskih kultura. U zemljama zapadne Evrope (Njemačka, Austrija, Švicarska, Čehoslovačka) te u susjednoj Sloveniji intenzivno se suše smrekove kulture osnovane iz ekonomskih razloga u biotopima hrasta kitnjaka i običnog graba i gorske šume bukve. Jela se, međutim suši i u prašumama pa se ne može tvrditi da umiranje šuma zahvaća isključivo šumske kulture. U pojavi umiranja šuma značajnu ulogu ima reljef. Šumske sastojine u većim nadmorskim visinama i jugu izloženim staništima s plitkim tlom neotpornije su od sastojina drukčijih reljefnih značajki. U SR Hrvatskoj suši se danas svako četvrto stablo, a od četiri jelovastabla samo je jedno zdravo. Zdrav je samo svaki drugi hrast lužnjak, a bolesno je svako peto stablo obične bukve. Sušenjem su ugrožene sve vrste drveća. Promjene u šumi primjetljive su ne samo na drveću nego i na grmlju, prizemnom rašću, korijenju i živom svijetu tla (kišne gliste, gljive, bakterije, entomofauna tla) pa pojavu umiranja šuma nazivamo i bolešću šumskog ekosistema koji je oštećen i narušen u svojoj sveukupnosti od krošanjadrveća do sitnog korijenja i bakterija u tlu. U istraživanju uzroka umiranja šuma došlo se ubrzo do zaključka da značajan utjecaj predstavlja promjena »kemijske klime« u ekosferi, kojapotječe od industrijske polucije, cestovnog i drugog prometa te općenitood nepovoljnog utjecaja industrijske civilizacije. Šume su osebujan skupljač otrova iz okoliša. Svojom asimilacijskom površinom šume značajno prelazepovršinu u kojoj rastu (pet do petnaest puta) i predstavljaju izuzetan prečistač ali i skladište otrovnih supstancija koje postupično nagrizaju ekosistem u svim njegovim komponentama. Sva dosadašnja istraživanja potvrdila su da je umiranje šuma povezano s polucijama otrova koji, uz iznimke prirodnih izvora, potječe od industrijske civilizacije. 193 |