DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1988 str. 94 <-- 94 --> PDF |
fenomen današnjice, zabeležen u mnogim zemljama Evrope, Severne Amerike i Centralne Azije i ima globalni karakter«. Sušenje nije nova pojava, jer je zabilježena i u prijašnja vremena u raznim geografskim područjima, ali je ono »po pravilu zahvatalo (samo) pojedine vrste šumskog drveća, (pa) talas sušenja koji je sada u toku pokazuje izvesne osobenosti po kojima se razlikuje od svih dosadašnjih epidemija«. Dakako, da su ekonomske posljedice sušenja šuma mnogostruke. Prema nekim podacima prirast drvne mase može se smanjiti i do 30%. Međutim već danas se mjestimično etati podmiruju sječama uginulih stabala, a to znači sječa na velikim površinama, što povisuje troškove sekundarne šumske proizvodnje (sječe, izrade i izvoza drva). Kako sušenju doprinose i bolesti i insekti to su potrebne i mjere suzbijanja što znači povećanje troškova proizvodnje. Tu su i troškovi pošumljavanja, sječom suhara nastalih progala, kao i njega pomlatka, a jače progaljivanje većih površina sastojina nepovoljno će se odraziti i na zaštitne te općekorisne funkcije šume. Bit će potrebno mijenjati i mnoge gospodarske osnove bez obzira na vrijeme određeno za njihove revizije. Potreban je i intenzivan i višestran istraživački rad te »odmah započeti genetska istraživanja; obeležavanje individualno otpornih stabala, populacija, vrsta, postaviti program za kontrolisanu i polukontrolisanu hibridizaciju u cilju selekcije otpornih hibrida i njihove reprodukcije«, itd. U naučno-istraživačkim projektima trebaju sudjelovati i radne organizacije šumarstva a »Samoupravna interesna zajednica za šumarstvo treba i dalje da se angažuje materijalnim sredstvima, organizacijom i uključivanjem svih potencijala struke i stalnim praćenjem realizacije postavljenih zadataka.« Pa i »društveno-politička zajednica treba da pruži političku podršku i materijalnu pomoć da se navedeni zadaci mogu ostvariti.« 2. Na uvodnom mjestu 6. broju nalazi se tekst »U POMEN RAJICI ĐEKlCU«, koji je umro u lipnju 1987. godine, u 76. godini života. R. Đekić diplomirao je šumarstvo na Poljoprivrednom fakultetu u Zemunu 1935. godine. Društveno je aktivan već kao student i kasnije, na početku službovanja, kao »umni nadničar« u Direkciji šuma Tuzla, a i poslije Oslobođenja njegov stručni rad ima i općedruštveni značaj. Već krajem 1945j godine imenovan je za pomoćnika ministra šumarstva Srbije, od 1952. do 1956. direktor je Republičke uprave za šumarstvo NR Srbije, zatim do 1963. republički sekretar za šumarstvo SR Srbije, a od te godine do 1976. godine, kada je nastupio u mirovinu, direktor je »Instituta za šumarstvo i drvnu industriju« u Beogradu, koji se pod njegovim rukovodstvom od 46 povećava na 130 stručnih i drugih radnika. Aktivan je u stručnim i društvenim organizacijaam te je bio predsjednik Saveza društava inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Srbije i Jugoslavije te predsjednik Saveza inženjera i tehničara Jugoslavije svih struka. Na tom položaju zadužio je Savez brigom za podizanje reprezentativne zgrade Doma inženjera i tehničara u Beogradu. Inž. Đekić bio je vrlo cijetajen u stručnim krugovima kako po znanju tako i po angažmanu te su doista »šumari i šumarstvo Srbije ostali siromašni za jednu takvu snažnu ličnost kakav je bio Rajica Đekić «, ličnost koja je dala pečat šumarstva tog vremena Srbije. Smrt je onemogućila ostvarenje njegovog poziva SITŠDI Hrvatske za ekskurziju na Deliblatsku peščaru kao uzvratan sastanak šumara kojeg je SDITSDI Hrvatske organizirao 1986. godine u Vinkovcima. Zaključno zabilježimo i izvještaj o unosu 5 klonova bijele vrbe (Salix alba L.) i 3 klona sjevernoameričke crne topole (P. deltoides Marsh.) u »Registar novostvorenih sorti šumskog bilja«, koji se vodi u Saveznom komitetu za poljoprivredu. Od pet klonova bijele vrbe tri su proizve |