DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1988 str. 75 <-- 75 --> PDF |
Ostavimo li šumskim gospodarstvima šume i šumsko zemljište kao imovinu, sa ili bez ograničenja, ipak nismo takvo poduzeće, zbog monopolnog položaja, prisilili da se tržišno ponaša, čime narušavamo, zbog međusobnih gospodarskih veza cijelog narodnog gospodarstva, tržišno gospodarenje i osuđujemo direktno zavisne grane, a i cijelo narodno gospodarstvo, da zaostaje za gospodarstvima drugih zemalja. Zaostajanjem za drugim zemljama, izlažemo vlastitu zemlju na posljedice deficita platne bilance, pada nacionalne valute i svih ostalih posljedica. Iz prednjih pitanja vidljivo je da je postojeća organizacija šumarstva neodrživa. Definicija šumarstva kao grane od »posebnog društvenog značaja « ne predstavlja baš ništa, čak i u državi koja je pravna. Spriječimo li pak da šume i šumsko zemljište mogu mijenjati vlasnika, osigurali smo šumskim gospodarstvima monopol i time ih isključili kao subjekte koji posluju na slobodnom tržištu. Isključivši ih s tržišta, neracionalno poslovanje i njegovo sankcioniranje je posljedica. Tko može u takvom slučaju da intervenira? Ako ostavimo mogućnost da netko može intervenirati, kršimo temeljno načelo tržišnog gospodarstva, koje se sastoji u potpunoj slobodi gospodarskih subjekata da donose poslovne odluke i za njih odgovaraju svom svojom imovinom. U razgovorima s kolegama šumarnicima imali smo priliku čuti najrazličitija mišljenja o prednjim problemima. Kod većine vlada uvjerenje da će to već »netko« riješiti. Postavljamo pitanje: tko je taj tko to treba riješiti? Naše je stajalište da inicijativa za rješenje smij e i mož e doći jedino od šumarnika. Po našem mišljenju, postoji samo racionalno rješenje: " .".-.Ti, (1) Valja stvoriti Republičku upravu šuma i na nju prenijeti sve društvene šume i šumsko zemljište. Republičku upravu valja organizirati kao apsolutno racionaliziranu, podijeljenu na direkcije šuma i šumarske inspekcije, koje će vršiti kontrolu šumarenja u društvenim kao i u privatnim šumama. (2) Uslužne šumarske poslove (pošumljivanje, njega sastojina, sječa, itd.) vrše poduzeća specijalizirana za takvo poslovanje, koja svom svojom imovinom (opremom, zgradama, kapitalom) odgovaraju za poslovanje. U odnosu na Republičku upravu šuma, odnosno njezine direkcije, takva poduzeća vrše poslove na temelju licitacija za radove. Koje poduzeće nije u stanju u slobodnoj utakmici pribaviti posao ili istog obaviti racionalno, uklanja se s tržišta. (3) Republička uprava šuma, odnosno direkcije šuma, prodaju drvnu masu određenu za sječu, prema gospodarskim osnovama, na panju i to najpovoljnijem ponuđaču. Na taj način će problem drvne industrije i njezinih kapaciteta biti veoma brzo riješen. A također i racionalnosti te drvne industrije. Ako se osigura za cijeli teritorij SFRJ takav način šumarenja, dostalac licitacija može postati bilo koje poduzeće drvne industrije ili šumarsko poduzeće iz cijele zemlje ili iz inozemstva. Tako bi bio učinjen nužan doprinos integraciji tržišta. Republike koje to ne bi provele, onemogućile bi poduzećima svojeg područja učestvovanje na licitacijama. Što bi ih vrlo brzo privolio da ovakva poslovna načela prihvate, ili da tavore s niskoproduktiv |