DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1988 str. 41 <-- 41 --> PDF |
IZLAGANJA NA ZNANSTVENIM I STRUČNIM SKUPOVIMA — CONFERENCE PAPERS UDK 630*232:631.459.01 Sum. list CXII (1988) 335 ISTRAŽIVANJA I POŠUMLJIVANJE DEGRADIRANIH ZEMLJIŠTA* Mirko VIDAKOVIO* SAŽETAK: U čitavom svijetu nalaze se ogromne površine šumskog zemljišta koje su obešumljene i u raznim stupnjevima degradacije. Uzroci degradacije šuma i šumskih zemljišta su višestruki. Postavlja se pitanje kako zaustaviti tu degradaciju i povećati površine pod šumom. To je kompleksan problem. Obraduje se sa stajališta istraživanja pitanje unapređenja tehnologije pošumljivanja. Diskutira se o pošumljivanju autohtonim vrstama ili egzotama, o podizanju monokultura ili polikultura, o kvaliteti sadnog materijala, o simbiozi mikroorganizama na korijenju drveća, o genetskom poboljšanju sadnog materijala, o agrošumarstvu i značenju fundamentalnih istraživanja u pošumljivanju degradiranih terena. UVOD Smatra se da je oko polovice izvornog tropskog šumskog zemljišta obešumljeno (O t a. 1983). Posljedica toga jest smanjenje produktivnosti zemljišta i značajne reperkusije na čovjekovu dobrobit. Na području između 23,5° N i 23,5° S geografske širine koje obuhvaća dobar dio Centralne Amerike, Južne Amerike, Afrike, Australije, Indiju i jugoistočnu Aziju, ima oko 650 milijuna hektara pod poljoprivrednim kulturama, a skoro dvije milijarde hektara zemljšta u raznim stupnjevima degradacije (UN 1978; FAO/UNEP, 1981). Jedan drugi podatak je isto tako zastrašujući. Prema UN (1978) procijenjeno je da je oko 1,56 milijardi hektara tropskog zemljišta više ili manje desertificirano, a oko 20,25 milijuna hetkara tropskog aridnog zemljišta se desertificira svake godine. Ako ovim podacima dodamo još i površine degradiranog zemljišta koje se nalaze izvan navedenog područja, onda tek možemo shvatiti značenje ovog svjetskog problema. Mislim da je degradacija zemljišta i šuma jedan od prioritetnih problema svijeta te da zaslužuje punu pažnju i IUFRO na njegovom rješavanju. UZROCI DEGRADACIJE SUMA I ŠUMSKIH ZEMLJIŠTA Uzroci degradacije šuma i šumskih zemljišta su višestruki. Potrošnja drveta u svijetu je velika i ne može se svugdje podmiriti s proizvodnjom. Kao * Ovaj rad je u nešto kraćem opsegu izložio autor na XVIII. svjetskom IUFRO kongresu održanom u rujnu 1986. godine u Ljubljani. ** Prof. dr. Mirko Vidaković, Šumarski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Šimuuska cesta 25 335 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1988 str. 42 <-- 42 --> PDF |
posljedica toga je u mnogim područjima svijeta prekomjerna sječa šuma i degradacija zemljišta. Krčenje šuma u mnogim dijelovima svijeta provodi se danas radi korištenja zemljišta za poljoprivredu. Jedan poseban vid uzgoja poljoprivrednih kultura u tropskim i suptropskim predjelima je tzv. »shifting cultivation« ,za koji se šuma iskrči i umjesto nje uzgajaju se poljoprivredne kulture nekoliko godina, a nakon osiromašenja tla, krči se novi dio šume za potrebe te poljoprivrede. Prema Sommer u (1976) shifting poljoprivreda se prakticira na području od približno jedne petine tropskih vlažnih šuma. Osim ovih uzroka devastacije šuma i šumskih zemljišta čest je uzrok devastacije nepravilno gospodarenje. Šumski požari, bolesti i napadi insekata isto su tako značajni faktori u degradaciji šuma. Osim ovoga i afoiotski faktori su čest uzrok degradaciji šuma, a u novije vrijeme kisele kiše u Evropi uzročnik su velikim sušenjima šuma. Na degradaciju šuma i šumskih zemljišta utječe i visok prirast stanovništva u mnogim zemljama u razvoju. KAKO ZAUSTAVITI DEGRADACIJU ŠUMA I ŠUMSKIH ZEMLJIŠTA TE KAKO POVEĆATI POVRŠINE PRED ŠUMOM Zaustavljanje degradacije šuma i šumskih terena je primarni zadatak koji treba provesti. Provođenje ovog zadatka je kompleksne naravi pa u tom okviru treba, između ostaloga, izvršit slijedeće: planiranje korištenja zemljišta, zamjena drveta drugim izvorima energije, zakonske mjere o zaštiti, prosvjećivanje pučanstva i pošumljivanje. Planiranje korištenja zemljišta Planiranje korištenja zemljišta treba obuhvatiti inventarizaciju šuma i klasifikaciju zemljišta. Na osnovi inventarizacije šuma mogu se definirati i opisati šumski resursi i procijeniti veličine nestajanja šuma kao i rezultate poš umij i van ja i druge mjere koje idu u pravcu poboljšanja postojećeg stanja. Na inventarizaciji šuma se mnogo radi, a nova metoda pomoću satelita mnogo obećava. U tom pogledu FAO je uz pomoć UNEP-a završio jedan pilot projekt na inventarizaciji tropskih šuma u zapadnoj Africi (Benin. Camerun i Togo) koristeći kombinaciju podataka sa zemlje, zračnog rekognosciranja, zračne fotogrametrije i LANDSAT satelita. Rezultati ovakvih projekata pomoći će da se preciznije odrede potencijalne koristi, ograničenja i cijena upotrebe ovakve inventarizacije šuma (Dept. State Publ., 1930). Klasifikacija zemljišta je veoma važna zbog njegova optimalna korištenja. Veoma je često šumsko zemljište korišteno za poljoprivredu i pašarenje pa čak i onda kada nije bilo podesno za ovu upotrebu. Dobra klasifikacija zemljišta treba onemogućit ovakve greške. Međutim, kod toga postoje poteškoće, jer su takve klasifikacije često jako detaljne, skupe, dugotrajne i često bazirane na veoma sofisticiranim tehnologijama. Zbog toga ispitivanja treba vršiti u pravcu dobivanja jednostavnih, jeftinih i brzih metoda koje su prilagođene lokalnim uvjetima. Tako je npr. u Venezueli klasifikacija 160.000 ha Guanare River bujičnog područja završena u dvije godine po cijeni od samo 0,23 $ po hektaru. Analizirani su podaci o klimi, vodi i lokalnim kulturnim faktorima te određene površine najpogodnije za pašarenje, poljoprivredu, proizvodnju drvne mase i zaštitne šume (Dept. State Publ., 1980). |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1988 str. 43 <-- 43 --> PDF |
