DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 47 <-- 47 --> PDF |
povećan te je sveukupni godišnji mortalitet od oko 13 vukova godišnje ostao isti kako u vrijeme korišćenja otrova tako i poslije njegove zabrane. Zbog nedostatka točne procjene visine populacije vuka u Gorskom kotaru teško je a i vrlo rizično donositi neke od zaključaka samo na osnovu podaatka o ulovu vukova odnosno isplaćenim nagradama. Međutim, nekoliko pokazatelja može biti bez sumnje odraz broja vukova danas u odnosu na njihov broj odmah iza Drugog svjetskog rata. Kao prvo ističemo štete od vukova na domaćoj stoci i divljači koje su posljednjih godina sve rjeđe ili gotovo izostaju. Drugo, brojnost vukova u promatranom razdoblju pala je od 35—50 vukova godišnje na svega 9 vukova godišnje osamdesetih godina. Treće, želja lovaca za odstrel vukova ostala je ista kao i ranijih godina i dok se broj lovaca vidno povećao, broj ustrijeljenih ili na druge načine stečenih vukova je znatno smanjen. I konačno niski fondovi divljih dvopapkara preživača, posebno srneće divljači, koja je prirodna hrana vuku može uzrokovati promjene u brojnosti vukova. Odstrel srna od 500 i više grla godišnje pedesetih godina smanjen je na 400 grla godišnje šezdesetih godina, 150 grla godišnje sedamdesetih i manje od 80 grla godišnje osamdesetih godina. Upravo nedostatak prirodne hrane vuku u Gorskom kotaru može bolje objasniti smanjenje broja ovog predatora nego dinamika odstrela vukova sama za sebe. U svakom slučaju nameće se zaključak: ako je smanjen ulov vukova odraz njihovog smanjenog brojnog stanja, neke će se zakonske odredbe i navike ljudi trebati bitno izmijeniti ako se želi sačuvati vuka u ovom dijelu Jugoslavije. Bojovi ć i Coli ć (1975) optimistički prognoziraju da dolaze bolja vremena za vuka u Jugoslaviji budući da je i u naših ljudi, a posebno u lovaca, primjetan proces promjene općeg stava prema odnosu predator — žrtva u okviru čega se mijenja i stav prema vuku. Zalažući se za zaštitu vuka od istrebljenja i za njegovu bolju budućnost prenosimo prvi princip Manifesta za zaštitu vuka (The Manifesto and Guidelines of Wolf Conservation) koji je donesen na Prvoj međunarodnoj konferenciji za zaštitu vuka (The First International Conference on the Conservation of the Wolf (Pimlott, 1975): »Vukovi, kao i ostale divlje životinje, imaju pravo živjeti u divljini. To pravo nema veze s njihovom poznatom vrijednošću za čovjeka. Ono/ proizlazi od prava za sva živa bića da žive u zajednici s čovjekom kao dio prirodnog ekosistema«. LITERATURA Bojović, D. and Colić, 1975: Wolves in Yugoslavia: with special reference to the period from 1945 to 1373: pages 53—61 in D. H. Pimlott , ed. Wolves- Proceedings of First Meeting of Wolf Specialists and of the First International Conference on the Conservation of the Wolf. IUCN Publications New Series Supplementary Paper No. 43. International Union for Conservation of Nature and Natural Resources, Morges, Switzerland. Frković, A., R. L. Ruff, L. C i en jak, and D. H u b e r. 1987: Brown bear mortality during 1946—85 in Gorski kotar, Yugoslavia. Seventh International Conference on Bear Research and Management, Plitvice Lakes National Park, Yugoslavia. Pages 87—32. I s a k o v i ć, I. 1970: Game management in Yugoslavia. J. Wildl. Mgmt. 34(4): 800—812. 529 |