DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1988 str. 47 <-- 47 --> PDF |
seline i transportira u biljci za sintetiziranje proteina. Na taj se način biljka, tj. mahuna i sjeme bogati hranjivim tvarima, a lišće je vrlo dobro gnojivo za tlo. Osim poljoprivrendog bilja iz porodice Leguminosae i mnoge šumske vrste drveća iz te porodice, kao npr. Leucaena, Calliandra, Acacia, Rohinia, Sesbania i Dalbcria sp, imaju sposobnost fiksacije dušika navedenim načinom. Količina fiksiranog dušika varira s vrstom drveta, sa staništem i s prisutnim tipom Rhizobiuma. Ustanovljeno je npr. da Leucaena u raznim uvjetima proizvede 70 — 500 kg dušika /ha/ god. (Vergara, 1982). Takve vrste drveća vrlo su pogodne za pošumljivanje degradiranih, dušikom siromašnih terena. Međutim, u ovom slučaju kao i kod mikorize ne znamo dovoljno o ovom procesu, da bismo ga mogli efikasno koristiti kod pošumljivanja. Zbog toga je potrebno proučiti rase bakterija na raznim domaćinima i njihovu efikanost u raznim staničnim uvjetima. Problem izolacije bakterije te njezine inokulacije kod šumskog drveća nije dovoljno proučen. Isto tako potrebna su nam saznanja o efikasnosti uzgoja drveća mahunarki u asocijaciji s drugim vrstama drveća koje nemaju sposobnost fiksacije dušika ili pak u asocijaciji s poljoprivrednim biljkama, ako se radi o agrošumarstvu. Znamo da i neke vrste šumskog drveća, koje ine spadaju u porodicu Leguminosae, imaju sposobnost fiksacije slobodnog dušika, npr. Casuarina, Paraspoia i Alnus sp. Ispitivanje njihove efikasnosti za pošumljivanje degradiranih terena treba biti u programima istraživanja. Možda je još važnije pronaći metode kultiviranja mikroorganizama koji dolaze na takvim vrstama drveća, a u svrhu umjetne inokulacije. Tako bi bili u mogućnosti selektivno koristiti takve mikroorganizme, a što bi doprinijelo uspjehu pošumljivanja a ujedno i fertilizaciji tla. Jedan primjer takvih istraživanja je rad Monaca i sur. (1981) s Alnus rubra. Utvrdili su da su biljoice inokulirane s prirodnim endofitskim inokulantom rasle mnogo više nego bez inokulanta. Osim toga ustanovljena je razlika u produkciji biomase i asimilaciji dušika između familija i izvora endofitskih inokulantskih grupa koja ukazuje na genetsku varijabilnost i mogućnost dobiti putem selekcije. Genetsko poboljšanje sadnog materijala Genetsko poboljšanje sadnog materijala putem oplemenjivanja može biti vrlo uspješno. Dobiveni rezultati s raznim vrstama šumskog drveća uzgajanim u industrijski razvijenim zemljama pokazuju da je povećanja produktivnosti potomstva iz prve generacije sjemenskih plantaža 10 — 20" u a iz druge generacije 30 — 45" o. Razumljivo je da genetski poboljšan sadni materijal zahtijeva i intenzivni uzgoj u plantažama (izbor i priprema staništa, uzgoj sadnica, optimalna tehnika sadnje, njega itd.), a što će rezultirati još većom sveukupnom dobiti. Zbog toga se mnogo očekuje od pošumljivanja s oplemenjenim biljnim materijalom. Kod radova na oplemenjivanju potrebno je imati dobro razrađene programe iz kojih se jasno vide ciljevi istraživanja, a koji ne ovise toJtiko o potrebama koliko o intenzivnosti sistema proizvodnje. Ukoliko je sistem proizvodnje vrlo intenzivan, možemo zahtijevati da cilj oplemenjivanja bude drveće sa specifičnim periodama rasta koji će se poklapati sa klimatskim |