DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1988 str. 60     <-- 60 -->        PDF

Od štetnika i bolesti bagrem ne stradava znatno. Veće štete mladim
kulturama (1—5 godina) može nanijeti tak jesenska divljač i zečevi guleći
im koru, te sitni glodavci, poput miševa i voluhariica, koji prave štetu na
korijenu bagremovih stabala.


Najvažnije štetočine: Postoji značajan broj štetnih insekata, od kojih
najveće štete čini Magacyllene robiniae. Chalepus dorsalis napada listove bagrema
u rano proljeće. Potkraj ljeta, u ranu jesen teško oštećeni primjerci
bagrema izgledaju tako kao da su vatrom oprženi, te imaju znatan zaostatak
u prirastu drvne mase. Također je važna štetočina Ecdytolopha insiticiana.
Taj insekt napada samo mlade grane, grize njihovu unutrašnjost i na njima
pravi svoja gnijezda, kućište duljine 3—8 cm.


Najštetniji parazit među gljivama je Fome s risus . Cesto prati u širenju
Ecdytolopha insiticianu, posebice na starijim primjercima.
U mladim šumama osobito je osjetljiv na klorozu i na nakrivljenost
mladica.
Srednje je otporan prema smrzavanju.
Zbog tanke kore i plitkog korijenja osjetljiv je na šumske požare, posebno
u mlađim šumama.


Posebne osobine: U čvorovima na korijenju (simbioza) nalaze se nitrofilne
bakterije, koje povećavaju koncentraciju dušika u tlu. Bagremovo otpalo
lišće brzo se raspada, te pri tome oslobađa u vodi rastvorljive nitrate,
u sklopljenoj, gustoj šumi oko 60 kg/ha na godinu, koji druge biljke lako
mogu iskoristiti. U šumama starosti 16—20 godina porast koncentracije dušika
u gornjih 50 cm sloja tla iznosi oko 590 kg/ha. Istodobno, u šumama
starosti 5—10 godina takav prirast nije primijećenn. Usprkos tome utjecaj
bagrema na sekundarne biljke većinom se ostvaruje odbacivanjem velike
količine dušika u prehrambeni lanac tip pridruženih biljaka putem otpalih
grana i lišća bagrema, a ne toliko neposredno zbog porasta koncentracije dušika
u samom tlu. Količina dušika koja ulazi u prehrambeni lanac sekundarnih
biljaka procjenjuje se na oko 50 kg/ha, što je oko dva puta više od
količine u drugim tipovima šuma. Vrste drveća posađene ispod bagremovih
brže rastu nego bez bagremova gornjeg sloja, što. se objašnjava velikom unesenom
količinom dušika u njihov prehrambeni ciklus.


Krošnju i izdanke bagrema divljač rado konzumira. Stoga bagrem može
imati važnu ulogu u povećavanju kapaciteta divljači u šumama.


OSNIVANJE BAGREMOVIH KULTURA U NAŠOJ ZEMLJI


O problematici podizanja bagremovih kultura i o njegovoj upotrebnoj
vrijednosti nalazimo detaljne podatke kod Griinwald a (1915), Petra čića
(1935, 1945) , H anz 1 a (1961), Pi skori ća (1951), Miloševića-
Bravinca (1955). Lončara (1951), Španovića (1947) i drugih autora,
(vidi Ra uš i dr. 1987).


Budući da se bagrem lako podiže i obnavlja, vrlo brzo raste, dajfe
tehničko i ogrjevno drvo odlične kvalitete, te svojim razgranatim žiljem odlično
veže sipke terene, to je njegova sadnja i upotreba u nas vrlo velika: