DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 57     <-- 57 -->        PDF

Iz toga bi se mogao izvući i krivi zaključak za šumare da im je probitačnije
proizvoditi nekvalitetnu sirovinu čime, uz manje troškove, skraćuju
rok proizvodnje u šumi, a proizvodnja je i tako rentabilna za drvnu
industriju. To je nestvarno i sa time bi trebalo prekinuti i kalkulirati stvarne
troškove i njima teretiti stvarnog nosioca troškova, pa neka on ide u
gubitke.


Postoje mnoge stare i nove metode (a i rezultati istraživanja) kako se
to radi, a najbolja i najstvarnija metoda je da se »ostali troškovi« raspoređuju
na temelju stvarne obrađene površine ili oplošja proizvedenih sortimenata
iz pojedinih kvalitetnih klasa pilanskih trupaca.


Posve je sigurno da bi se na taj način dobili sasvim drugi, ali pravi,
istiniti i daleko korisniji rezultati od onih što ih imamo u prikazanim tabelama.


Upravo neka to u ovom našem kratkom napisu bude i osnovna poruka
proizvođačima, a posebno planerima i kalkulatorima u drvnoj industriji, u
protivnom krivi zaključci multipliciraju negativne i trajne posljedice.


O ZOŠ-u IZ LIJEVOG UGLA


Izvršno vijeće Sabora svojim aktom od 30. lignja 1988. predlaže diobu Goransko-
primoirskog šumskogospodarskog područja na tri manja šumskogospodarska
područja. Neće pričinjati svetogrđe ako se pojavi i po koje suprotno mišljenje.


Logičnije hi bilo da se na Goiransko-primorskom šumskogospodarskom području
osnuju tri šumarske radne organizacije, koje će kao privredni i pravni subjekti
upravljati dijelovima zajedničkog šumskogospodarskog područja bez ikakve
organizacijske nadgradnje. Potrebno je da im ZOS nametne obvezu da sve akcije
većih razmjera zaštite šuma od različitih uzročnika propadanja šuma, kao i obnovu
šuma koje su stradale uslijed tih okolnosti, a bez obzira na kojem se dijelu
zajedničkog područja ti radovi izvode, sufinanciraju zajedničkim sredstvima. Na
primjer: proporcionalno vrijednosti prodane drvne mase, ili na koji drugi pogodniji
način.


Takvoni organiziranošću uz zakonsku odredbu dohiva se na kvalitetu: šuma
i šumski fond su bolje zaštićeni, a ne zadire se u samoupravnu organiziranost
radnih organizacija.


Namjerno je, radi kraćeg obrazloženja, spomenut samo najvažniji oblik zajedništva
na zajedničkom šumskogoispodarskom području.


Ako je takav oblik zaštite šumskog fonda i gospodarenja šumama prihvatljiv
za Goransko-prtimorsko šumskogospodarsko područje, onda se isti model organiziranosti
bez ikakvih poteškoća može primijeniti i na ostalim šumsikogospodarskim
područjima.


Dosad prema ZOŠ-u egzistira devet šumskogospodarskih područja. Izvršno vijeće
predlaže jedanaest, a prema zahtjevima šumarskih organizacija (Vinkovci i
Slav. Požega) trebalo bi biti još Više manjih šumskogospodarskih područja.


Naprotiv, radi što bolje zaštite šumskog fonda putem obligatnog i namjenskog
udruživanja sredstava opravdanije bi bilo osnovati manji broj šumskogospodarskih
područja.


539




ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 58     <-- 58 -->        PDF

Prije desetak illi nešto više godina u raspravama republičkih formskih krugova
spominjano je sedam illi osam šumskcgospodarskih područja. Možda je ovaj
prijedlog iskrivljena kopija prijašnje ideje. Uglavnom nije nikakva novost. Razlika
je samo u zaokružen ju i proizvoljnom nazivu šumskogospodarskog područja.


Polazeći od sadašnjih područja i organiziranosti radnih organizacija predlaže
se preinaka radi racionalnijeg gospodarenja šumama na novih sedam šumskogospodarskih
područja:


1.
Goransko-primorsko (Radne organizacije: Ogulin, Delnice i Senj),
2.
Ličko (RO Gospić),
3.
Banijsko-kordunsko (RO Sisak i Karlovac),
4.
Prigonslko-podravsko (RO Zagreb ,i Varaždin),
5.
Psunjsko-posavsko (RO Nova Gradiška i Slav. Požega^
6.
Bilogorsko´-podravsko (RO Bjelovar, Koprivnica . . .)
7.
Slavoinsko-baranjsko (RO Slav. Brod, Vinkovci, Osijek, Našice. Podravska
Slatina i Jelen-Biilje).
Manjii broj većih li površinom približno ujednačenih šumskogospodarskih područja
daje veću garanciju za bolju zaštitu šumskog fonda. A radne organizacije
ne bi trebale bliti uznemirene što upravljaju dijelom zajedničkog šumskogospodarskog
područja, pogotovu što ništa ne gube od svog identiteta i integriteta.


Ni šuma, mi šumarske radne organizacije ne postoje zbog ZOŠ-a, nego obratno.
Zato novi ZOS treba što više prilagoditi potrebama šume i ekonomičnijem privređivanju
u šumarstvu. Novom ZOS-u više pristaju atributi prvog i najodgovornijeg
čuvara šume, a ne nekog nalickanog fetiša.


Iz ZUR-a valja u šumarsku organiziranost ugraditi samo one odredbe koje su
se dosad pokazale praktičnima i ekonomičnima. Naime, dokazano je da prevelika
OOUR-izacija sa svim ZUR-ovskim legitimnostima uvelike opterećuje proizvodnju
li znatno smanjuje dohodak.


Dohodak se ne stvara u režiji ili prema scenariju uštirkane i trakavičaste administrativne
regulative, nego umijećem i stvaralaštvom sloobdnih proizvođača.


Svrha ovorn prijedlogu je sigurnija i kvalitetnija zaštita šumskog fonda putem
racionalnije organiziranosti i ekonomičnijeg privređivanja šumarskih radnih
organizacija.


Povod takvom razmišljanju dalo je Izvršno vijeće Sabora spomenutim aktonn
od 30. lipnja 1988.


Mijo Matezić, dipl. inž. šum.