Zamjena drveta drugim izvorima energije Poznato je da seosko stanovništvo mnogih zemalja u razvoju koristi drvo kao glavni izvor energije. Zbog toga se u tim zemljama šumski fond sve više smanjuje, a šumska zemljišta podliježu jačoj degradaciji. Da bi se taj trend zaustavio potrebno je uvođenje alternativnih izvora energije kao što su: solarna, vjetar, bioplin i mini-hidrosistemi. U torn se pravcu vrše istraživanja u čitavom svijetu premda ne dovoljno koordinirano. Međutim, kod tih istraživanja važno je uzeti u obzir i cijenu alternativnih izvora energije. To znači da je problem povezan i sa standardom života stanovništva pa je to ujedno i socio-ekonomski problem. Zadatak je istraživalačke službe u šumarstvu da ukazuje na mogućnosti primjene takvih alternativnih energija i da procjenjuje koristi za šumarstvo i općenito za privredu zemlje. Zakonske mjere o zaštiti Pored tehničkih radnji na zaustavljanju degradacije šuma i šumskih zemljišta potrebne su i zakonske mjere koje će pripomoći u izvršavanju ovoga zadatka. Zakonske mjere moraju biti u skladu s općim razvitkom zemlje i običajnim pravima i obavezama stanovništva. Zakonske mjere moraju biti prihvaćene od stanovništva jer samo u tom slučaju one će imati pozitivan efekt na zaštitu šuma i šumskih zemljišta. Prosvjećivanje pučanstva Da bi se plan uspješno izvršio važno je prosvjećivanje pučanstva. Stanovništvu treba probleme objasniti i ukazati na važnost njihovog rješavanja, na taj način ono će biti aktivirano u ovoj velikoj kampanji. Tako bi npr. dobro organizirana kampanja pošumljivanja sprovedena s lokalnim stanovništvom bila dobra propaganda, a ujedno bi doprinijela smanjenju troškova sadnje. Edukacija pučanstva o šumarstvu kao i mogućnost financijskog ili drugog načina stimulacije onih koji sade drveće i osnivaju šumske kulture može imati veliko značenje za daljnji razvoj šumarstva nekog kraja. P o š u m 1 j i v a n j e Rješenje problema degradacije šuma i zemljišta treba tražiti u pošumljivanju, na taj način može se povećati produktivnost tla i proizvesti drvo za gradnju, celulozu, energiju, hranu za čovjeka i stoku kao i za druge potrebe, npr. smolu, tanin, gumu, u medicini i dr. Jedan lijepi primjer takvog pošumljivanja imamo u Brazilu, gdje je AMCEL kompanija pošumila tropskim borovima (P. caribaea i P. oocarpa) za osam godina 50.000 ha, a u planu je da se do 1988. god. podigne još 30.000 ha borovih plantaža. Kod toga je značajno da se podizanje borovih plantaža ne vrši na štetu prirodnih šuma, već se one podižu tamo gdje prije nije bilo šume (McDonald i Fernandes, 1984). Na taj se način direktnim ili indirektnim pošumljivanjem povećava sirovinska baza drvne i kemijske industrije te smanjuje »pritsak« na prirodne šume. Međutim, poznato je da je problem pošumljivanja degradiranih terena vrlo kompleksan budući da je u to uključeno više faktora od kojih spominjemo samo važnije: nepovoljni edafski i klimatski uvjeti, pomanjkanje raz 337 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1988 str. 44 <-- 44 --> PDF |
voja i ekonomska slabost regije, pomanjkanje interesa za ulaganje kapitala, nizak životni standard i slaba prosvijećenost pučanstva u mnogim regijama te nedovoljno razvijena i relativno skupa tehnologija pošumljivanja. Od ovih faktora u ovom izlaganju želimo govoriti samo o unapređenju tehnologije pošumljivanja. Nas šumare — istraživače i specijaliste na prvom mjestu to interesira. Uspješnim rješavanjem tog problema stvorit će se uvjeti za rješavanje i drugih problema povezanih s pošumljivanjem degradiranih terena. UNAPREĐENJE TEHNOLOGIJA POŠUMLJIVANJA Pod tehnologijom pošumljivanja podrazumijevamo sjetvu sjemena i sadnju biljaka ili dijelova biljaka iz kojih će se razviti stabla. Šire gledano pod tehnologijom pošumljivanja podrazumijevamo i izbor zemljišta i njegovu pripremu te proizvodnju sjemena i sadnog materijala u rasadniku. Znači, ovako koncipirana tehnologija pošumljivanja podrazumijeva umjetno pošumljivanje, premda je jasno da prirodno pošumljivanje može biti veoma uspješno, a često puta i uspješnije i jeftinije od umjetnog pošumljivanja. Međutim, degradirana zemljišta najčešće iziskuju jaču intervenciju čovjeka i zahtijevaju sadnju biljaka. S obzirom da su degradirana zemljišta najproblematičnija za pošumljivanja i da ih prostorno ima veoma mnogo, njima se mora posvetiti posebna pažnja. Zbog toga smo ovo izlaganje i ograničili na umjetno pošumljivanje. Prvo je pitanje koje se postavlja kod planiranja pošumljivanja da li ga vršiti s autohtonim vrstama ili egzotama. O tome postoje kontraverzna mišljenja. Sigurno je da i jedno i drugo stajalište ima svojih prednosti kao i nedostataka. Mislim da nauka treba te dileme rješavati. Vjerujem da će se mnogi složiti sa mnom ako kažem da egzote imaju prednost nad lokalnim vrstama, ali samo u tom slučaju ako su prethodno testirane na staništima gdje ćemo podizati kulture i ako su superiornije od autohtonih vrsta u pojedinim svojstvima, npr. bujnost rasta kvaliteta debla, otpornost na bolesti itd. To ne znači da lokalne vrste ne trebamo proučavati. Vrlo je važno baš intenzivno proučavanje lokalnih vrsta, kako njihove biologije tako i korištenja drva. Možda će nova saznanja o njima biti takva da će one u budućnosti imati prednost nad egzotama. Sigurno je da će zagovornici stabilnosti prirodnih ekosistema imati argumenata da se suprotstave plantažiranju egzotama. Najbolji argumenti koji opovrgavaju isključivost takvog stava su uzgoj poljoprivrednih kultura, npr. krumpira, kukuruza, duhana, paprike itd, na kontinentima gdje su ove vrste introducirane ili primjer s kaučukovcem (Hevea brasiliensis) koji se uspješno uzgaja u mnogim tropskim područjima izvan prirodnog rasprostranjen ja vrste. Šumarski primjeri su Monterijski bor (Pinas radiata) koji se uspješno uzgaja u Novom Zelandu i eukaliptusi koji se uzgajaju u Južnoj Americi. Drugo je pitanje, koje postaje sve više aktualno kod pošumljivanja, da li podizati monokulture ili polikulture. Iz iskustva s uzgojem monokultura topola i obične smreke u Evropi znamo da su opasnosti od napada bolesti i insekata mnogo veće. Monokulture topola često su stradale od bolesti lišća Melampsora ssp. i od bolesti kore Dothichiza populea dok je u Njemačkoj u 19. stoljeću potkornjak izazvao kalamitete na monokulturama obične smreke. 338 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1988 str. 45 <-- 45 --> PDF |
