DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1988 str. 56     <-- 56 -->        PDF

KNJIGE I ČASOPISI


J. PARDE, J. BOUCHON:
DENĐROMETRIE,


Nancy 1988, p. 328, drugo nadopunjeno izdanje
Visoke šumarske škole u Nancyu
(Ecole Nationale du Genie rural, des Eaux
et des Forets)


Godine 1961. J. Pard e je objavio svoju
knjigu »Dendrometrie« koja je po svojoj
originalnosti i po načinu objašnjavanja
postala jedan od najboljih udžbenika
iz oblasti dendrometrije. Napisao ju je
znanstvenik — Jean Parde — koji je uspio
uskladiti teoriju i praksu, poznat u
svojoj zemlji i u inostranstvu kao odličan
šumar — istraživač na području silvikulture
i šumske proizvodnje, počasni doktor
šumarskih znanosti Sveučilišta u Miinchenu,
počasni član Talijanske Nacionalne
akademije šumarskih znanosti u Firenci
itd. Sada u mirovini, drugo izdanje svoje
dendrometrije napisao je u suradnjli s


J. Bouchonom koje ga je naslijedio
kako na mjestu profesora tako i na položaju
istraživača u Šumarskom Institutu.
Evo nekoliko podataka o novoj P a r-
d e-ovoj dendrometriji.


Kratki predgovor knjizi napisali su J.


P. TROY, direktor Visoke Šumarske škole
u Nancyu i J. F. LACAZE, šef Šumarskog
Instituta.
U uvodu J. Pard e spominje najvažnije
knjige iz dendrometrije počevši od
Duhamel du Monceau (1974) pa sve
do suvremenih djela iz tog područja:
Prodan (1965), Patrone (1963), Meyer
(1957), G. Grochowski (1973),
Bruchwald (1986), Giurgiu (1979),
Klepac (1963, 1975), Anučin (1970,
1977), Hamilton (1975), Kramer
(1987), C a i 11 i e z (1980), Decourt, D u-
plant, Perrotte (1984), Lanly (1375),
Dagnelie, Rondeux (1985) itd.


J. Pard e je podijelio materiju dendrometrije
u 5 poglavlja: u prvom je podsjetio
čitaoce na najvažnije matematičke
i statističke formulacije, u drugom je opisao
mjerenje i utvrđivanje volumena
stabla, u trećem poglavlju je obradio mjerenje
sastojina, u četvrtom prirast, a u
petom poglavlju se nalazi primjena fotogrametrije
u dendrometriji i u šumarstvu
uopće.
Autori su u svojoj dendrometriji usvojili
simbole koje je predložila Internacionalna
Unija šumarskih instituta (1959);
spominjemo samo najvažnije: c = opseg;
d = promjer; i´ = oblični broj; g = temeljnica;
h = visina; i = prirast; k =
koeficijent »punodrvnosti« = kvocijent
između promjera u polovini visine stabla
i prsnog promjera; n = broj (stabla, godina
itd.); p = postotak (volumen, vrijednosti
itČL.)c, v = volumen itd. Preporučuju
svima upotrebu tih simbola.


U drugom poglavlju najprije dolazi
povijest. Zatim slijedi mjerenje promjera
s opisom različitih promjerki (fran. C o m-
p a s, engl. Caliper, njem. K 1 u p p e,
tal. Cavaletto) počevši od zaokružbene
promjerke pa do dendrometra B a r r-
a i Stround-a, te do Bittelichov
a relaskopa i optičke promjerke W h e-
e 1 e r a. Poslije mjerenja promjera opisano
je mjerenje visina. Opisani su različiti
visinomjeri: Blum e-L e i s s, B i t-
t e r 1 i c h, Christen, S u n t o, itd.


Kubiciranje stabala je detaljno obrađeno.
Navedene su različite formule i tablice
za kubiciranje. Prikazani su također
i popltotci kore u odnosu na volumen stabla
za različite vrste drveća i različite
starosti.


J. Pard e je posebno opisao kako se
može uspješnije mjeriti projekcija krošnje
stabla pa u tom pogledu preporuča
posebni aparat (Cadllez, 1980) i posebni