DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 35     <-- 35 -->        PDF

7.
Hay, R.. Synge, P., M„ 1969: The Dictionary of Garden Plants, 345, London.
8.
Ho rvat. A., 1954: Prilog poznavanju uzgoja plutnjaka (Quercus suber
L.), Šumarski list 1. 1—11, Zagreb.
9.
J an kov ić, M., 1979: Fitoekologija sa osnovama fitocenologije i pregledom
tipova vegetacije na Zemlji, Naučna knjiga, 392, Beograd.
10.
J o v a n o v i ć, B., 1967: Dendrologija sa osnovama fitocenologije, Naučna knjiga,
495—496, Beograd.
11.
Klepac , D„ 1946: Pedologija, in Safar J.: Šumarski priručnik I., PNZ, 405,
Zagreb.
12.
Kriissmann , G., 1958: Quercus suber L., in Pareys Blumengartnerei I, 2. Aufl.,
Paul Parey in Berlin und Hamburg, 518, Berlin.
13.
Larousse , 1968: Chene, in Grand Larousse encyclopedique en dix volumes 2,
Librairie Larousse, 950—951, Paris.
14.
Ma r tonne , E., de, 1932: Francia, clima in Gentile G., Tumminelli C, Enciclopedia
italiana XV, 883, Mdlano.
15.
Matković , P.. 1977: Crnika, česmina — Quercus ilex L., Hortikultura 2—3,
126—136, Split.
16.
Novak , R., 1970: Opatija, in Medicinska enciklopedija 5, JLZ, 54—55, Zagreb.
17.
Piccioli , L, 1923: Selvicoltura, 125, 126, 234, 254, 270, 300, 304, 417, 418, 419,
UT — ET, Torino.
18.
Pucci , A.: 1915: Dizionarlo generale di floricultura 2, 1219, 1508, U. Hoepli,
Milano.
19.
Radimir , D., 1952: O mogućnosti uzgoja plutnjaka (Quercus suber) u našim
krajevima, Šumarski list 8, 255—263, Zagreb.
20.
Rukavina , M., 1986: Park šuma Sijana kod Pule, Priroda 5, 158—159, Zagreb.
21.
S o r m a n i, G.; B o n a p a c e, U., 1959: II Mdlione, Enciclopedia di geografia
1, 72, Novara.
22.
T r i n a j s t i ć, I., 1987: Hrast plutnjak (Quercus suber L.) u flori Hrvatske,
in Zbornik sažetaka priopćenja trećeg kongresa biologa Hrvatske, HBD, 108,
Zagreb.
23.
Vagliasindi, G.; M a s e r a, O., 1924: Piante da flori e da ornamento,
UT — ET, 224, Torino.
24.
V r b e k, B., 1985: Pedološka obrada predjela, in Cestar D. et al.: Ekološko-
gospodarska osnova namjene prostora područja Opatije (elaborat),, 3—9, Zagreb.
Contribution a la Cultivation đu Chene Liege — Quercu s sube r L.
Dans les Plantations Ornamentaux a la Cote d´Opatija


Resume


Le chene liege est un arbre ornamental peu repandu dans les pares sur le
territoire d´Opatija. Dans ce travail on a donne quelques propositions au but de
leur emploi en pratique horticole en cette region.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 34     <-- 34 -->        PDF

Prema Piccioli u (1923: 419), žirovi se čuvaju u platnenim vrećama,
klijalištima ili u stratifikatima. Slojeve žirova i pijeska treba često okretati
da se do proljeća sačuva sposobnost klijanja. Žirovi se u proljeće prije
sjetve potope 24 — 48 sati u vodi. Tom je prilikom potrebno odstraniti žirove
koji se nalaze na površini vode. Žirovi se siju 2 — 3 cm dubljine.


Picciol i iznosi podatak (1923: 421) da su u cilju proširenja hrasta
plutnjaka poduzeta cijepljenja ove vrste na crniku — Qu. ilex L. O tome
izviještavaju autori Thorrent et Companyo (Greffage du chene —
liege sur le chene vert, in: Ann. des for., 5 — 8, Paris, 1848) i Gusman o
(L´innesto del sughero sopra illeccio, Cagliari, Valde, 1915 — 1916).