Na osnova tih i drugih primjera danas se sve više zagovara uzgoj polikultura bilo u smislu više rasa i genotipova jedne iste vrste ili u smislu nekoliko vrsta. S obzirom na biološku stabilnost sigurno je da će polikulture biti stabilnije nego monokulture. Osim toga monokulture mogu uzrokovati promjene u tlu i općenito su selektivne za određena hraniva (d e Barros , 1980). Zbog toga dajemo prednost polikulturama, ali moramo reći i to da s polikulturama nemarno dovoljno iskustva i da mnoga pitanja treba riješiti. Istraživanja treba orijentirati na važniju problematiku, kao što je: pitanje optimalnog broja klonova ili rasa unutar vrste, pitanje uzgoja dvaju ili više vrsta u plantaži, problem kompenticije između njih, optimalne razlike biljaka, raspored biljaka u kulturi s obzirom na biološke i eksploatacijske faktore ltd. Uzgojem polikultura od dvije ili nekoliko vrsta postiže se biološka stabilnost a mogu se zadovoljiti razne potrebe, kao npr. industrijsko drvo, drvo za ogrjev, stočna hrana i drugo. U novije vrijeme, naročito na degradiranim zemljištima, sve više se zagovaraju i forsiraju višenamjenske vrste. Takvih vrsta drveća i grmova ima skoro u svim područjima svijeta, npr. poznato je 7 glavnih višenamjenskih vrsta drveća koja se koriste za pošumljivanje kritičnih zemljišta na Javi .u Indoneziji (Rudjiman , 1931). za aridna i semiaridna područja imamo 5 vrsta Eucalyptusa, 6 vrsta Prosopisa {Firewood Crops, 1983) itd. Međutim, za sada još ne znamo dovoljno o tehnici uzgoja tih vrsta u obliku višenamjenskih plantaža. U mnogim slučajevima nije dovoljno proučena ni njihova biologija. Sve to ukazuje na široko područje istraživanja u pravcu unapređenja pošumljivanja. Sadni materijal Ovom prilikom nije potrebno govoriti o važnosti kvalitetnog sadnog materijala za uspjeh pošumljivanja. Međutim, želimo istaknuti neke probleme koje treba rješavati kako bi se pospješila kvaliteta sadnog materijala. Jedan od akutnih problema je nedovoljno snabdijevanje sjemenom raznih vrsta. Manjak se naročito osjeća u snabdijevanju sjemenom visokovrijednih provenijencija. Visokovrijednim provenijencijama često prijeti opasnost nestajanja. Zbog toga predlažemo da se snabdijevanju kvalitetnim sjemenom da posebna važnost i da se intenziviraju istraživanja u pogledu izbora i melioracije sjemenskih sastojina te podizanja sjemenskih plantaža. Drugi je važan problem uskladištenje sjemena. Za mnoge vrste koje ima krupno sjeme, kao npr. Quercus sp, Swietenia macrophylla, Artocarpus integrifolia, Gmelina arborea, zasad nisu ustanovljene zadovoljavajuće metode uskladištenja. Sto se tiče proizvodnje sadnog materijala u rasadniku, unatrag nekoliko decenija postignut je velik napredak. U relativno kratkom vremenu danas se mogu proizvesti sadnice željenih dimenzija. Obraća se pažnja ina odnos korijenovog sistema prema stabljici. Fertilizacija biljaka u rasadničkoj proizvodnji provodi se rutinski. Proizvodnja biljaka u kontejnerima je sve više u upotrebi. Pored svega toga istraživanja u rasadničkoj proizvodnji ne treba zanemariti, već ih usmjeriti prema potrebama i postojećim tehnologijama u pojedinim zemljama. Smatramo da su glavni problemi koje treba rješavati: mineralna ishrana, navodnjavanje, poboljšanje fizikalnih i kemijskih svojstava tla u rasadniku, mikoriza, kontejneri i supstrat, rast biljaka (uklju |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1988 str. 46 <-- 46 --> PDF |
čujući klijanje, rast i presadnju). zakorjenjivanje reznica i ostala pitanja vezana s kloniranjem pojedinih vrsta. S obzirom da se rasadnička proizvodnja odvija i u staklenicima i plastenicima, valja spomenuti i neke probleme specifične za tu proizvodnju. To su pitanja optimalnih temperatura i svjetla, odnosa C02 i rasta biljaka i prilagođavanja biljaka na vanjske uvjete. Simbioza mikroorganizama na korijenu drveća Poznato je kada su biljke tretirane mikoriiznim gljivama da je ponekad ugibanje biljaka u rasadniku manje d da je rast bolji kako u rasadniku tako i na terenu. O mikorizi kao o faktoru uspješnijeg rasta šumskih vrsta drveća zna se već dosta dugo. Međutim, ovo uglavnom iskustveno saznanje nije bilo dovoljno da se dobiju odgovori na pitanja kod kojih vrsta šumskog drveća postoji mikoriza, u kojoj rnjeri ona pozitivno djeluje, koje vrste mikorize su najpovoljnije, kako se one mogu umjetno inokulirati itd. Zbog toga je već na XII. IUFRO Kongresu 1956. god. osnovana radna grupa za proučavanje problema mikorize kod šumskog drveća. Možemo reći da je od toga vremena mnogo učinjeno na tome. Ustanovljeno je da je za uspjeh pošumljivanja mikoriza neobično važna. Tako je npr. eksperimentalno ustanovljeno da je rast biljaka kod pošumljivanja bolji kada je bila prisutna mikoriza kod Pisolitus tinctorius (Pers.) C o k e r d Couch na borovima u SAD u više slučajeva (Dixon i Marx, 1984) na P. caribea u Nigeriji (Momoh i Gbadegezin, 1980) i u Kongu (Dewaulle i sur. 1982). Kod Pinus ponderosa preživljavanje i rast biljaka u rasadniku bili su bolji uz prisutstvo mikorizne gljive Xerocomus sp. (Wright, 1957), kod crvenog javora (Acerrubrum) također je bio bolji rast kada je tlo bilo inficirano gljivom Glomus macrocarpus var. geosporus gigantea (Daft i Hacskaylo, 1977). Ima mnogo ovakvih primjera iz raznih područja svijeta. Važno je istaći značaj mikorize za razvoj sadnica u tropskom i supstropskom području i to naročito u aridnim predjelima, pogotovo ako se pošumljiva sa stranim vrstama drveća. Ukoliko nema mikorize neuspjeh može biti katastrofalan. Naime, mikoniza povećava mogućnost uzimanja vode i hraniva iz tla, te povećava toleranciju na nepovoljne okolinske ekstreme, kao npr. na niski pH, jaku toksičnost metalima, visoke temperature itd. S obzirom na velike programe pošumljivanja degradiranih terena, javlja se potreba za istraži van jim problema mikorize na takvim terenima. Prema Mikol i (1969) ta istraživanja trebaju obuhvatiti: 1. komparativna istraživanja fiziologije, ekologije i simbiotske efikasnosti različitih vrsta gljiva (bilo bi značajno ustanoviti najpovoljnije mikorizme gljive za posebne uvjete, kao što su: alikalna ili ekstremno kisela tla, permanentna ali povremeno vodom zasićena tla, za suhu ili toplu klimu itd.), 2. ustanoviti praktične tehnologije inokulacije čiste kulture mikorizne gljive. (Na taj bi način bilo moguće koristiti najefikasnije vrste gljiva). Poznato je da mnoge leguminozne vrste biljaka imaju sposobnost fiksacije slobodnog dušika iz tla putem korijenovog sistema. Na korijenju takvih biljaka nalaze se kvržice u kojima se nalaze Rhizobium bakterije koje fiksiraju dušik, tj. pretvaraju ga u amonijak, koji se dalje pretvara u aminoki 340 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1988 str. 47 <-- 47 --> PDF |
