DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1988 str. 73 <-- 73 --> PDF |
UDK 630" 681 Sum, list CXII (1988) 367 ŠTO SE MOŽE DOGODITI? Rudolf SABADI, Ankica KRZNAR, Hranislav JAKOV AC, Nenad MILER* SAŽETAK: Nova reforma i zahtjev da zemlja prijeđe na tržišno poslovanje stvara problem kako prilagoditi šumarstvo na takvo poslovanje. Između ostalih početnih koraka, valja društvenu imovinu prenijeti privrednim subjektima kao vlasništvo. U tržišnim uvjetimamoguće jo poslovati samo uz uvjet da poslovni subjekti imaju imovinu kojom izmiruju obveze i koja je predmetom slobodnog prometa. Dodijele li se današnjim šumskim gospodarstvima šume i šumsko zemljište kao imovina bez ograničenja, ona će prije ili kasnije mijenjati vlasnike. Ograniči li se takav promet, isključuje se tržište. Bez ograničavanja u poslovanju neće biti ništa od pošumljivanja, a dubiozno je i otvaranje šuma. Ograničenjem poslovanja šumarskih organizacija u današnjem njihovom obliku, šumarska proizvodnja će najvjerojatnije postati neracionalna, jer se isključuje tržište i utakmica. Isključenje tržišta, zbog međusobne zavisnosti unutar narodnog gospodarstva, zemlja se izlaže opasnosti da zaostane za drugim zemljama. Posljedice su deficit platne bilance, nestabilnost domaće valute, ild. Predlaže se osnivanje republičke uprave šuma, koje imaju u vlasništvu sve društvene šume i šumsko zemljište, a čije je poslovanje pod kontrolom javnosti i Sabora. Od postojećeg broja zaposlenih danas u šumarstvu (16.000), maksimalno bi oko 1/30 bila zaposlena u takvoj upravi. Svi ostali bi radili u uvjetima tržišta. Prijelaz na tržišno poslovanje i postupno odstupanje države i SKJ iz sfere donošenja privrednih odluka u poduzećima, te adaptacija poduzeća za takvo poslovanje izgleda da je prihvaćena. Ne zna se koliko o svemu tome oni koji su verbalno podržavali takvu orijentaciju uopće znaju, te na kakve posljedice je računati. Ostaje da se ostavi vremenu pa da se vidi imamo li dovoljno hrabrosti, poštenja i čestitosti, te svijesti o povijesnoj odgovornosti, da li iza glorifikacija tržišne orijentacije ima snage za akciju. * Prof, dr Rudolf SABADI, Šumarski fakultet u Zagrebu, Mr. dipl. ing. Ankica KRZNAR, Šumarski institut Jastrebarsko Dipl. ing. Hranislav JAKOV AC, Šumarski fakultet u Zagrebu Dipl. ing. Nenad MILER, Šumarski fakultet u Zagrebu |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1988 str. 74 <-- 74 --> PDF |
Kako bilo, već prvi koraci koje valja načiniti zahtijevaju bitnu promjenu statusa društvene svojine. Naime, da bi poduzeće moglo postati pravim tržišnim subjektom, ono mor a imati svoj u imovinu s kojom odgovara u dužničko-povjerilačkim odnosima koji se na tržištu stvaraju. Iz takve reforme mora dakle proizaći da će se, prvo, bankarsko poslovanje rekonstruirati tako da banke moraju postati poduzeća koja na vlastiti riziko i s vlastitom imovinom rade novčane transakcije, drugo, poduzeća će društvenu imovinu koju danas koriste, upisati kao vlastitu imovinu i s njom će odgovarati u poslovnim transakcijama koje obavljaju na tržištu. Do ove točke je sve u redu i logično. No da postavimo pitanje što to znači u šumarstvu? Da li će šumska gospodarstva dobiti šume i šumsko zemljište koje danas koriste, kao svoju imovinu? Da li će, dobiju li šume i šumsko zemljište kao svoju imovinu, s njom odgovarati, pa uslijed toga ta imovina može promijeniti vlasnika, što je preduvjet tržišnog poslovanja? Ili, ako se šume i šumsko zemljište kao imovina ne može otuđivati, tj. mijenjati vlasnika, da li je to uopće tržišno