DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 50     <-- 50 -->        PDF

prosječni, i prosječni i oni koji su se stvarno istakli svojim radom i rezultatima.
Vjerojatno da je u tom pogledu stanje povoljnije u naučnim institucijama,
ali i tu se dešava da za istaknute stručnjake, koji su cijenjeni u
svijetu i kao takvi rado viđeni i angažirani, u vlastitoj zemlji malo tko
haje.


Takvi odnosi dijelom su i posljedica krivo shvaćene demokracije, samoupravnih
prava i ljudske jednakosti, ali još više i pritiska i prevelikog
utjecaja prosječnih, kojima prosto smetaju oni koji odskaču i »istrčavaju
«. Međutim, problem nije samo u društvu i drugima. Za poboljšanje stanja
i odnosa u struci, mnogo, možda i najviše, mogu pridonijeti sami stručnjaci:
svojom javnom i društvenom aktivnošću, praktičnim djelovanjem u
stručnim organizacijama, održavanjem stručnih veza i djelovanjem u naučnim
i privrednim organizacijama, pa i javljanjem putem javnih glasila. Bez
obzira na veličinu svog doprinosa i svoju izuzetnost, pojedinac je uvijek sastavni
dio društva i svoje zemlje, pa bi bilo poželjno da se shodno tome i
ponaša i djeluje. Bolje da se i nameće nego da ispadne izoliran. Izoliranost
redovito vodi u pasivnost, dok suradnja s drugima vodi ka daljem razvoju
vlastite ličnost, podsticanju drugih i još boljim rezultatima. Često iz najobičnijeg
razgovora nikne nova misao, poticaj i rješenje koje se u osamljenosti
uopće ne bi pojavili. Nadalje, druženjem i stručnom suradnjom nerijetko
se otkrivaju sklonosti i sposobnosti koje bi inače ostale neotkrivene
i zapretene.


Razbiti postojeću zatvorenost, prevladati stagnaciju i stručno mrtvilo
i prijeći već jednom krupnim koracima granice organizacija udruženog rada
i otvoriti se smišljeno i organizirano prema republici, Jugoslaviji i svijetu,
to je temeljni uvjet za otklanjanje, izdizanje i uspješan angažman stručnih
kadrova, za brži razvoj i bolje rezultate. To se, međutim, ne može postići
samo utvrđivanjem ciljeva i zaključcima, već prvenstveno upornim praktičnim
djelovanjem svake pojedine sredine, organizacije i institucije. Ne čekajući
da to uradi neko drugi, svaki treba da u svojoj sredini, svojoj organizaciji
i instituciji, ozdo do gore, pokreće ova pitanja, da izanalizira vlastitu
situaciju, utvrdi i poduzme mjere koje će omogućiti da se izdizanjem
i angažmanom sposobnih ostvare bolji rezultati nego što su ovi današnji.


Da bi se mogao ostvariti taj zadatak u organizacijama šumarstva i prerade
drva, neophodno je najprije skrojiti zajedničke programe za unapređenje
proizvodnje i poslovanja, a onda na njihovom ostvarenju angažirati
što širi krug organizacija udruženog rada i institucija, posebno što veći broj
stručnjaka. Ti bi se programi mogli donijeti po radnim organizacijama i
regijama, a onda bi se uskladili i povezali u jednu cjelinu za cijelu republiku.
Na tome bi onda mogla dalje izrastati i suradnja s drugim republikama
i zajedničke akcije na razini Jugoslavije.


Kad jednom započne, još bolje kada se razmaše stručna i poslovna aktivnost
na ostvarenju usvojenih programa za unapređenje rada i poslovanja,
biti će otvoren put za organizirano praćenje rada i ostvarenih rezultata stručnih
ljudi, pojedinačno i kolektivno, za sistematsko doškolovanje i specijalizaciju
najsposobnijih i najuspješnijih, za angažman prema sposobnosti, rezultatima i
pokazanoj kreativnosti, za regrutiranje mladih za naučni rad. Tek na osnovi suradnje
na rješavanju konkretnih programskih zadataka, moći će se mjerodavno


532