DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1988 str. 82 <-- 82 --> PDF |
VILIM BESTAL dipl. inž. šum. Villim Bestal rođen je u Zagrebu 22. veljače 1901. godine i u rodnom gradu završio je 10. ožujka 1988. godine, dakle u 88. godini, i život. U Zagrebu je polazio osnovnu školu, gimnaziju i osposobio se za šumarsko zvanje diplomiravši 15. listopada 1923. godine na Gospodarsko-šumarskom fakultetu. Međutim šumarstvo je apsolvirao šk. god. 1922/23. pa je studij započeo na Šumarskoj akademiji u Zagrebu, jer je Fakultet osnovan 1919. godine i na njemu su nastavili studenti svih četiri godišta bivše Akademije. Poslije odsluženog vojnog roka u listopadu 1924. postavljen je za činovničkog pripravnika u Direkcija šuma u Zagrebu gdje ostaje do 16. siječnja 1925. godine, kada je premješten Šumskoj upravi u Karlovcu. Iz Karlovca 4. studenoga premješten je Direkciji šuma na Sušaku, gdje ostaje do ožujka 1926. godine. Iz Sušaka premješten je za šefa Šumske uprave u Dragancu na kojoj radi od 30. ožujka 1926. do 21. rujna 1938. godine. Na tom položaju, 1927. godine, polaže u Beogradu i državni stručni ispit ili ispit za samostalno vođenje šumskog gospodarstva. Iz Draganca premješten je Direkciji šuma u Zagrebu, gdje je 31. prosinca 1945. godine postavljen za v. d. šefa Građevinskog otsjeka odakle je krajem ožujka 1947. godine premješten u Građevinsko-tehnički sektor Glavne uprave za šumarstvo na dužnost referenta za visokogradnje. Nakon ukinuća Glavne uprave za potrebe građevinarstva u šumarstvu osniva se Projektni biro za šumarstvo (kasnije, a i danas, Projektni biro »Palmotićeva 45«) u čijem osnivanju značajno sudjeluje i Vilim Bestal. Šumarija u Dragancu bila je za nizinske državne šume u porječju Česme (za vrijeme Austro-ugarske monarhije pod upravu draganačke Šumarije potpadale su i državne šume na Moslavačkoj gori, danas gospodarska jedinica Garjevica A). Bestal je došao u Draganec u vrijeme, kada je već bilo malo starih hrastovih sastojina za sječu, pa je težište rada bilo na uzgojnim radovima, posebno proredama. Uzgojne radnje bile su oteščane jer su za vrijeme mađarske uprave (državne šume potpadale su neposredno pod vladu u Budim Pešti) te su mlade sastojine bile prepuštene posve prirodnom uzgoju, sastojine su bile zapuštene, pa je rad u njima bio mnogo teži nego u redovno njegovanim (što je bilo slučaj, npr., s mladim sastojinama Đurđevačke ili Križevačke ; movne općine, koje su prorednim materijalom podmirivali i dio ogrjevnih potreba pravoužitnika). S prvim radovima na njezi mladih sastojina počelo se dvadesetih godina (jedno vrijeme šef Šumske uprave u Dragancu bio je i kasniji profesor dr Žarko Miletić), ali glavni posao |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1988 str. 83 <-- 83 --> PDF |
Ekipa šumskih radnika iz Gorskog kotara na radu u šumi »Česma« Šumarije Draganac 1938. god. Foto: V. Bestal Izvoz (drveta) trupaca četvero-spregom iz šume česma 1938. god šumarija Dra S ana c Foto: V. Bestal 481 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1988 str. 84 <-- 84 --> PDF |
Drveni most preko rijeke Česme izrađen u luku dužine 100 metara ispod Gudovca 1937. god. u režiji Šumarije Draganac Foto: V. Bestal čekao je inž. Bestala. Te poslove inž. Bestal, uz pomoć tadašnjeg taksatora Direkcije šuma u Zagrebu inž. Ilije Lončara, uspješno je obavljao, što svjedoči i činjenica, da je prof. dr. Đuro Nenadić u te sastojine vodio i studente šumarstva, kako je to u Šumarskom listu (1931. godine) opisao i, tada još asistent, prof. dr. Milan Anić. Tridesetih godina počinje i zamašnije iskorišćivanje državnih šuma u vlastitoj