seline i transportira u biljci za sintetiziranje proteina. Na taj se način biljka, tj. mahuna i sjeme bogati hranjivim tvarima, a lišće je vrlo dobro gnojivo za tlo. Osim poljoprivrendog bilja iz porodice Leguminosae i mnoge šumske vrste drveća iz te porodice, kao npr. Leucaena, Calliandra, Acacia, Rohinia, Sesbania i Dalbcria sp, imaju sposobnost fiksacije dušika navedenim načinom. Količina fiksiranog dušika varira s vrstom drveta, sa staništem i s prisutnim tipom Rhizobiuma. Ustanovljeno je npr. da Leucaena u raznim uvjetima proizvede 70 — 500 kg dušika /ha/ god. (Vergara, 1982). Takve vrste drveća vrlo su pogodne za pošumljivanje degradiranih, dušikom siromašnih terena. Međutim, u ovom slučaju kao i kod mikorize ne znamo dovoljno o ovom procesu, da bismo ga mogli efikasno koristiti kod pošumljivanja. Zbog toga je potrebno proučiti rase bakterija na raznim domaćinima i njihovu efikanost u raznim staničnim uvjetima. Problem izolacije bakterije te njezine inokulacije kod šumskog drveća nije dovoljno proučen. Isto tako potrebna su nam saznanja o efikasnosti uzgoja drveća mahunarki u asocijaciji s drugim vrstama drveća koje nemaju sposobnost fiksacije dušika ili pak u asocijaciji s poljoprivrednim biljkama, ako se radi o agrošumarstvu. Znamo da i neke vrste šumskog drveća, koje ine spadaju u porodicu Leguminosae, imaju sposobnost fiksacije slobodnog dušika, npr. Casuarina, Paraspoia i Alnus sp. Ispitivanje njihove efikasnosti za pošumljivanje degradiranih terena treba biti u programima istraživanja. Možda je još važnije pronaći metode kultiviranja mikroorganizama koji dolaze na takvim vrstama drveća, a u svrhu umjetne inokulacije. Tako bi bili u mogućnosti selektivno koristiti takve mikroorganizme, a što bi doprinijelo uspjehu pošumljivanja a ujedno i fertilizaciji tla. Jedan primjer takvih istraživanja je rad Monaca i sur. (1981) s Alnus rubra. Utvrdili su da su biljoice inokulirane s prirodnim endofitskim inokulantom rasle mnogo više nego bez inokulanta. Osim toga ustanovljena je razlika u produkciji biomase i asimilaciji dušika između familija i izvora endofitskih inokulantskih grupa koja ukazuje na genetsku varijabilnost i mogućnost dobiti putem selekcije. Genetsko poboljšanje sadnog materijala Genetsko poboljšanje sadnog materijala putem oplemenjivanja može biti vrlo uspješno. Dobiveni rezultati s raznim vrstama šumskog drveća uzgajanim u industrijski razvijenim zemljama pokazuju da je povećanja produktivnosti potomstva iz prve generacije sjemenskih plantaža 10 — 20" u a iz druge generacije 30 — 45" o. Razumljivo je da genetski poboljšan sadni materijal zahtijeva i intenzivni uzgoj u plantažama (izbor i priprema staništa, uzgoj sadnica, optimalna tehnika sadnje, njega itd.), a što će rezultirati još većom sveukupnom dobiti. Zbog toga se mnogo očekuje od pošumljivanja s oplemenjenim biljnim materijalom. Kod radova na oplemenjivanju potrebno je imati dobro razrađene programe iz kojih se jasno vide ciljevi istraživanja, a koji ne ovise toJtiko o potrebama koliko o intenzivnosti sistema proizvodnje. Ukoliko je sistem proizvodnje vrlo intenzivan, možemo zahtijevati da cilj oplemenjivanja bude drveće sa specifičnim periodama rasta koji će se poklapati sa klimatskim |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1988 str. 48 <-- 48 --> PDF |
uvjetima staništa za poš umij i van ja drveće sa specifičnim minimumom rizika šteta od bolesti i drveće sa specifčnim karakteristikama grananja, poređaja listova i metaboličke aktivnosti koje drveće može izvršiti maksimalnu konverziju solarne energije i proizvodnju suhe tvari. Međutim, svaki program mora početi s proučavanjem varijabilnosti vrste putem testova provenijencija, a zatim se nadovezati testiranjem familija i genotipova (klonova) iz najboljih provenijencija. Programi istraživanja moraju biti tako sastavljeni da svaka faza rada daje zokruženu cjelinu i da se dobiveni rezultati mogu primijenti u praksi, npr. istraživanja provenijencija trebaju dati odgovor na pitanje koje provenijencije koristiti kod pošumljivanja, od kojih provenijencija selekcionirati sjemenske sastojine za proizvodnju sjemena itd. Neobično je važno, i to ne samo sa stajališta genetike već i silvikulture, proučavanje interakcije između genotipa (promatrano i u širem smislu) i okoline. Na taj način dolazimo od odgovora u kojoj mjeri okolina utječe na ekspresiju pojedinog svojstva. Na osnovi takvih rezultata možemo s više sigurnosti procijeniti rast kao i druga svojstva za određene provenijencije, (familije) genotipove u određenim okolinama. Pošumljavanje bazirano na takvim podacima biti će mnogo uspješnije jer ćemo biti u mogućnosti odgovarajuće provenijencije, (familije) genotipove uzgajati u za njih najpovoljnijim okolinama. Takvih primjera ima mnoga npr. Pinus caribaea (Gibson, 1982; Barnes i sur., 1980), Salix alba (Krstinić, 1984); Pinus taeda (La Fargei Kraus, 1981: Y e i s e r i sur., 1981; Pinus sylvestris i Picea sitchensis (Johnstone i Samuel, 1978). Razradom tehnike klonskog razmnožavanja onih vrsta šumskog drveća koje se prije nisu mogle ili su se tim putem vrlo teško razmnožavale, postoji sve veća mogućnost korištenja klonova u pošumljivanju. Tako će se postići, osim aditivne, još i neaditivna genetska dobit, a što je vrlo važno za bolji uspjeh pošumljivanja. Lib by (1983) nabraja još 15 glavnih potencijalnih prednosti klonskog šumarstva od kojih ćemo nabrojiti samo dvije: 1. mogućnost snabdijevanja s adaptiranim klenovima za posebna staništa i 2. genetska raznolikost u plantažama mogla bi se točno propisati korištenjem pedigriranih klonova pa bi na taj način plantaže bile znatno stabilnije. Potrebno je naglasiti da koncepcija klonskog šumarstva prije nego što će biti korištena u većim razmjerima još uvijek iziskuje rješavanje više otvorenih pitanja. U ta pitanja ubrajamo: starenje klonova, pitanje broja klonova u kulturi, održavanje čistoće klonova, cijenu sadnica i dr. Istraživanja su u tom pravcu vrlo intenzivna i sigurno će u skoroj budućnosti dati pozitivne rezultate, to više što se sada razrađuje i jedna nova tehnologija vegetativnog razmnožavanja putem kulture tkiva, a koja u kombinaciji s klasičnim klonskim razmnožavanjem može ubrzati primjenu kloniranja u pošumljivanju onim vrstima koje se za sada ne mogu masovno klonski razmnožavati u praktične svrhe. Da koncepcija klonskog šumarstva ima svoju perspektivu potvrđuju i dobiveni rezultati s nekim vrstama drveća. Tako je npr. pošumljivanje u Aracruzi u Brazilu klonovima Eucalyptus grandis postignuto značajno poboljšanje u obliku debla, otpornosti na bolesti, svojstvima drva i u rastu. Poboljšanje rasta je spektakularno, od 36 m3´´ha/god. rast je povećan na 64 m3ha/god. (Z o b e 1 i sur, 1983). 342 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1988 str. 49 <-- 49 --> PDF |
