DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1988 str. 46 <-- 46 --> PDF |
čujući klijanje, rast i presadnju). zakorjenjivanje reznica i ostala pitanja vezana s kloniranjem pojedinih vrsta. S obzirom da se rasadnička proizvodnja odvija i u staklenicima i plastenicima, valja spomenuti i neke probleme specifične za tu proizvodnju. To su pitanja optimalnih temperatura i svjetla, odnosa C02 i rasta biljaka i prilagođavanja biljaka na vanjske uvjete. Simbioza mikroorganizama na korijenu drveća Poznato je kada su biljke tretirane mikoriiznim gljivama da je ponekad ugibanje biljaka u rasadniku manje d da je rast bolji kako u rasadniku tako i na terenu. O mikorizi kao o faktoru uspješnijeg rasta šumskih vrsta drveća zna se već dosta dugo. Međutim, ovo uglavnom iskustveno saznanje nije bilo dovoljno da se dobiju odgovori na pitanja kod kojih vrsta šumskog drveća postoji mikoriza, u kojoj rnjeri ona pozitivno djeluje, koje vrste mikorize su najpovoljnije, kako se one mogu umjetno inokulirati itd. Zbog toga je već na XII. IUFRO Kongresu 1956. god. osnovana radna grupa za proučavanje problema mikorize kod šumskog drveća. Možemo reći da je od toga vremena mnogo učinjeno na tome. Ustanovljeno je da je za uspjeh pošumljivanja mikoriza neobično važna. Tako je npr. eksperimentalno ustanovljeno da je rast biljaka kod pošumljivanja bolji kada je bila prisutna mikoriza kod Pisolitus tinctorius (Pers.) C o k e r d Couch na borovima u SAD u više slučajeva (Dixon i Marx, 1984) na P. caribea u Nigeriji (Momoh i Gbadegezin, 1980) i u Kongu (Dewaulle i sur. 1982). Kod Pinus ponderosa preživljavanje i rast biljaka u rasadniku bili su bolji uz prisutstvo mikorizne gljive Xerocomus sp. (Wright, 1957), kod crvenog javora (Acerrubrum) također je bio bolji rast kada je tlo bilo inficirano gljivom Glomus macrocarpus var. geosporus gigantea (Daft i Hacskaylo, 1977). Ima mnogo ovakvih primjera iz raznih područja svijeta. Važno je istaći značaj mikorize za razvoj sadnica u tropskom i supstropskom području i to naročito u aridnim predjelima, pogotovo ako se pošumljiva sa stranim vrstama drveća. Ukoliko nema mikorize neuspjeh može biti katastrofalan. Naime, mikoniza povećava mogućnost uzimanja vode i hraniva iz tla, te povećava toleranciju na nepovoljne okolinske ekstreme, kao npr. na niski pH, jaku toksičnost metalima, visoke temperature itd. S obzirom na velike programe pošumljivanja degradiranih terena, javlja se potreba za istraži van jim problema mikorize na takvim terenima. Prema Mikol i (1969) ta istraživanja trebaju obuhvatiti: 1. komparativna istraživanja fiziologije, ekologije i simbiotske efikasnosti različitih vrsta gljiva (bilo bi značajno ustanoviti najpovoljnije mikorizme gljive za posebne uvjete, kao što su: alikalna ili ekstremno kisela tla, permanentna ali povremeno vodom zasićena tla, za suhu ili toplu klimu itd.), 2. ustanoviti praktične tehnologije inokulacije čiste kulture mikorizne gljive. (Na taj bi način bilo moguće koristiti najefikasnije vrste gljiva). Poznato je da mnoge leguminozne vrste biljaka imaju sposobnost fiksacije slobodnog dušika iz tla putem korijenovog sistema. Na korijenju takvih biljaka nalaze se kvržice u kojima se nalaze Rhizobium bakterije koje fiksiraju dušik, tj. pretvaraju ga u amonijak, koji se dalje pretvara u aminoki 340 |