Zbog nemogućnosti uvida u izvornu stručnu literaturu poslužit ćemo
se navodima Radišića iz 1940. (Sum. list, 111 — 167). koje prenosi Radi mi
r (1952: 262). U Italiji je s uspjehom provedeno cijepljenje dvogodišnjih
grančica i pupova hrasta plutnjaka na stabljike crnike — Qu. ilex L. stare
6 — 10 godina.


ZAKLJUČAK


Hrast plutnjak — Quercus suber L. je ornamentalno stablo velike dekorativne
vrijednosti. Interesantan je i s botaničkog, edukativnog i turističkog
gledišta. Iz tih razloga treba da se više uzgaja u parkovima Opatijske
rivijere. Njegova primjena u hortikulturi došla bi do izražaja uzgajanjem
soliternih stabala i oblikovanjem manjih skupina u parkovima te sadnjom
u vrtovima na zaštićenim mjestima. Mišljenja smo da zbog krivog rasta debla
nije prikladan za drvorede. Razlog njegove veoma slabe zastupljenosti
jesu vapnena tla rasprostranjena na ovom predjelu. Međutim, plutnjak se može
proširiti u nasade Opatije i njene okolice pravilnm prapremom tla za sadnju
i cijepljenjem.


Mješavinu tla za sadnju sjemenjačica korisno je obogatiti organskim materijama,
oosbito zemljom kestenjačom kojom obiluje ovaj kraj. Trebalo bi primjeniti
i prahranjivanje stablašica kalijevim umjetnim gnojivima. Sjeme treba
brati s matičnog stabla koji uspješno uspijeva u Lovranu. Kao podloga za
cijepjenje hrasta plutnjaka upotrebljavala bi se naša autohtona, kalcifilna
i zimzelena vrsta: crnika — Qu. ilex L.


LITERATURA


1.
B e a u j e u-G a r n i e r, J., 1980: Donnees naturelles, lin Schweizer H. et al.:
Encyclopaedia universalis, 7, 237, Paris.
2.
Beleznay , M., 1965: Klima u Opatiji i njezin utjecaj na zdravlje (elaborat),
1—9, Rijeka.
3.
Bournerias , M., 1980: Chenais, in Schweizer H. et al.: Encycl. univ., 208—
—211, Paris.
4.
D o m a c, R., 1955: Opatija, parkovi i šetališta, die Parkenlagen und Promenaden,
3—101, Zagreb.
5.
Dugački , Z., 1975: Francuska. Klima, in Pomorska enciklopedija 2. JL*, 475.
Zagreb.
(i.
Giperborejski, B.: Marković, T.. 1952: Dendrologija udžbenik za srednje
šumarske škole. Svjetlost, 120—122, Sarajevo.
516




ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 33     <-- 33 -->        PDF

Ili!!!


SI. 3. Primjerak hrasta plutnjaka u Lovranu u gradskom parku (visina stabla
oko 11 m, prsni promjer 63 cm).


Svi lotosi: Petar Šolić


dručju Opatijske rivijere. Uspijeva s vitkom žumarom — Trachycarpus excelsa
H. Wendl., čempresom — Cupressus sempervirens L., alepskim borom


— Pinus halepensis Mili. i božikovinom — Ilex aquifolium L.
RAZMNOŽAVANJE


Hrast plutnjak se razmnožava generativnim i vegetaitvnim metodama
razmnožavanja.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 32     <-- 32 -->        PDF

SI. 2. Interesantna izbrazdanost kore hrasta plutnjaka u Opatiji u parku »1.
maj« na parceli br. 5.