Podizanje plantaža Prije početka pošumljivanja potrebno je ustanoviti u kakvom je stanju tlo, tj. da ld je degradirano. Degradacija se ogleda u kapacitetu za vodu i drugim fizikalnim svojstvima te u pomanjkanju hranjiva. Budući da uspješnost pošumljivanja ovisi o stanju tla. u slučajevima jače degradacije potrebno je tlo poboljšati. Poboljšanje se može postići pravljenjem kanalića, terasa, oranjem, rigolanjem, čišćenjem od korova, fertilizaoijom, mulčiranjem, sadnjom vrsta drveća i grmlja leguminoza i neleguminoza koja fiksiraju dušik i na taj način vrše fertilizaciju .tla dušikom. Koja će se metoda za poboljšanje tla upotrijebiti ovisi o pojedinačnim prilikama tla, postojećoj korištenoj tehnologiji pošumljivanja i materijalnim mogućnostima. Skupe tehnologije i one koje iziskuju velik potrošak energije neće se svuda koristiti. One će se više korisiiti kod namjenskih plantaža, npr. za proizvodnju celuloze, energije i si. U drugim slučajevima pošumljivanje će se provoditi s manje ulaganja i to razrađenim tehnologijama. Prema tome, i naša se istraživanja trebaju orijentirati u ta dva pravca. Dugogodišnjim istraživanjima na pošumljivanju degradiranih terena stečena su mnoga saznanja na osnovi kojih su razrađene tehnologije za specifične stanišne prilike (Evan s (1972), FAO (1957. 1959, 1973), ILO (1979). Gosh (1977), Wattle Research Institute (1972), Champion i S e t h (1968) (kako je citirano u Sustaining Tropical Forest Resources 1983, Goor i Barney, 1976 i dr.). Međutim, to ne znači da su svi problema riješeni, to više što se degradirane površine u svijetu povećavaju pa se i problemi gomilaju. Tako je npr. smanjenje površina pod šumama u planinskim područjima vrlo akutan i ozbiljan ekološki problem. Oko 10% svjetskog stanovništva živi u planinskim predjelima, dok drugih 40% živi u susjednim dolinama. Prema tome, polovina svjetskog pučanstva je pod utjecajem šume ili njenog pomanjkanja u bujičnom području. Podaci FAO i drugih agencija ukazuju na to da oko 87 mil. ha planinskog bujičnog područja treba pošumiti. Kao što je rečeno, procjenjuje se da je oko 1,56 milijardi hektara tropskih zemljišta pod utjecajem jake desertifikacije i da godišnje podliježe desertifikaciij oko 20,5 mil. ha tropskog aridnog zemljišta. Ako tome dodamo još slana/alkalična tla kojih ima oko 121 mil. hektara u tropskom području i da svake godine oko 500.000 ha zemljišta postaje slano ili alkalično, da imamo desetke milijuna hektara degradiranih krških terena (u Jugoslaviji oko 3,5 mil. ha, a u Turskoj samo degradiranih šuma na kršu je o(ko 3,39 mil. ha — Vid a k ov i ć, 1978), te da se u tropskom području´ sklopljene. išume umanjuju godišnje između 7,3 i 20 mil. ha (The World´s Tropical Forests 1930), onda možemo shvatiti veličinu problema koji stoji pred svjetskim šumarstvom. Ako se od pošumljivanja degradiranih zemljišta mora imati ekonomske koristi a da se u isto vrijeme vraća kvalitetu zemljišta u prijašnje stanje, onda je jasno da treba uložiti više rada u selekciju visokoprinosnih, brzorastućih, stres-tolerantnih vrsta i provjenijencija. Iz toga već proizlazi i zadatak istraživalačke službe. Kod svega se toga razne tehnologije pošumljivanja moraju stalno poboljšavati i prilagođavati lokalnim prilikama. Iz iskustva znamo da pošumljena površina još nije garancija da će se kultura i normalno razvijati. Mnoge pošumljene površine su propale baš zbog 343 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1988 str. 50 <-- 50 --> PDF |
toga što kasnije nije vršena odgovarajuća njega i zaštita. Zbog toga mislim da se i ovim pitanjima mora posvetiti odgovor ajuća pažnja kako u praktičnom radu na pošumljivanju tako i u programima istraživanja. Agrošumarstvo i silvopastoralna proizvodnja imaju svoju perspektivu u većem dijelu aridnih, semiaridnih, tropskih i suptropskih područja. Ona se u nekim područjima od davnina i prakticiraju. Danas se preporučuje tzv. integralno agrošumarstvo koje predstavlja simultanu i kontinuiranu integraciju šume i poljoprivrede. Sistem može biti različit, tj. osnovan na tipu ili vrsti poljoprivrednog i šumskog usjeva ili pak na rasporedu tih usjeva (Vergara, 1981). Međutim, ovaj je sistem, kao razrađena tehnologija, temeljen na istraživanjima, tek u začetku. Zbog toga se istraživanjima na pošumljivanju degradiranih terena, agrošumarstvu i silvopastoralnoj proizvodnji treba posvetiti posebna pažnja, to više što se ovakvom proizvodnjom rješavaju i neki ključni ekološki problemi zemljišta i socioekonomski problemi stanovništva. ZNAČENJE FUNDAMENTALNIH ISTRAŽIVANJA U POŠUMLJIVANJU DEGRADIRANIH ZEMLJIŠTA Do danas je vrlo detaljno proučena biologija kulturnog poljoprivrednog bilja. Poznati su čak i teoretski kapaciteti prinosa zrna. Nažalost, biologija šumskog drveća nije tako detaljno proučena, premda se ona sada vrlo intenzivno proučava, a naročito biologija vrsta umjerenih klimatskih područja. Međutim, da bismo došli do novih znastvenih saznanja u pogledu uspješnijeg pošumljivanja, potrebno je prvenstveno što bolje poznavanje biologije, vrste. Tako ćemo npr. proučavanjem genetske varijabilnosti dobiti odgovore na mnoga pitanja, kao što su: veličina varijabilnosti, rast i prirast pojedinih provenijencija, interakcija između genotipa i okoline i dr. Za pošumljivanje aridnih i semiaridnih područja neobično je važno utvrditi otpornost vrste na sušu. Mislim da se ne možemo više zadovoljiti saznanjima da jedna vrsta podnosi sušu bolje od druge vrste. Nama su potrebna temeljna istraživanja iz područja fiziologije, ekologije, genetike i drugih disciplina kako bismo došli do saznanja potrebnih za uspješniju selekciju i daljnji razvoj tehnologije. Tako je npr. potrebno znati: koje su minimalne količine vode i hranjiva potrebno za život i normalan razvoj biljke, kako utječu visoke temperature na rast i razvoj biljke i utvrđivanje tipova i efikasnost fotosinteze važnih aridnih i tropskih drvenastih biljaka. O značaju takvih fundamentalnih istraživanja donosimo nekoliko primjera kod poljoprivrednog bilja. S obzirom na fotosintezu postoje tri tipa C:>„ O, i CAM biljke. Općenito se smatra da se Gs i CAM biljke obilnije pojavljuju s povećanjem temperature i smanjenjem oborina. C´, fotosinteza je ustanovljena kod najmanje 18 porodica pa izgleda da je povezana s toplim, aridnim, tropskim i suptropskim uvjetima. Unutar biljnih zajednica O, biljke su više zastupljene u nižim položajima, toplijim predjelima i tamo gdje je manja količina oborina (Smith i Bout ton, 1981). Utvrđene su značajne karakteristike ova tri tipa fotosintetskih biljaka (prema Smit h i sur, 1979): 344 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1988 str. 51 <-- 51 --> PDF |