poslovanje? U biti tržišnog poslovanja jest da imovina privrednih subjekata mor a mijenjati vlasnika, tj. manje sposobni ili nesposobni ustupaju mjesto sposobnijima, dakle, imovina mora mijenjati vlasnike. To je bit tržnog poslovanja, da sredstva teku ka najproiitabilnijim aktivnostima. Tajna uspjeha tržišnih gospodarstava (između dakako minimalnog udjela državne prinude i miješanja, stimulativnog poreza ltd.) je upravo u optimalnoj alokaciji resursa. Dodijelimo li šume i šumsko zemljište šumskim gospodarstvima kao imovinu, a spriječimo li da ta imovina može promijeniti vlasnika, spriječili smo slobodno djelovanje tržišta i od tržišne privrede i očekivanja od nje nema ništa. Ako pak omogućimo da imovina (dakle i šume i šumsko zemljište) može mijenjati vlasnika, nije li logično pretpostaviti, da će šumska gospodarstva, kroz duže ili kraće razdoblje, ostati bez dijela šuma? Kako tada tretirati nove šumovlasnike i kako ih obvezati da osim šumskog zemljišta i drvne biomase koja se tu nalazi, održavaju potencijal za proizvodnju usluga općih koristi od šuma? Ako šumskim gospodarstvima kao gospodarskim subjektima dodijelimo šume i šumsko zemljište kao imovinu, ne stvaramo li osnovu da takva gospodarstva mogu, s obzirom na veliku vrijednost šuma i šumskog zemljišta, veoma dugo neracionalno poslovati? S kakvim posljedicama po šumu i potencijal šume za proizvodnju drvne biomase i općih koristi od šuma? Tretiramo li šumska gospodarstva kao privredno poduzeće, tada to poduzeće mora , ako želi opstati na tržištu, voditi poslovnu politiku maksimizacije rentabiliteta. U takvom slučaju ne možemo očekivati da će to poduzeće ulagati u proširenu reprodukciju šuma, gdje je stopa povratka deset i više puta manja od ulaganja u druge investicijske alternative. Dvojbeno je da li će takvo šumsko poduzeće ulagati u otvaranje šuma, u kojim uvjetima, itd. Obvežemo li zakonom takvo šumsko poduzeće da mora ulagati u proširenu reprodukciju bez obzira na neznatnu ili čak negativnu stopu povratka, povrijedili smo osnovno načelo tržišnog gospodarenja, a isto smo tako povrijedili načelo samoupravljanja, tj. mogućnosti da radni kolektiv odlučuje o bitnim stvarima stjecanja dohotka. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1988 str. 75 <-- 75 --> PDF |
Ostavimo li šumskim gospodarstvima šume i šumsko zemljište kao imovinu, sa ili bez ograničenja, ipak nismo takvo poduzeće, zbog monopolnog položaja, prisilili da se tržišno ponaša, čime narušavamo, zbog međusobnih gospodarskih veza cijelog narodnog gospodarstva, tržišno gospodarenje i osuđujemo direktno zavisne grane, a i cijelo narodno gospodarstvo, da zaostaje za gospodarstvima drugih zemalja. Zaostajanjem za drugim zemljama, izlažemo vlastitu zemlju na posljedice deficita platne bilance, pada nacionalne valute i svih ostalih posljedica. Iz prednjih pitanja vidljivo je da je postojeća organizacija šumarstva neodrživa. Definicija šumarstva kao grane od »posebnog društvenog značaja « ne predstavlja baš ništa, čak i u državi koja je pravna. Spriječimo li pak da šume i šumsko zemljište mogu mijenjati vlasnika, osigurali smo šumskim gospodarstvima monopol i time ih isključili kao subjekte koji posluju na slobodnom tržištu. Isključivši ih s tržišta, neracionalno poslovanje i njegovo sankcioniranje je posljedica. Tko može u takvom slučaju da intervenira? Ako ostavimo mogućnost da netko može intervenirati, kršimo temeljno načelo tržišnog gospodarstva, koje se sastoji u potpunoj slobodi gospodarskih subjekata da donose poslovne odluke i za njih odgovaraju svom svojom imovinom. U razgovorima s kolegama šumarnicima imali smo priliku čuti najrazličitija mišljenja o prednjim problemima. Kod većine vlada uvjerenje da će to već »netko« riješiti. Postavljamo pitanje: tko je taj tko to treba riješiti? Naše je stajalište da inicijativa za rješenje smij e i mož e doći jedino od šumarnika. Po našem mišljenju, postoji samo racionalno rješenje: " .".