U Lovranu u gradskom parku nalazi se jedno stablo hrasta plutnjaka
visine oko 11 m i prsnog promjera debla 63 cm (si. 3). Deblo je pokrito
gustim slojem pluta i također omotano žičanom mrežom. Njegovo deblo
raste ukoso. Primjerak se grana na visini 2.5 m od tla u dva ogranka razgranjena
u brojne grane i grančice. Krošnja je gusta, ovalnog oblika. Primjerak
je zdravog izgleda i dobre vitalnosti. Donosi klijave žirove koje bi
trebalo upotrijebiti kao sjetveni materijal za reprodukciju ove vrste na po




ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 31     <-- 31 -->        PDF

Mišljenja smo da za uzgajanje ove vrste u hortikulturne shvrhe treba
izabrati primjerke aklimatizirane na naše ekološke uvjete.


UZGOJ I PRIMJENA U HORTIKULTURI


Hrast plutnjak se odlikuje vrlo int resantnom, duboko izrezanom korom
koja kod svakog ljubitelja prirode izaziva posebnu radoznalost. Njegova vrlo
dekorativna krošnja obrasla zimzelenim listovima pruža u zimskim mjesecima
pravi mediteranski ugođaj naročito za sunčana vremena. Sjajnost lišća i kontrastno
obojene plojke dolaze tada do punog izražaja. Krošnja hrasta plutnjaka
je veoma zanimljiva u proljeće kada je posuta mnoštvom žutih resa koje
kontrastiraju svjetlozelenim mladim listovima i harmonično urastaju u tamnozelenu
pozadinu krošnje. Njezini plodovi (žirovi) se za razliku od listopadnih
vrsta hrastova nalaze u jesen na zimzelenim granama što pruža
naročitu interesantnost.


Prema Kriissmann u (1958, I: 518), u zapadnom Sredozemlju se odavno
uzgaja za industrijske i dekorativne svrhe. Vagliasind i et Maser
a ističu (1924: 224) da su stablašice hrasta plutnjaka veoma podesne
za hortikulturnu namjenu. Naročito su izražajna soliterna stabla u velikim
parkovima i livadama. Međutim, hrast plutnjak je prikladan i za osnivanje
šumica i drvoreda.


Do ma c ističe (1955: 16) da je hrast plutnjak kod nas prava rijetkost
te se na čitavoj našoj obali uzgaja svega nekoliko stabala u Rabu, Opatiji i
Dubrovniku. Matkovi ć bilježi (1977: 134) jedan primjerak hrasta plutnjaka
u Ttrstenu i dva primjerka na Mljetu. Radi m i r prenosi (1952:
261) podatke Premužića iz 1946. prema kojima su stabla ove vrste na otoku
Mljetu debela oko 25 cm i visoka oko 7 m. Navodi da se hrast plutnjak
uzgaja još u Malom Lošinju, Boki Kotorskoj i u Baru. Prema Rukavin i
(1986: 158), hrast plutnjak unesen je u autohtonu šumu Sijanu kod Pule
za vrijeme Austrije. Ustanovili smo da se ova vrsta uzgaja i u Lovranu.


D o m a c bilježi (1955: 13, 14) za Opatiju jedno stablo hrasta plutnjaka
u parku »1. maj«. Nalazi se na parkovnoj parceli broj 5. Ovo stablo je
pred nekoliko godina uginulo. Deblo i grane izbušene su uskim hodnicima
nametnika. Primjerak je orezan na oko 2,5 m visine. Prsni promjer debla
mjeren na visini 1,30 m od tla iznosi 37 cm. Njegova duboko izbrazdana
plutasta kora predstavlja za posjetioce parka jedinstvenu atraktivnost (si.
2). Kora je zaštićena žičanom mrežom. Deblo se nalazi u kosom položaju te
je poduprto stupom. Na ovoj parceli uzgaja se i jedan orijaški primjerak
libanonskog cedra — Cedrus libani (Trew.) Laws., ´Argentae´ visok oko 28
m i prsnog promjera 137 cm, zatim stablo crnike — Qu. ilex L., primjerak
velecvjetne magnolije — Magnolia grandiflora L. i grmovi japanske aukube
žuto panaširanog lišća — Aucuba japonica Thunb. f. variegata Dombr.