Karakteristika biljaka C4 C3 CAM Potrebna konc. C02 za fiksne. < 10 ppm 30—150 ppm 9 Svjetl. zasić. puno svjetlo < 40 Klux - 10 Klux Najpovoljnija ternp. za f iksac, COa 30—35° C 15—20° C - 35° C Fotosintetski omjer (mg C02 dm—2 hr-1) 40—80 15—35 0,5—0,7 Fotorespiracija veoma niska aktivna veoma niska Tip biljke s obzirom na fotosintezu može imati veliko značenje kod preživljavanja drvenastih biljaka i u toplim područjima, gdje su visoke temperature i malo oborina. Zbog toga je za važnije drvenaste vrste, koje su od značaja za pošumljivanje, potrebno ustanoviti tip fotosinteze. Teoretski postoji i mogućnost dobivanja hibrida između C3 i C4 biljaka koji bi se ponašali kao C4 biljke. Takav hibrid je i proizveden kada je Flaveria palmerikao ženski roditelj križana s Flaveria anomala (Smith i Powell, 1984). U okolinama gdje je voda limitirajući faktor pažnja se mora usmjeriti na povećanje količine vode na raspolaganju za transpiraciju i na poboljšanje efikasnosti korištenja vode za proizvodnju suhe (tvari. Richard s (1983) je proučavao kod pšenice efekt voštanosti na prinos i srodne karakteristike u suhim područjima. Na osnovu njegovih i drugih istraživanja ustanovljeno je da biljke koje imaju voštani nahuk na pojedinim dijelovima imaju značajno manji stupanj transpiracije a nepromjenljiv stupanj fotosinteze (John so n i sur. 1983) dok su im niže fotosintetsko površinske temperature. Rich ard s (1983) smatra da će ovi faktori povećati efikasnost asimilacije ugljika po jedinici gubitka vode. a što može rezultirati u visokoj ukupnoj proizvodnji suhe tvari i visokom prinosu zrna za datu snabdjevenost vodom. U tom pravcu treba vršiti istraživanja i kod šumskog drveća da bismo došli do saznanja o ponašanju raznih vrsta i njihovih provenijencija kod uzgoja u aridnim područjima. Poznata su istraživanja o utjecajiu stres okolina (vlage i temperature) na klijavost i rast klijanaca raznih vrsta borova (Barnett , 1969; Larson i Shubert, 1969; Diavanskir i Reid, 1975; KaufmanniEckhard, 1977; iFalusi, Calamassii Točci, 1983). Međutim, valja imati na umu i saznanja do kojeg se došlo proučavanjem divlje pšenice (Triticum dicoccoides), gdje kod prirodne selekcije imaju prednost mehanizmi preživljavanja pred produktivnošću. Ako je tako, onda je otpornost na sušu s obzirom na prirodnu selekciju »neutralno« svojstvo i trebalo bi biti slučajno distribuirano kod T. dicoccoides. Iz toga se može pretpostaviti da se kod šumskog drveća korisni geni, s obzirom na otpornost na sušu, ne nalaze obavezno najviše u stres okolinama. Kod selekcije šumskog drveća na sušu o tome itrebamo voditi računa. S obzirom na razvoj fiziologije, a i na perspektive primjene tih saznanja o oplemenjivanju šumskog drveća, mislimo da bi fundamentalna genetska istraživanja sa šumskim drvećem trebalo stimulirati. Tako se npr. kul |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1988 str. 52 <-- 52 --> PDF |
tura stanice i tkiva kod šumskog drveća istražuje u mnogim laboratorijima u svijetu. S nekim vrstama postignuti su pozitivni i vrlo ohrabrujući rezultati, kao npr. Prunus avium, Calocedrus decurrens, Sequiadendron giganteum, Populus tremula, Populus tremuloides, Betula pendula, Pinus taeda, Pi- nus radiata i dr. Očekuje se da će se ovom metodom u cijelosti ili u kombinaciji s razmnožavanjem pomoću reznica mnoge vrste moći koristiti u pošumljivanju. Proučavanje ove metode između ostaloga ima svoje značenje i za rejuvenilizaciju klonova te konzervaciju (očuvanje) genofonda. Veće težište treba biti na ispitivanju mogućnosti povećanja genetske varajabilnnosti kod šumskog drveća. Jedna od tih mogućnosti je i međuvrsna hibridizacija. Povećanjem genetske varijabilnosti može se stvoriti veća baza sa selekciju., To je tim značajnije što je veća mogućnost kloniranja šumskog drveća. Premda se heterozis mnogo proučavao, naročito kod poljoprivrednog bilja, ova pojava je posebno važna za oplemenjivanje šumskog drveća. Zbog toga smatramo da bi bilo potrebno kod šumskog drveća heterozis i dalje proučavati. Križanjem raznih rasa (provenijencija) povećava se heterozigotnost a time i mogućnost pojave luksuriranja. Biotehnologija se vrlo intenzivno razvija. Sve više ima primjera proučavanju biotehnologije kod višeg bilja. U zadnje se vrijeme interes za proučavanje biotehnologije kod šumskog drveća također povećava. Biotehnologija omogućava istraživačima, kako iznosi Durza n (1984), da unesu drveće u laboratorije, reduciraju ga na njegove celularne građevne blokove i manipuliraju stanicama kao mikroorganizmima pod aseptičnim uvjetima. U tom se pravcu vrše istraživanja. Radovi A huj e (1983, 1984) s trepetljikom i bukvom, Kriebela (1985) s Pinus strobus ukazuju na perspektivu ovih istraživanja za potrebe oplemenjivanja šumskog drveća. U tom kontekstu, vrijedno je spomenuti transfer bakterije Azotobacter koja veže dušik u mikoriznu gljivu Rhizopogon koja ulazi u simbiotsku asocijaciju s korijenjem Pinus radiata (Ah u ja, 1982). Međutim, preduvjeti za genetski inženjering kod šumskog drveća su proučavanje kulture tkiva, stanice, i protoplasta kako bi se kod ovih biljaka mogao definirati njihov rast in vitro i zahtjevi za diferencijacijom, jer ćemo samo tako doći bliže žetvi plodova protoplast tehnologije. Za sve to potrebno je više fundamentalnog znanja o biološkim procesima koji utječu na rast, metabolizam, razvoj, reprodukciju i interakcije kod važnih vrsta. Treba provesti mnogo više bazičnih istraživanja prije nego ćemo biti u stanju u punom smislu koristiti blagodati biotehnoolgije u šumarstvu. Baš zbog toga potrebno je planski pristupiti ovim istraživanjima. ZAKLJUČNE NAPOMENE Da bi se pošumljivanje degradiranih terena u cijelom svijetu provodilo mnogo opsežnije i tako zaustavila degradacija i smanjivale površine degradiranih zemljišta, mora se primijeniti tehnologija koja garantira dobar uspjeh uz manja ulaganja. To je ključni problem koji treba biti predmetom istraživanja ne samo znanstvenih instituta nego i razvojnih i operativnih službi. Problem je veoma kompleksan i mora se timski rješavati tako da na bazi dosadašnjih saznanja i praktičnih dostignuća odredimo pravce i progra |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1988 str. 53 <-- 53 --> PDF |
