DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1988 str. 88 <-- 88 --> PDF |
ke postelje diktirao, na latinskom jeziku, opis »Botaničke bašte u Beogradu« odnosno »Regius hortis botanicus Belgradensis«. Pančić se nije zadovoljio samo kabinetskom nastavom i da omogući studentima odlazak na teren kod vlade je osigurao sredstva, da su svake treće godine studenti mogli obilaziti pojedine krajeve za zornu obuku iz botanike i zoologije. Inače Pančić je svako ljeto iskoristio za istraživanje flore Srbije, Crne Gore, a odlazio je i u Bugarsku. Za svoje predmete napisao je i udžbenike od kojih samo onaj za agronomiju nije bio izdan tiskom. Kako su studenti prihvaćali Pančića kao nastavnika i čovjeka neka posluži primjer bakljade, koju su studenti priredili prilikom imenovanja za člana Državnog saveta, kada ih je sa 120 upaljenih baklji došlo pred njegov stan i otpjevali »Gaudeamus igitur«. Pančić je surađivao i sa inozemnim znanstvenicima, pa je tako u cilju istraživanja ortoptera 1880. godine putovao s Dr. Brunnero m iz Beea u Bugarsku, a u suradnji s prof. R. de V is i a n i j e m u Mlecima 1862. godine izdaje »Plantae serbicae aut nove«. Još prije, 1860. godine, ustupa prof. Visianiju nekoliko prinova flore iz Srbije, koji ih obrađene objavljuje u Mlecima pod naslovom »Plantarum serbica Pemptas«. ltd. Njegova briga za boljitak naroda očituje se i u tome, što se osnutak »Srpskog društva za poljoprivredu« (1868. godine) kao i osnivanje »Društva srpskih lekara« ima u velikoj mjeri pripisati Pančiću, kako piše njegov suvremenik i učenik 2. J. Jurišić, kustos Botaničkog kabineta. Iz bibliografije Pančića, koju je u cijelosti (ne samo tiskane nego i u rukopisi ostale radove) dao B. Šulek navodimo samo Šumsko drveće i šiblje u Srbiji (1871), Proizvođenje šume (1872), Eine neue Conifera in den ostlichen Alpen, Beograd, 1876, i Omorika nofa fela četinara u Srbiji, časopis Težak, 1886. »Nova fela četinjača« je omorika, Pančićeva omorika (Picea omorika Pančić). Za nju je Pančić prvi puta saznao 1855. godine putujući po Užitkom okrugu, ali mu nitko nije mogao pokazati to drvo. Deset godina kasnije, 1865., dosjeti se, da zamoli vlast, da za srpsku Veliku školu sa Tare i Zlatibora, dakle iz Užičkog okruga, naredi slanje grančica svih vrsta četinjača. I dobio je traženo, grane tise, jele, smreke, dva bora i — omorike. Međutim grane su bile bez češera, pa ni potpuna identifikacija nije bila moguća. Proći će 12 godina, dok ne ugleda stabla omorike na ekskurziji s četiri učenika i to u selu Zaovine.2 Tu je sreo i čovjeka, koji je prije 12 godina ubrao one dvije grane s omorike. Tako je utvrđen jedan lokalitet, a da je omorika doista nova vrsta proći će još koja godina. Misao, da je do tada nepoznata omorika tj. nova vrst četinjača nailazila je na protivnike kao u prof. Griesebacha iz Gottingena i prof. Purknijea iz Bjele. Nakon razaslanja spomenutog spisa »Eine neue Conifere...« (tiskanog u svega 100 primjeraka) i primjeraka grančica i češera omorike, konačno je priznata omorika kao posebna vrst četinjača. Posebno priznanje Pančiću objavljeno je 1884. godine i u londonskom časopisu »The Gardeners Chronicle«. Omorika nije jedina vrst koju je Pančić pronašao i opisao. Ima ih oko stotinu od kojih mnoge nose i njegove ime. 2 Selo Zaovine nalazi se na granici Bosne i Srbije udaljene oko tri sata od Všžegrada a ni kilometar od brda na bosanskoj strani Gostilje, gdje se također nalazi sastojina Pančićeve omorike. 275 |