U Opatiji u parku »1. maj« nalaze se na parceli br. 3´4 dva primjerka hrasta
plutnjaka. Posađeni su poslije 1957. godine. Prvo stablo visoko je oko
10 m a mjeri u prsnom promjeru debla 53 cm. Međutim, deblo raste ukoso.
Drugo stablo ima visinu oko 5 m i prsni promjer debla 21 cm. Njegov
rast nije uspravan.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 30     <-- 30 -->        PDF

sta plutnjaka i njihove usporedbe s podnebljem Opatije i njene rivijere zaključujemo
da na obalnom području ispod Učke vlada osebujna klima s mediteranskim
i oceanitetskim značajkama koja omogućuje uspješno uzgajanje
ove mediteransko-atlantske vrste na zaštićenim mjestima.


b) PEDOLOŠKI UVJETI. — Hrast plutnjak je kao kalcifobna vrsta rasprostranjen
uglavnom na tlima koja nisu vapnena. Prema Piccioli u
(1923: 417) i Bournerias u (1980, 4: 211), najbolje uspijeva na dubokim,
svježim, rahlim ili pjeskovitim tlima na silikatnoj podlozi bogatim na organskoj
tvari i kaliju. Oodgovaraju mu tla nastala od feldspata (glinenci) i
tla vulkanskog porijekla nastala od trahitnih, sijentnih i granitnih stijena.
Raste i na plitkim, suhim i kamenitim tlima. Propada na tlima s aktivnim
sadržajem kalcija, kao i na kompaktnim i barovitim tlima. Horva t primjećuje
(1954: 4, 7. 8) da plutnjak raste i na tlima nastalim iz vapnenca,
ako su ona dekalcificirana i na alkalijskim tlima, ako nisu na suviše suhim
mjestima.


Prema Vrbek u (1985: 6), u Opatiji i njenoj okolici rašireno je 7 glavnih
tipova tala:


1. smeđe tlo na vapnencu i dolomitiziranom vapnencu tipično, plitko
(pH iznosi 6,5 — 7,0);
2., smeđe tlo na vapnencu i dolomitiziranom vapnencu tipično, srednje
duboko (pH = 6,1 — 6,7);


3. crvenica na vapnencu tipična (pH = 6,1 — 6.7);
4. crvenica lesivirana (pH = 6,0 — 6,4);
5. ilimerizirano tlo (pH = 5,9 — 6.3);
6. antropogena tla iz crvenice (pH = 6.7 7,1);
7. hortisol (pH = 6.7 — 7,2).
Prema razdiobi tala na osnovu njihovog stupnja kiselosti koju iznosi
Kl ep a c (1946, I: 405), ova su tla vrlo slabo kisela, neutralna i jako alkalična.
Jankovi ć (1979: 208) navodi da tla s alkalnom reakcijom sadrže
kalcija u količini preko 3" n.


Prilikom sadnje sadnica hrasta plutnjaka proizvedenim iz sjemena korisno
je supstratu pored organskih gnojiva nadodati zemlju kestenjaču nastalu
raspadanjem drva kestena — Caslanea sativa Mili. Pitomi kesten obilato
raste na liburnijskim padinama Učke. Zemlja kestenjača je kisele
reakcije pogodna za uzgoj kalcifobnih biljaka (Puc e i, 1915, 2: 1508).


VARIJETETI


Hrast plutnjak je veoma polimorfna vrsta s obzirom na karakteristike
stipula na kupuli, veličini ploda, veličini i obliku lista i drugim osobinama.
Horva t smatra (1954: 3) da će prilikom plantažnog uzgajanja hrasta plutnjaka
za dobivanje pluta u nas najprije doći u obzir varijeteti koji rastu
u Italiji i Francuskoj: Qu. suber var. crinita Guss.; var. suberinila Coutinho)
var. brevisquama Batt. et Trab.; var. microcarpa Batt. et Trab.; var.
subintegrifolia Batt. et Trab.: var. microphylla Bad. et Trab. i var. fagi-
Jolia Albert et Jahand.