-.Ti, (1) Valja stvoriti Republičku upravu šuma i na nju prenijeti sve društvene šume i šumsko zemljište. Republičku upravu valja organizirati kao apsolutno racionaliziranu, podijeljenu na direkcije šuma i šumarske inspekcije, koje će vršiti kontrolu šumarenja u društvenim kao i u privatnim šumama. (2) Uslužne šumarske poslove (pošumljivanje, njega sastojina, sječa, itd.) vrše poduzeća specijalizirana za takvo poslovanje, koja svom svojom imovinom (opremom, zgradama, kapitalom) odgovaraju za poslovanje. U odnosu na Republičku upravu šuma, odnosno njezine direkcije, takva poduzeća vrše poslove na temelju licitacija za radove. Koje poduzeće nije u stanju u slobodnoj utakmici pribaviti posao ili istog obaviti racionalno, uklanja se s tržišta. (3) Republička uprava šuma, odnosno direkcije šuma, prodaju drvnu masu određenu za sječu, prema gospodarskim osnovama, na panju i to najpovoljnijem ponuđaču. Na taj način će problem drvne industrije i njezinih kapaciteta biti veoma brzo riješen. A također i racionalnosti te drvne industrije. Ako se osigura za cijeli teritorij SFRJ takav način šumarenja, dostalac licitacija može postati bilo koje poduzeće drvne industrije ili šumarsko poduzeće iz cijele zemlje ili iz inozemstva. Tako bi bio učinjen nužan doprinos integraciji tržišta. Republike koje to ne bi provele, onemogućile bi poduzećima svojeg područja učestvovanje na licitacijama. Što bi ih vrlo brzo privolio da ovakva poslovna načela prihvate, ili da tavore s niskoproduktiv |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1988 str. 76 <-- 76 --> PDF |
nom drvnom industrijom. Socijalni nemiri koji bi iz toga slijedili bi pak postali krajnji stimulans da prihvate ova načela poslovanja. (4) Republička uprava šuma sačinjava plan prihoda i rashoda. Saldo, pozitivan ili negativan, vezan je uz republički budžet. Rad, organizacija, prihodi i rashodi Republičke uprave šuma nalaze se pod kontrolom javnosti i Sabora SR. Republička uprava šuma d direkcije, te jedinice u direkcijama, moraju biti organizirane na temelju načela znanstvene organizacije rada i takva organizacija mora jamčiti maksimalnu djelotvornost. (5) Ovakvim načinom organizacije, izvan tržišta ostala bi samo upravna funkcija u stanovitom smislu izvan kontrole tržišta. Da pokušamo to izraziti u brojkama: Danas je u šumarstvu u SR Hrvatskoj zaposleno oko 16.000 radnika. U Republičoj upravi šuma, direkcijama i šumarijama, te inspekcijskim službama bilo bi zaposleno maksimalno oko 300 radnika (dozvolimo, do 500). Dakle, preko 15.000 radnika stječe svoj dohodak u tržišnim uvjetima poslovanja. Ako narn je to doista cilj, ne smijemo očekivati da će oni ostati, ako ne izvan tržišne kontrole, a ono bar u uvjetima monopola, što je pogubno po narodno gospodarstvo. Nemamo ništa protiv prirodnog monopola, ali čemu stvarati monopol ondje gdje ga se može izbjeći? Vrijeme za razmišljanje je isteklo, isto tako i za eksperimente. Valja djelovati brzo i odlučno. Što se prije šumarstvo i šumarenje oslobodi kompleksa zaštite i prijeđe na tržišno poslovanje to bolje. Taj put nije bez bolova: za očekivati je povećanje nezaposlenosti, socijalne