DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1988 str. 49 <-- 49 --> PDF |
Podizanje plantaža Prije početka pošumljivanja potrebno je ustanoviti u kakvom je stanju tlo, tj. da ld je degradirano. Degradacija se ogleda u kapacitetu za vodu i drugim fizikalnim svojstvima te u pomanjkanju hranjiva. Budući da uspješnost pošumljivanja ovisi o stanju tla. u slučajevima jače degradacije potrebno je tlo poboljšati. Poboljšanje se može postići pravljenjem kanalića, terasa, oranjem, rigolanjem, čišćenjem od korova, fertilizaoijom, mulčiranjem, sadnjom vrsta drveća i grmlja leguminoza i neleguminoza koja fiksiraju dušik i na taj način vrše fertilizaciju .tla dušikom. Koja će se metoda za poboljšanje tla upotrijebiti ovisi o pojedinačnim prilikama tla, postojećoj korištenoj tehnologiji pošumljivanja i materijalnim mogućnostima. Skupe tehnologije i one koje iziskuju velik potrošak energije neće se svuda koristiti. One će se više korisiiti kod namjenskih plantaža, npr. za proizvodnju celuloze, energije i si. U drugim slučajevima pošumljivanje će se provoditi s manje ulaganja i to razrađenim tehnologijama. Prema tome, i naša se istraživanja trebaju orijentirati u ta dva pravca. Dugogodišnjim istraživanjima na pošumljivanju degradiranih terena stečena su mnoga saznanja na osnovi kojih su razrađene tehnologije za specifične stanišne prilike (Evan s (1972), FAO (1957. 1959, 1973), ILO (1979). Gosh (1977), Wattle Research Institute (1972), Champion i S e t h (1968) (kako je citirano u Sustaining Tropical Forest Resources 1983, Goor i Barney, 1976 i dr.). Međutim, to ne znači da su svi problema riješeni, to više što se degradirane površine u svijetu povećavaju pa se i problemi gomilaju. Tako je npr. smanjenje površina pod šumama u planinskim područjima vrlo akutan i ozbiljan ekološki problem. Oko 10% svjetskog stanovništva živi u planinskim predjelima, dok drugih 40% živi u susjednim dolinama. Prema tome, polovina svjetskog pučanstva je pod utjecajem šume ili njenog pomanjkanja u bujičnom području. Podaci FAO i drugih agencija ukazuju na to da oko 87 mil. ha planinskog bujičnog područja treba pošumiti. Kao što je rečeno, procjenjuje se da je oko 1,56 milijardi hektara tropskih zemljišta pod utjecajem jake desertifikacije i da godišnje podliježe desertifikaciij oko 20,5 mil. ha tropskog aridnog zemljišta. Ako tome dodamo još slana/alkalična tla kojih ima oko 121 mil. hektara u tropskom području i da svake godine oko 500.000 ha zemljišta postaje slano ili alkalično, da imamo desetke milijuna hektara degradiranih krških terena (u Jugoslaviji oko 3,5 mil. ha, a u Turskoj samo degradiranih šuma na kršu je o(ko 3,39 mil. ha — Vid a k ov i ć, 1978), te da se u tropskom području´ sklopljene. išume umanjuju godišnje između 7,3 i 20 mil. ha (The World´s Tropical Forests 1930), onda možemo shvatiti veličinu problema koji stoji pred svjetskim šumarstvom. Ako se od pošumljivanja degradiranih zemljišta mora imati ekonomske koristi a da se u isto vrijeme vraća kvalitetu zemljišta u prijašnje stanje, onda je jasno da treba uložiti više rada u selekciju visokoprinosnih, brzorastućih, stres-tolerantnih vrsta i provjenijencija. Iz toga već proizlazi i zadatak istraživalačke službe. Kod svega se toga razne tehnologije pošumljivanja moraju stalno poboljšavati i prilagođavati lokalnim prilikama. Iz iskustva znamo da pošumljena površina još nije garancija da će se kultura i normalno razvijati. Mnoge pošumljene površine su propale baš zbog 343 |