512




ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 27     <-- 27 -->        PDF

golo, a na naličju obraslo bjelkastim dlačicama. Giperborejsk i et Marko
vi c ističu (1952: 120) da su listovi plutnjaka oblikom slični lišću crnike


— Quercus ilex L. s izdanaka, ali se od njih razlikuju po tome što se njihove
postrane žile nikada ne razgranjuju u obliku vilice. Međutim, smatramo
da ovo svojstvo nije pouzdana kontrolna oznaka za određivanje ove
vrste, jer smo utvrdili da poneki listovi stabla hrasta plutnjaka u gradskom
parku u Lovranu imaju nervaturu s viličastim završetkom. Listovi traju
2—3 godine. Lišće je na krošnji manje gusto nego u crnike — Qu. ilex L.
Cvjetovi su jednospolni (uniseksualni). Muški cvjetovi imaju nekoliko prašnika
s obrnuto jajolikim. zašiljenim i po vrhu dlakavim antenama. Sabrani
su u visećim resama dugim 5—6 cm. Rese se razvijaju pri vrhu jednogodišnjih
grančica. Isprva su zelene, a za vrijeme dozrijevanja žute boje. Ženski
cvjetovi sjede uspravno u kupulama. Oni su bilo pustenasti, a imaju
4 tamnosmiđe, prema vani savijene njuške. Razvijaju se na mladim ovogodišnjim
izbojcima.


Plod je smješten u kratkoj, dlakavoj držci. Zrela kupula je zvonastog
ili poluokruglog oblika. Stipule su sive, dlakave; donje su kraće, ovalne i
prilegle, a gornje su duže, lancetaste, trnovite i prema žiru savijene. Na
vrhu imaju kratki deblji dlakavi šiljak koji predstavlja ostatak njušaka.
Zir je 2—3 puta dulji od kupule. Dug je 2—4,5 cm i 1,4—-1,8 cm debeo.


BIOLOŠKE ZNAČAJKE


Hrast plutnjak je jednodomna (monecijska), anemorfilna, kserofilna, acidofilna.
silikolna i heliofitna vrsta. Prema podacima koje iznosi P i c c i o 1 i
(1923: 270, 417), stadij zrelosti počinje između 12. i 25. godine starosti, a
obilna plodonošenja nastupaju od 35. — 40. godine. Soliterna stabla uzgojena
iz sjemena stupaju u stadij zrelosti između 15. i 20. godina, a koja rastu
u šumi između 20. do 25. godine. Kod soliternih stabala uzgojenih iz
izdanaka stadij zrelosti počinje između 12. i 15. godine, a šumska stabla
između 15. i 18. godine.


Cvjeta u travnju ili svibnju. Stablo hrasta plutnjaka u parku u Lovranu
cvjetalo je 1986. u prvoj polovici svibnja. Prema podacima iz talijanske
literature (P i c c i o 1 i, 1923": 126, 234, 254), žir hrasta plutnjaka dozrijeva
u istoj godini cvatnje. Klijavost žirova traje 6 mjeseci. Za klijanje je
potrebno 30—45 dana. Klijanje je (kao i kod ostalih vrsta hrastova — Quercus
L.) hipogeično.


Biljčice u prvoj godini dostižu do 15 cm visine i u drugoj od 40—50 cm.
U starosti od treće do šeste godine biljke postižu do 1 m visine. Zatim rastu
dosta brzo, ali se poslije 60 godina rast usporava. Rast prestaje nakon
200 godina starosti.


U petoj ili šestoj godini počinje se razvijati plutasta kora i na njoj se
postepeno razvijaju duboke uzdužne raspukline. Primjerci koji rastu u šumi
stari oko 40—60 godina dostignu prsni promjer debla (mjeren na visini
1,30 m od tla) od 20—30 cm i tada počinje iskorišćivanje plute.


Plutnjak tjera iz panja, ali izdanačka snaga mu je slabija nego kod
crnike. Može doživjeti starost od 300 pa i 400 godina.