me istraživanja. U te programe moraju biti uključena fundamennntalna istraživanja koja će biti usko povezana s primjenjendm istraživanjima a koja zajedno trebaju dati ne samo nove pojedinačna parcijalna rješenja i potpuno nove tehnologije već za društvene zajednice, nacije, pa i svijet u cjelini, nove i bolje prihvatljivije koncepcije o značaju pošumljdvanja degradiranih terena za dobrobit ljudskog roda. Kod toga je potrebna i međunarodna suradnja. FAO i IUFRO su u tom pogledu i do sada mnogo ´učinili, a u budućnosti njihova uloga treba biti još veća. LITERATURA A h u j a, M. R. 1982: Isolation, culture, and fusion of protoplast: problems and prospects. Silvae Gen. 31 (2—3): 66—77. A h u j a, M. R. 1983: Short note: Isolation and culture of mega and normal protoplasts in aspen. Silvae Gen. 32 (5—6): 225—227. A h u j a, M. R. 1984: Short note: Isolation and culture of mesophyll protoplasts from mature beech trees, Silvae Gen, 33 (1): 37—39. Barnes, R. D., Gibson, G. L. and Bardey, Marie-Anne 1980: Variation and genotype-environment interaction in international provenance trials of Pinus caribaea var. .hondurensis and implications for population improvement strategy, IUFRO Symp, and Workshop on Genetic Improv, and Productivity of Fast Growing Tree Species. Aguas de Sao Pedro, Brazil, 25th— —30th August 1980: 20 pp. B a r n e 11, J. P. 1969: Moisture stress affects germination on longleaf and slash pine seeds. For. Sci. 15: 275—276. Barro s d e, N. F. 1980: Some Considerations on Soil-Site Relations in the Neotropics. IUFRO (MAB) Forest Service Symp.: Wood Production in the Neotropics via Plantations. USDA For. Service, International For. Staff, Washington, DC. Sept. 8—12, 1980, Rio Fiedras, Puerto Rico: 127—135. Blum, A., Ebercon, A., Sinmena, B., Go Id en berg, H., Gerechter- Amital , Z. K. and Grama , A. 1983: Drought resistance reactions oL wild emmer (T. dicoccoides ) and wild emmer x wheat derivatives. Proc. 6th Intern. Wheat Genetics Symp, Kyoto, Japan: 433—438. Champion , H. G. and S e t h, S. K. 1968: General Silviculture for India (Delhi, India: Controller of Publications): 511 pp. Daft, M. J. and Hacskaylo, E. 1977: Growth of endomycorrhizal and nonmycorrhizal Red maple seedlings in sand and anthracite soil. For. Sci. 23 (2): 207—216. DewauMe, J. C, Garb aye, J. et O kombi, G. O. 1982: Stimulation de la croissance dnitiale de Pinu s caribae a Morelet dans une plantation du Congo par controle de la mycorrhization. Bois et Forets des Tropiques 196: 25—323. Dixon , R. K. and Marx , D. H. 1984: The role of mycorrhiza in forest biotechnology. Internat. Symp. of Recent Advances in Forest Biotechnology, Grand Traverse Resort Village, Traverse City, Michigan, June 10—13, 1984: 126—133. Diavanshir, K. and R e i d, C. P. P. 1975: Effect of moisture stress on germination and radicle development of Pinus eldarica Medw. and Pinus ponderosa Laws. Can. J. F. Res. 5: 80—83. Durza-n, D. J. 1984: Potential for genetic manipulation of forest trees: totipotency, somaclonal aberration, and trueness to type. Internat. Symp. of Recent Advances in Forest Biotechnology, Grand Traverse Resort Village. Traverse City. Michigan, June 10—13, 1934; 104—125. Eisemann, R. L., N ikies, D. G. and Nevton, R. 1980: Preliminary investigation of variation and provenance-environmetal interaction in Pinu s |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1988 str. 54 <-- 54 --> PDF |
c a r i b a e a var. hondurensis in Queensland plantings of the International Provenance Trials. IUFRO Symp. and Workshop on Genetic Improv. and Productivity of Fast Growing Tree Species. Aguas de Sao Pedro, Brazil. 25th—30th August 1980. Evans , J. 1982: Plantation Forestry in the Tropics. Oxford, England, Charendon Press: 472 pp. Fa J u si, M., Cal a mas si, R. and T o c c i, A. 1983: Sensitivity of seed germination and seedling root growth to moisture stress in four provenaces of Pi- nus halepensis Mill. Silvae Gen. 32 (1—2): 4—9. Gibson , G. L. 1982: Genotype-Environment Interaction in Pinus caribaea. Dept. For., Commenwealth For. Inst., Univ. Oxford: 112 pp. Goor, A. Y. and Barney, C. W. 1976: Forest Tree Planting in Arid Zones. Sec. Edition. The Roland Press Co. New York: 504 pp. Gosh, R. C. 1977: Handbook of Aforestation Techniques (Dehli, India: Controller of Publications): 411 pp. Johnson, D. A., Richards, R. A. and Turner, N. C. 1983: Yield, water relations and surface reflectances of near-isogenic wheat lines differing in glaucousnes. Crop Sci. 23: 318—325. Johnstone, R. C. B., Samuel, C. J. A. 1978: The interaction between genotype and site: its influence on tree selection programmes in Britain. Forestry Commission, Res. & Develop. Paper 122, 8th World For. Congr, Jakarta, 1978: 18 pp. Kaufmann, M. R. and E c k a r d, A. N. 1977: Water potential and temperature effects on germination of Engelmann spruce and Lodgepole pine seeds. For. Sci. 23: 27—33. Kriebel, H. B. 1985: DNA sequence components of the Pinus str obu s. Can. J. Forest Res. 15 (1): 1—4. Krstinić , A. 1984: Fenotipska stabilnost, adaptabilnost i produktivnost nekih klonova stablastih vrba (Phenotypic stability, adaptibility and productivity of certain clones of arborescent willows). Glas. za šum. pokuse, posebno izdanje 1: 5—22. La Farge , T. and Kraus , J. F. 1981: Genotype environment interactions of Loblolly pine famillies in Georgia, U. S., A. Silvae Gen. 30 (4 — 5: 156—162. Larson, M. M. and Shubert, G. N. 1969: Effect of osmotic water stress on germination and initial development of Ponderosa pine