DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1988 str. 74 <-- 74 --> PDF |
nomskim značajkama određenog tipa. Gospodarenje se vodi po načelu optimizacije šumskih biocenoza uz istovremeno uvažavanje zaštitne, estetske i rekreacijske uloge šuma. Respektirajući tako zakone biocenoze, u tipu se osigurava obnova sastojina, potrajnost prihoda i proizvodnja potencijala usluga općih koristi od šuma. Cilj gospodarenja u tipu je proizvodnja maksimalne drvne biomase i njeno ekonomsko iskorištenje u datim konkretnim ekološko biološkim uvjetima. Postavlja se, međutim, pitanje: da li se tom proizvodnjom, kod sadašnje organizacijske šeme šumarstva, zaista postižu i mogući optimalni vrijednosni efekti proizvodnje u šumarstvu? Osnivanjem republičke uprave, svi radove u šumarstvu mogu biti izvedeni po načelu optimizacije šumskih biocenoza, a sami radovi po najpovoljnijem ponuđaču. Ekonomski gledano, to bi značilo stvaranje realnijih preduvjeta za postizanje optimalnih vrijednosnih efekata proizvodnje ´u šumarstvu. Valja upozoriti da ovakav prijedlog nije uopće nov, tako smo radili davno prije i tako rade mnogi i po svemu sudeći, ne kaju se. Interna prednost do koje bi došli je u tome, što bi šumska poduzeća morala maksimalno racionalizirati svoje poslovanje, ako žele opstati na tržištu. Šumarstvo bi profitiralo na jeftinijim uslugama od onih koje plaća danas iz šumske rente. Prigovor da bi se osnivanjem republičke uprave šuma dobila još jedna institucija više, lako se može pobiti činjencom da je veoma malo uprava na republičkoj razini koje mogu pružiti toliko gospodarskih razloga za svoje opstojanja kao što to može šumarstvo. Dakako uz uvjet, da takva uprava mora biti nezavisna od utjecaja politike i na njezino načelo optimizacije gospodarenja šumama i nacionalnog probitka. Današnje stanje upravljanja i iskorišćivanja šuma pravda se potrebom da radnici moraju imati priliku da odlučuju o svom radu i njegovim rezultatima. Da li je to postignuto? U ime takvih parola formalno su šume i šumsko zemljište pod upravom oko 16.000 radnika zaposlenih u šumarstvu, koji, budimo iskreni do kraja, pridonose veoma malo postojećem šumskom fondu koji je stvoren jednu-dvije-ili-tri generacije ispred nas. Razumljivo je da je taj šumski fond, zbog svoje goleme vrijednosti, interesantan. To je puna kasa u koju ako se zavuče ruka, novca ima. To i ne bi bilo loše, ako bi taj novac bio racionalno korišten. Na žalost, taj novac najvećim dijelom utrošen je u perpetuiranje siromaštva. Sve započinje »idejama« o razvijanju proizvodnje na nekakvoj »vlastitoj« sirovini, pa se stvori nekakva proizvodnja, koja tavori, zadržava ljude u kraju na mizernim dohocima, nudeći nekakvu perspektivu, koja je uvijek ili gotovo uvijek prilično besperspektivna. Ako bi proces političke demokratizacije bio nastavljen, sigurnost da se takve »posudbe« iz šume neće moći odvijati ako je upravljanje, vođeno načelima navedenim naprijed, koncentrirano na razini republike, čija je politika izvrgnuta pogledu i kritici javnosti. DRUŠTVENA ZAJEDNICA I OPĆE KORISTI OD ŠUMA U mnogobrojnim diskusijama, člancima i raspravama veoma se često čuje kako društvena zajednica ne daje ništa ili premalo za razvoj šumarstva i šumarstvo uopće. 261 |