509




ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 26     <-- 26 -->        PDF

SI. 1. Primarno pluto na deblu hrasta plutnjaka — Quercus suber L. u
gradskom parku u Lovranu.


vaja od stabla. Skidanjem pluta sve do felogena formiraju se novi slojevi
sekundarnog ili ženskog pluta (»liege femmele«, vergo sughero«). Ono je
cjelovite i homogene strukture, meko, glatko, elastično i lagano. Mnogo je
kvalitetnije od primarnog pluta, pa nalazi primjenu u industrijske svrhe.
Osim toga služi i za dobivanje tzv. »španjolskog crnila« koje se koristi u
slikarstvu (Puc e i, 1915, 2: 1219).


Jednogodišnje grančice i pupovi su dlakavi.
Listovi su zimzeleni, kožnati, eliptičnog ili jajolikog oblika sa zaobljenom
ili slabo srcolikom bazom. Po rubu su nazubljeni sa 3—7 šiljatih zubaca
sa svake strane. Listovi imaju dlakavu peteljku dugu 0,4—1 cm; liska
je duga 3—6 cm, široka 1,5—4 cm. Lišće je na licu tamnozelene boje i


508




ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 25     <-- 25 -->        PDF

PREGLEDNI ČLANCI — REVIEWS
UDK 630*2:712 (Quercus suber L.) Sum. list CXII (1988) 307


PRILOG UZGAJANJU HRASTA PLUTNJAKA — QUERCUS SUBER L.


U UKRASNIM NASADIMA OPATIJSKE RIVIJERE


Petar ŠOLIC*


SAŽETAK: U radu prikazanu je uspijevanje hrasta plutnjaka


— Quercus suber L. u parkovima Opatijske rivijere. Iznijeti
su i prijedlozi za proširenje ove ornamentalne stablašice na spomenutom
području.
Riječi natuknice: Hrast plulnjak. Opatijska rivijera.
Kultiviranje.


UVOD


Opatija leži na istočnoj obali Istre, u podnožju Učke (1396 m n. v.).
Zaštićena je sa sjeverne i sjeverozapadne strane Učkom, a s juga otocima
Krkom i Cresom. Greografske koordinate su joj 45" 20´ sjeverne širine i
14° 19, istočne dužine. Zahvaljujući vrlo povoljnom položaju, na Opatijskoj
rivijeri vlada neobično blaga klima koja je omogućila razvitak turizma evropskog
ugleda. Prema Do me u (1955: 4, 5), povoljna klima je glavni
razlog zbog koje u Opatiji i njenoj okolici uspijevaju razne subtropske vrste
i biljke od Opatije južnijih krajeva.


Uzgajanje hrasta plutnjaka u dekorativne svrhe ima u Opatiji i njenoj
rivijeri dugogodišnju tradiciju. Potrebno je ispitati uvjete uspijevanja ove
ornamentalne stablašice na ovom području i iznijeti smjernice za njeno daljnje
uzgajanje.


MORFOLOŠKA SVOJSTVA


Hrast, plutnjak je zimzeleno stablo visoko oko 10—15 (20) metara s dosta
gustom, širokom i nepravilnom krošnjom i snažnim deblom.


Razvija moćan i razgranat korijenov sistem koji se s lakoćom prilagođava
podlozi. Na plitkom kamentom tlu plutnjak razvija horizontalno korijenje koje
prodire u pukotine stijena.


Deblo je pokriveno debelim slojem pluta. Pluto je svjetlosive boje, a ispod
površine svjetlosmeđe. Primarno ili muško pluto (»liege male«, »sugherone«.
^sughero vergine«, »sughero naturale«) može na starim stablima postići deljinu
od 25—30 cm. Ovo pluto je žilavo, hrapavo i kvrgavo (si. 1). Slabe je
kvalitete te se ne koristi za izradu čepova i drugih artikala. Upotrebljava
se za štavljenje kože. Primarno pluto se prirodnim putern nikada ne od


* Dr. Petar Solić, Rijeka, Rade Končara 44/X
507




ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 29     <-- 29 -->        PDF

rom najhladnijeg mjeseca 3° — 5" C i srednjom minimalnom temperaturom
od —4° do —9" C. Prema Jankovi ć (1979: 392), za uspijevanje hrasta
plutnjaka potrebno je relativno dosta vlage. Međutim, Vagliasind i et
Ma s er a ističu (1924: 224) da je ova vrsta veoma otporna prema suši.