seedlings. For. Sci. 15: 30—36. Libby , W. J. 1983: Potential of clonal forestry. Proc. 19th Meeting Canad. Tree Improv. Assoc. Part 2, Clonal Forestry: It´s impact on tree improvement and our future forests: 1—11. McDonald, L. and Fernandes I. M. 1984: AMCEL — An Amazon pine plantation may be the largest of its kind. J. Forestry: 668—670. Mi kola, P. 1969: Afforestation of treeless areas — Importance and technique of mycorrhizal inoculation. Unasylva 23 (1): 35—48. Momoh, Z. O. and Gbadegesin, R. A. 1980: Field performance of P i s olithus tinctorius as a mycorrhizal fungus of pines in Nigeria. In Tropical mycorrhiza research (P. Mikola, ed.): 72—79, Oxford Univ. Press, London. Monaco, Ph. A., Ching, T. M. and Chang, K. K. 1981: Variation of Alnus rubra nitrogen fixation capacity and biomass production. Silvae Gen. 30 (2—3): 46—50. Richards , R. A. 1983: Glaucousness in wheat, its effect on yield and related characteristics in dryland environments, and its control by minor genes. Proc. 6th intern. Wheat Genetics Symp. Kyoto, Japan: 447—451. R u d j i m a n 1981: Multiple-purpose species or planting on cnitical soils on Java. Observations on Agroforestry on Java, Indonesia, K. F. Wiersum (ed.), Department of Forest Management, University of Wageningen, The Netherlands. 1981: 76—89. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1988 str. 55 <-- 55 --> PDF |
Smith, B. N., Otto, C. B., Martin II, G. E. and Boutton, T. W. 1979: Photosynthethic Strategies of Desert Plants, Arid Land Plant Resources. Proc. Intern. Arid Lands Conf. on Plant Resources. Texas Tech. University: 474— —481. Smith , B. N. and Boutton , T. W. 1981: Environmental influences on C13/C12 ratios and O, photosynthesis: 255—262. In: Photsynthesis VI. Photosynthesis and Productivity, Photosynthesis and Eenvironment. Edited by Georg Akoyunoglou. Balaban Intern. Sci. Serv. Philadelphia, Pa. Smith, B. N. and Powell, A. M. 1984: C,, — like F, — hybrid of C3 x C4 Flaveri a Species. Naturwissenschaften 71:217. S o m m e r, A. 1976: Attempt at an Assessment of the World´s Tropical Forests. Unasylva, Vol. 28 (112—113): 5—25. Vergara , N. T. 1981: Integral agro-forestry: a potential strategy for stabilizing shifting cultivation and sustaining productivity of the natural environment. Working Paper Environment and Policy Institute, the East-West Center, Honolulu, Hawaii: 33 pp. Vergara , N. T. (ed.) 1982: New directions in agroforestry: the potential of tropical legume tress. Selection of legume trees for agroforesty. East-West Center Honolulu, Hawaii, USA: 28 pp. Vid ako vic, M. 1978: Improvement of eroded karst lands. VIII World Forestry Congress, Jakarta 16—28 Oct. 1978, FFF/5 — 3: 9 pp. Wright , E. 1957: Importance of mycorrhizae to Ponderosa pine seedlings. For. Sci. 3 (3): 275—280. Yeiser, J. L., van B u i j t e n e n, J. P. and L o w e, W. 1981: Genotype x environment interactions and seed movements for Loblolly pine in the Western Gulf Region. Silvae Gen. 30 (6): 196—200. Z o b e 1, B., Y. K. I k e m o r d and E. Campinhos 1988. Vegetative propagation in Eucalyptus . Proc. 19th Meeting Canad. Tree Improv. Assoc. Part 2, Clonal Forestry: It´s impact on tree improvement and our future forests: 136— —164. The World´s Tropical Forests: A Policy, Strategy and Program for the United States. Dept. State Public 9117. Intern. Organ, and Conf. Series 145, Washington, D. C. 1980: 53 pp. Firewood Crops. Shrub and Tree Species for Energy Production National Academy of Sciences, Vol. 2, 1983; 92 pp. Tree planting practices in tropical Asia. FAO Forestry Development Paper, No. 11, 1957: 172 pp. Tree planting practices in temperate Asia, Burma —India — Pakistan. FAO Forestry Development Paper, No. 14, 1959: 150 pp. Tropica Forest Resources Assesment Project (GEMS): Tropical Africa. Tropical Asia, Tropical America (4 vols.), Rome FAO/UNEP, 1981. Appropriate Technology for the Establishment and Maintenance of Forest Plantations. Manila, Intern, labor. Organ. (ILO), 1979. Sustaining Tropical Forest resources. Reforestation of Degraded Lands. Office of Technology Assenment (OTA) Background Paper-F-18, Washington, D. C, 1983: 55 pp. U. N. Conference on desertification: Roundup, Plan of Action, and Resolutions. New York, United Nations, 1978. Handboook of Eucalyptus Growing, Pietermaritzburg, South Africa. Wattle Research Institute, 1972. Establishment Techniques for Forest Plantations. FAO, Forestry paper No. 8, Rome, 1978: 183 pp. 349 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1988 str. 56 <-- 56 --> PDF |
Research and Reforestation of Degraded Lands Summary Extensive forest lands all over the world have been deforestated and they are in varying degrees of degradation. The causes for forests and forest lands degradation are manifold. This gives rise to the questtton of how to stop thlis degradation and increase reforestation. The issue is a complex one. In this paper it is approached from the research point of view the question of improvement of reforestation technology. Problems are discussed of reforestation with autochtonous species vs. exotics, cultivation of a monoculture vs. polyculture, the quality of plant maternal, symbiosis of miicro-organisms on tree roots, genetic improvement of plant stock, agroforestry and the meaning of fundamental research in the reforestation of degraded lands. POZIV NA PROSLAVU 40. GODIŠNJICE OSNIVANJA SREDNJE ŠUMARSKE ŠKOLE ZA KRS U SPLITU U subotu i nedjelju 8. i 9. listopada 1988. god. održat će se u Splitu proslava 40. godišnjice početka nastave u bivšoj Saveznoj srednjoj šumarskoj školi za krš u Splitu. Svi bivši đaci te škole koji žele doći u Split da obilježe taj značajan jubilej neka svoju nakanu jave čim prije Organizacionom odboru na adresu: JELA VIC MARKO, PIK »JADRO« — OOUR PARKOVI I DEKORACIJE «, LAZARICA 16, 58000 SPLIT radi orijentacije o broju učesnika, a svakako do 15. rujna javiti točan datum dolaska u Split radi osiguranja smještaja. Program : — 8. X. 1988. proslava u prostorijama DIT-a, Starčevićeva ul. 16 s početkom u 10 sati. Zajednički ručak u 13 sati. — 9. X. 1988. od 8 do 13 sati posjet izložbi »Lov i turizam Dalmacije 88«, te obilazak parka oko Hotela »Lav-« kod Splita. U 13 sati zajednički ručak, a potom povratak kućama. Za Organizacioni odbor predsjednik Milan Lacić, šum. tehn. |