DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/1988 str. 7     <-- 7 -->        PDF

UMIRANJE ŠUMA — UZROCI I POSLJEDICE


Pojava masovnog sušenja šumskog drveća zahvatila je danas gotovo sve
evropske zemlje, a od prvog simptoma ove pojave nije do danas prošloniti deset godina. Simptomi umiranja šuma su pojava sitnijeg lišća na drveću
u odnosu na njegovu normalnu veličinu, promjena boje asimilacijskepovršine (požutjelost), opadanje lišća kod bjelogorice i iglica kod crnogoricete uočljiva prozirnost krošnje.


Umiranjem šuma napadnute su sve vrste drveća. U našim prilikamanajviše su napadnuti obična jela i hrastovi kitnjak i lužnjak. Ugibanje šumskog
drveća povezano uz ovu pojavu može uslijediti bez, ali i uz pojavubolesti i štetnika. Klimatski ekscesi pospješuju pojavu umiranja šuma, a naročito
su nepovoljna sušna razdoblja.


Struktura šumske sastojine i način gospodarenja imaju u ovoj pojaviznačajnu ulogu. Prirodne šume manje su napadnute sušenjem od šumskih
kultura. U zemljama zapadne Evrope (Njemačka, Austrija, Švicarska, Čehoslovačka)
te u susjednoj Sloveniji intenzivno se suše smrekove kulture
osnovane iz ekonomskih razloga u biotopima hrasta kitnjaka i običnog graba
i gorske šume bukve.


Jela se, međutim suši i u prašumama pa se ne može tvrditi da umiranje
šuma zahvaća isključivo šumske kulture. U pojavi umiranja šuma značajnu
ulogu ima reljef. Šumske sastojine u većim nadmorskim visinama i
jugu izloženim staništima s plitkim tlom neotpornije su od sastojina drukčijih
reljefnih značajki.


U SR Hrvatskoj suši se danas svako četvrto stablo, a od četiri jelovastabla samo je jedno zdravo. Zdrav je samo svaki drugi hrast lužnjak, a bolesno
je svako peto stablo obične bukve. Sušenjem su ugrožene sve vrste
drveća. Promjene u šumi primjetljive su ne samo na drveću nego i na grmlju,
prizemnom rašću, korijenju i živom svijetu tla (kišne gliste, gljive, bakterije,
entomofauna tla) pa pojavu umiranja šuma nazivamo i bolešću šumskog
ekosistema koji je oštećen i narušen u svojoj sveukupnosti od krošanjadrveća do sitnog korijenja i bakterija u tlu.


U istraživanju uzroka umiranja šuma došlo se ubrzo do zaključka da
značajan utjecaj predstavlja promjena »kemijske klime« u ekosferi, kojapotječe od industrijske polucije, cestovnog i drugog prometa te općenitood nepovoljnog utjecaja industrijske civilizacije. Šume su osebujan skupljač
otrova iz okoliša. Svojom asimilacijskom površinom šume značajno prelazepovršinu u kojoj rastu (pet do petnaest puta) i predstavljaju izuzetan prečistač
ali i skladište otrovnih supstancija koje postupično nagrizaju ekosistem
u svim njegovim komponentama. Sva dosadašnja istraživanja potvrdila
su da je umiranje šuma povezano s polucijama otrova koji, uz iznimke prirodnih
izvora, potječe od industrijske civilizacije.


193




ŠUMARSKI LIST 5-6/1988 str. 8     <-- 8 -->        PDF

Danas se još ne znaju svi uzroci ugibanju šuma. Poznato je da broj štetnih
supstancija u zraku koje mogu nepovoljno utjecati na šumske ekosisteme
iznosi više tisuća. Naročito je opasno njihovo zajedničko nepovoljno djelovanje
(sinergizam) kombinirano s nepovoljnim abiotskim (klima, tlo, reljef)
i stručnim utjecajem (neprirodan sastav šume, slab izbor vrsta drveća).


Potrebno je odmah isključiti one nepovoljne utjecaje na šume koje smo
sa sigurnošću utvrdili (S02, N0X, 03, teški metali, biocidi i dr.), a istovremeno
i dalje istraživati ostale nepoznate uzroke. Rezultati anktete o umiranju
šuma u SR Hrvatskoj koindiciraju s kartom opterećenja Evrope sumporom
iz 1978. što dokazuje da SO,2 značajno utječe na zdravstveno stanje
naših šuma. Ovo, međutim ne isključuje mogućnost djelovanja jedne druge
kemijske supstancije koja značajnije djeluje od sumporne kiseline, ali nam
je njeno djelovanje još nepoznato.


Od 1983. do danas se vrlo intenzivno istražuju uzroci umiranja šuma
(SR Njemačka, Švicarska, Austrija, Čehoslovačka, Slovenija, Hrvatska i dr.).
O uzrocima sušenja šuma uvjetovanim industrijskom polucijom postoje različite
pretpostavke (zakiseljavanje tla, ozon, opća stres hipoteza, presauriranost
dušikom, utjecaj štetnih organskih tvari i dr.). I dalje se intenzivno
istražuje, a uz šumare sudjeluju biolozi, biokemičari, fizičari, metereolozi i
dr.


Šumski fond SR Hrvatske značajno je narušen pojavom umiranja šuma.
Smanjenjem drvnih zaliha ozbiljno se narušava proizvodni potencijal
šuma, njihova ekološka funkcija se značajno smanjuje. Progaljivanjem sastojinskog
sklopa, gube se najvažnije ekološke funkcije šume (protiveroziona,
hidrološka, vodozaštitna, mikroklimatska) što ugrožava vodoopskrbu, a pojava
velikih voda postaje sve učestalija.


Naveli smo da je propadanje šuma raznoliko zahvatilo prostor SR Hrvatske
što će izazvati potrebu preinake gospodarskih planova. Radi održavanja
ekološkog potencijala šumskog fonda Hrvatske potrebno je sačuvati
svaku pošteđenu šumu. U šumama nezahvaćenim sušenjem mogu se obavljati
zahvati njege uz izostavljanje predviđene oplodne sječe jer prema današnjem
slanju oštećenosti drveća iznos sanitarnih sječa značajno prelazivrijednost prirasta šuma SR Hrvatske.


Opustošene šumske sastojine potrebno je odmah pošumiti, a kod svakog
slučaja obnove donosi se posebna stručna odluka o preživjelim stablima
i o njihovu uključivanju u sastojinsku strukturu. U pravilu sjeku se
samo ona stabla koja su ušla u stupanj 3 oštećenja (oštećeno preko 60°/o
krošnje). Iz ekonomskih razloga ne smije se dozvoliti da stabla postanu potpuni
šušci.


Drvna sirovina dobivena sanitarnim sječama u pojavi umiranja šuma
razlikovati će se značajno od one koju danas dobivamo u redovnom etatu.
Radi smanjenja dimenzija tehničkog drva kao posljedice pojave umiranjašuma, u preradi drva je potrebno obaviti tehnološke preinake. Danas je teško
predvidjeti intenzitete propadanja šuma u budućnosti. Potrebno je, međutim,
poduzeti sve mjere da se zaustave emisije koje štetno utječu na šume
dok se cilj gospodarenja treba sastojati u stvaranju što stabilnijeg šumskog
fonda uz intenzivno praćenje i proučavanje uzroka sušenja.


BRANIMIR PRPIĆ


194