U želji da upotpunimo iznijete navode ukratko ćemo prikazati klimatske
prilike Atlantskog i Mediteranskog rajona Francuske i usporediti ih
s klimatskim faktorima Opatije. Prema Sormaniu et Bonapaceu
(1959: 72), na jugozapadnoj Atlantskoj obali Francuske (Les Landes) vlada
oceanski klimatski tip. Dugačk i navodi (1975, 2: 475) da se ovaj klimatski
tip odlikuje blagim zimama te svježim ljetima sa stalno visokom vlagom
zraka i najvećom količinom oborina u zimskom periodu. U krajevima
Les Landes i Gascogne, izoterma siječnja iznosi 5° — 7° C, izoterma srpnja
19" — 21" C, a srednja godišnja temperatura 12" — 13° C. Srednja godišnja
insolacija varira između 1750—2000 sati. D e Martonn e prikazuje (1932,


XV: 883) da ovi predjeli imaju 1000—1500 mm obodina godišnje, a ponegdje
i više.
Na području uspijevanja hrasta plutnjaka u Sredozemnom dijelu Francuske,
klima se veoma razlikuje od oceanske klime. Mediteranski klimatski
tip karakteriziraju vrlo topla i suha ljeta, veća kolebanja u temperaturi;
blage i kišovite zime s mnogućim naglim prodorima hladnog zraka (B e a ujeu-
Garnier . 1980. 7: 237). Srednja mjesečna temperatura srpnja u Nici
iznosi 26" C a srednja godišnja temperatura 18" C. Nice ima prosječno 13.
a Marseille 28 hladnih dana u godini. Horva t naglašava (1954: 4) da su
zdrava starija stabla hrasta plutnjaka u okolici Nice podnijela zimu 1929.,
bez naročite štete, temperaturu od —12" do —13" C. U Nici insolacija traje
oko 2.628 sati u godini. Srednja godišnja količina oborina iznosi 800 mm.


Prema Beleznay u (1965: 4, 6), Opatija ima u 50. godišnjem prosjeku
mjesečnu temperaturu siječnja 5,3" C te srpnja 23,0" C. Zadnjih godina
opaža se porast temperature u Opatiji.


Srednje vrijednosti mjesečnih temperatura za period motrenja od 1948—1962.
iznose za siječanj 6,0" C i srpanj 24,5" C. a srednja godišnja temperatura
14,3" C. Srednja maksimalna temperatura iznosi 32,6" C, a srednja godišnja
temperatura 14.3" C. Srednja maksimalna temperatura iznosi 32,6" C, a
srednja minimalna —4.4" C. Termička kolebanja su relativno mala. Srednje
godišnje kolebanje temperature zabilježeno je sa 17,5" C. Opatija ima prosječno
15.7 dana s mrazevima. Godišnja insolacija iznosi 2.23´0 sati. Srednja godišnja
vrijednost relativne vlage je dosta visoka. Zabilježena je s oko 70%,
a količine oborina s 1820,9 mm.


Učešće lovora — Laurus nobilis L. u prirodnoj vegetaciji područja ekološki
označava vlažnije podneblje od općih klimatskih prilika u submediteranskom
dijelu našeg obalnog područja. Broj snježnih dana iznosi 3.7. Snijeg,
led i jaki vjetrovi mogu uzrokovati lomljenje grana i grančica naročito kod
mlađih stabala. Ovu pojavu primijetili smo u Opatiji u siječnju 1986. Stoga je
korisno odmah ukloniti naslage snijega s krošnje hrasta plutnjaka. Zbog svog
geografskog položaja i reljefa Opatija je prilično zaštićena od vjetrova. Bura
je manje česta i slabija nego u Rijeci i njenoj okolici.