nemire, itd. Traženje krivaca je proces koji se mora završiti, nemamo više vremena, valja se okrenuti budućnosti i djelovati u tom pravcu. Za ovakav model valja dakako stvoriti i makroekonomske pretpostavke. Fakturu opće potrošnje moram o radikalno smanjiti, moramo se boriti za suvremen poreski sustav. Ne smijemo zaboraviti da već preko četiri decenija država i paradržavne institucije predstavljaju jedinog poslodavca i da su se ljudi svojim obrazovanjem i treningom usmjerili ka tom poslodavcu. Ne smijemo odjednom početi bezbrojne pravnike, ekonomiste, itd. početi nazivati kočnicama. Oni su tu, to je naš svijet. Valja ih usmjeriti na produktivne djelatnosti. Da li sve to činimo? Imamo dojam da u ovu, bogznakoju po redu reformu krećemo opet neznalački kao i uvijek. Nitko u ovoj zemlji nije pomislio da valja organizirati centre za prekvalifikaciju. Da ne govorimo o nizu drugog. No da li mi šumarnici, koji nosimo odgovornost prema djedovini za buduće generacije, smijemo postupati na isti način? What May Happen? Summary New economic reform and demand to switch to the market economy creates problem how to adapt forestry to adequate activity. Among other initial steps, nowadays social assets should be transfered to business subjects as assets of their own. In a market economy it is possible to deal transaction under condition that business has assets to settle its debts, and these assets are subject of unhindered sales. If forests and forest land is transfered to nowadays existing forestry companies without any restriction, forests and forest land will, earlier or later, change 370 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1988 str. 77 <-- 77 --> PDF |
hands. If such transaction are restricted, the market is abandoned. Without restrictions in business operations there will be nothing of afforestation, program of creation of accessibility is under question mark as well. By restrictive operations of actual forestry companies, the forestry production will, most proably, turn unrational, due to suspension of market and competition. Market suspension, due to interrelation within national economy, exposes the country to the danger to lag behind other countries. Consequences are deficit of balance of payment, unstable domestic currency, etc. It is proposed to establish the land´s forestry administration, owing all present state forests and forest land, which operations are under public and parliament control. From total existing number employed (16,000), maximal about 1 30 will be employed by such an administration. The remaining number of employed personcl will operate under market conditions. Na »Šumarskom četvrtku« (Društva ITŠDI u Zagrebu) samoinicijativno povedena je rasprava o predviđenoj predaji osnovnih sredstava (u okviru Privredne reforme) u vlasništvo radnih organizacija sa svim posljedicama, koje iz institucije vlasništva proizlaze. Zaključak je navedene rasprave, koja je održana početkom srpnja o. g., da se ova namjera ne smije primijeniti na šume i šumska zemljišta danas tretirane kao općenarodna imovina, jer su one dobro od općeg interesa, kako je to naglašeno i u Ustavu i u Zakonu o šumama. Prema odredbi Zakona o šumama SRH, u čl. 1., »šume i šumska zemljišta su specifično prirodno bogatstvo te s općekorisnim funkcijama šuma predstavljaju posebne prirodne i gosopdarske uvjete rada.« Mjesto vlasništva pojedinih radnih organizacija koje gospodare šumama je, ukratko rečeno, u povezivanju gospodarenja sa šumama u cjelini na području cijele Republike. (O. P.) |