režiji, pa je s tim poslovima početo i u Šumariji Draganac. Prva sječa bila je u jeseni 1938/39. godine i sa svega, kako mi reče inž. Bestal, sa skromnih 119 stabala starih hrastova (u današnjem odjelu 73. gospodarske jedinice Draganec). No, da bi se drvo moglo izvesti trebalo je sagraditi put i premostiti rijeku Česmu s obalnim barovitim terenom. Put i most građeni 1937. godine a most preko Česme bio je dug 100 m i u luku. Tako je ostvario svoju mladenačku želju da studira građevinarstvo^ ali što mu nije bilo moguće, jer tada u Zagrebu još nije postojao fakultet za građevinarstvo a studiranje izvan Zagreba nisu dopuštale financijske mogu ćnosti. U Dragancu sagradio je i lugar |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1988 str. 85 <-- 85 --> PDF |
niču te vatrogasni »dom«. Kako smo vidjeli iz tijeka njegovog službovanja gotovo polovinu svog službeničkog vijeka proveo je na građevinskim poslovima (uz ostalo put kod Trakošćana, na Velebitu, Plitvičkim jezerima i dr.). U mirovinu odlazi već I960, godine. S jedne strane u mirovinu a s druge u novi život zamjenivši šumarske i građevinske poslove za slikarstvo i keramičarstvo, dakle stvaralačkim radom na drugom području. V. Bestal bavio se i fotografiranjem. Od dokumentarnih fotografija neke u objavljene i u zborniku »Sto godina šumarstva Bilogorsko-podravske regije« (str. 80. i 85) te su tako neki momenti iz šumarstva tridesetih godina sačuvani i na slikama. U ime Društva inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Zagreb i Saveza DITSDI Hrvatske, starijih kolegamladih bivših suradnika na ispraćaju na vječno počivalište na zagrebačkom Mirogoju oprostio se inž. Oskar Piškorić naglasivši, da je trajan spomen ostavio i u zgradi u Palmotićevoj 45. koja je njegovim marom podigao Projektni biro za šumarstvo. Oskar Piškorić |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1988 str. 86 <-- 86 --> PDF |
ALEKSANDAR NOVAK dipl, inž. šum. Život sadašnje starije generacije šumara bio je povezan sa mnogo suradnika i prijatelja u našoj domovini — oni su vrlo često mjenjati svoj boravak po potrebi službe. U ovoj starosnoj dobi sjećaju se mnogih događaja, mnogih ljudi i u mlislima proživljavaju pojedine etape života i vlastitog i ljudi sa kojima r»u živjeli i radili. Prošlo je već 26 godina kako je završio život Aleksandar Novak — Šaco, dipl. inž. šumarstva. Ovim objavljivanjem u »Šumarskom listu« dako sa zakašnjenjem podsjećamo sve njegove poznanike, prijatelje i suradnike na staroga i dragoga prijatelja — kolegu. Rođen je 20. svibnja 1903. god. u Bjelovaru, gimnaziju je završio u Zagrebu 1921. god., a na Gospodarsko-šumarskom fakultetu diplomirao 1927. god. Počeo je službovali: 20. srpnja 1927. godine a radio je u mnogim mjestima i radnim organizacijama šumarstva na raznim dužnostima i funkcijama. Prošao je tako šumarstvo Petrinje, Vrgin mosta, Gline, Dipovljana, Boljara, Velike, Pakraca, Bjelovara, Ivanić Grada i Nove Gradiške. Bez pogovora odlazi tamo gdje je bilo potrebno. Kao čovjek vrlo pristupačan i drag, nije priznavao nikakve socijalne, klasne, društvene i materijalne diferencijacije, bio je obljubljen među kolegama, i svim suradnicima. Imao je veliko iskustvo stečeno radom na raznim dužnostima, osobito je poznavao zakone, propise iz struke, bio je arbiter u mnogim sporovima. To je uspješno prenosio na šest generacija (tečaj za lugare), kojima je to u životu mnogo koristilo. Uspješno je obavljao komercijalne li planerske poslove. Taj, plodni i bogati život bio je prekinut 1962. god. Dostojno smo ga ispratili na vječni počinak i oprostili se od njega. Franjo Petrović dipl. inž. |