Nova k navodi (1970, 5: 54, 55) da Opatija ima mediteransku klimu.
Međutim, na osnovu razmatranja klimatskih uvjeta s prirodnih staništa hra




ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 28     <-- 28 -->        PDF

RASPROSTRANJENOST


Prema R a dim i r u (1952: 261), hrast plutnjak je mediteransko-atlantski
florni element. Horva t donosi (1954: 2) preglednu kartu rasprostranjeni
a vrste Quercus suber L. prema E. M ii 11 e r u (iz knjige Riklija 22).
Hrast plutnjak je prirodno rasprostranjen na atlantskom području Francuske
(do rijeke Garonne) i Španjolske. U zapadnom Sredozemlju raširen je u
Mediteranskom dijelu Španjolske, Francuske. Italije. Maroka, Alžira i Tunisa
te na Balearskim otocima, Sardiniji i Siciliji. Horva t ujedno ističe
(1954: 1): »Kod nas, a ni drugdje na Balkanskom poluotoku od prirode ga
nigdje nema.«


Radimi r navodi (1952: 255, 258) da se prema sistemu Pavarla, areal
hrasta plutnjaka potpuno poklapa sa zonom Lauretuma u cijelosti za toplu
i srednju podzonu, a samo djelomično za hladnu podzonu. Najvrednije, čiste
sastojine hrasta plutnjaka prostiru se uz atlantsku obalu te napredujući
prema istoku Mediterana sve više gube na kvaliteti. Prema Bourne rias
u (1980, 4: 211), u šumama hrasta plutnjaka dominiraju kalcifobne
vrste. L aro us se saopćava (1968, 2: 950) da u Mediteranskom rajonu Francuske
s hrastom plutnjakom također raste i bliska vrsta, zapadni (gaskonjski)
plutnjak — Qu. occidentalis Gay (od kojeg se također dobiva pluto). U
Mediteranskim tvrdolisnim mješovitim šumama hrast plutnjak se često nalazi
s crnikom — Qu. ilex L. i listopadnim hrastom meduneem — Qu. lanuginosa
Thuill. (J a n k o v i ć. 1979: 392), a također i s hrastom cerom — Qu. cerris L.
Giperborejskij et Marko vi ć, 1952: 122).


Trinajsti ć potvrđuje (1987: 108) navode iz starije florističke literature
(Host, 1831: Visi and, 1842) prema kojima hrast plutnjak samoniklo
raste na jadranskom primorju Hrvatske. Ja n k o v i ć također smatra (1979:
392) da ova vrsta na istok dolazi do Dalmacije gdje je već vrlo rijedak.
Međutim, mi smatramo da su ti podaci nesigurni i da najverovatnije hrast
plutnjak nije zastupljen u našoj autohtonoj flori, već samo s pojedinačnim
primjercima unesenim u parkove našeg Primorja. Kultivira se i na Opatijskoj
rivijeri na kojoj se pruža pojas kserotermne šume medunca — Qu. pubescens
Thuill. i bijelog graba — Carpinus orientalis Lmk.: Carpinetum orientalis
adriaticum Horv. et al. Na ovom području osobito je raširena njena
subasocijacija s lovorom — Laurus nobilis L.: Carpinetum orientalis lauretosum
H-ić (Jovanović. 1967: 495. 496). Hay et Synge saopćavaju
(1969: 345) da se hrast plutnjak uzgaja i u veoma skromnom obimu također
i u V. Britaniji.


EKOLOŠKI UVJETI


a) KLIMATSKI FAKTORI. — Prema Piccioli u (1923: 418), hrast plutnjak
zahtijeva više topline od crnike — Qu. ilex L. (Giperborejski et
Markovi ć navode (1952: 121, 122) da najbolje uspijeva u krajevima s toplom
klimom gdje se srednja godišnja temperatura ne spušta ispod 14" C.
Temperatura od —17" C je za njega kritična, naročito za mlađe primjerke.
Horvat donosi (1954: 7) navod Pa vari a (Selvicoltura, Man. dell, agr..
1941. Roma) prema kojem u Italiji hrast plutnjak uspijeva u krajevima sa
srednjom godišnjom temperatvurom od 12" — 17" C. srednjom temperatu