DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1988 str. 56 <-- 56 --> PDF |
KNJIGE I ČASOPISI J. PARDE, J. BOUCHON: DENĐROMETRIE, Nancy 1988, p. 328, drugo nadopunjeno izdanje Visoke šumarske škole u Nancyu (Ecole Nationale du Genie rural, des Eaux et des Forets) Godine 1961. J. Pard e je objavio svoju knjigu »Dendrometrie« koja je po svojoj originalnosti i po načinu objašnjavanja postala jedan od najboljih udžbenika iz oblasti dendrometrije. Napisao ju je znanstvenik — Jean Parde — koji je uspio uskladiti teoriju i praksu, poznat u svojoj zemlji i u inostranstvu kao odličan šumar — istraživač na području silvikulture i šumske proizvodnje, počasni doktor šumarskih znanosti Sveučilišta u Miinchenu, počasni član Talijanske Nacionalne akademije šumarskih znanosti u Firenci itd. Sada u mirovini, drugo izdanje svoje dendrometrije napisao je u suradnjli s J. Bouchonom koje ga je naslijedio kako na mjestu profesora tako i na položaju istraživača u Šumarskom Institutu. Evo nekoliko podataka o novoj P a r- d e-ovoj dendrometriji. Kratki predgovor knjizi napisali su J. P. TROY, direktor Visoke Šumarske škole u Nancyu i J. F. LACAZE, šef Šumarskog Instituta. U uvodu J. Pard e spominje najvažnije knjige iz dendrometrije počevši od Duhamel du Monceau (1974) pa sve do suvremenih djela iz tog područja: Prodan (1965), Patrone (1963), Meyer (1957), G. Grochowski (1973), Bruchwald (1986), Giurgiu (1979), Klepac (1963, 1975), Anučin (1970, 1977), Hamilton (1975), Kramer (1987), C a i 11 i e z (1980), Decourt, D u- plant, Perrotte (1984), Lanly (1375), Dagnelie, Rondeux (1985) itd. J. Pard e je podijelio materiju dendrometrije u 5 poglavlja: u prvom je podsjetio čitaoce na najvažnije matematičke i statističke formulacije, u drugom je opisao mjerenje i utvrđivanje volumena stabla, u trećem poglavlju je obradio mjerenje sastojina, u četvrtom prirast, a u petom poglavlju se nalazi primjena fotogrametrije u dendrometriji i u šumarstvu uopće. Autori su u svojoj dendrometriji usvojili simbole koje je predložila Internacionalna Unija šumarskih instituta (1959); spominjemo samo najvažnije: c = opseg; d = promjer; i´ = oblični broj; g = temeljnica; h = visina; i = prirast; k = koeficijent »punodrvnosti« = kvocijent između promjera u polovini visine stabla i prsnog promjera; n = broj (stabla, godina itd.); p = postotak (volumen, vrijednosti itČL.)c, v = volumen itd. Preporučuju svima upotrebu tih simbola. U drugom poglavlju najprije dolazi povijest. Zatim slijedi mjerenje promjera s opisom različitih promjerki (fran. C o m- p a s, engl. Caliper, njem. K 1 u p p e, tal. Cavaletto) počevši od zaokružbene promjerke pa do dendrometra B a r r- a i Stround-a, te do Bittelichov a relaskopa i optičke promjerke W h e- e 1 e r a. Poslije mjerenja promjera opisano je mjerenje visina. Opisani su različiti visinomjeri: Blum e-L e i s s, B i t- t e r 1 i c h, Christen, S u n t o, itd. Kubiciranje stabala je detaljno obrađeno. Navedene su različite formule i tablice za kubiciranje. Prikazani su također i popltotci kore u odnosu na volumen stabla za različite vrste drveća i različite starosti. J. Pard e je posebno opisao kako se može uspješnije mjeriti projekcija krošnje stabla pa u tom pogledu preporuča posebni aparat (Cadllez, 1980) i posebni |