DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 68     <-- 68 -->        PDF

sjevernijem grčkom otoku, i na Rodosu. Bolje se razvija u vlažnijim područjima
pa se zato njena brojnost smanjuje za suhih godina.


Uši izlučuju i tzv. »mednu rosu«, slatku tekućinu ugodna okusa, od
koje je ponekad mokro tlo ispod stabla, grmlje i prizemno rašće, a na »mednoj
rosi« se zatim nastanjuju crnosmeđe gljive čađavice.


Unatoč brojnosti i takvom načinu života Marchalina nije štetna uš. Naprotiv,
ona je veoma korisna upravo zbog izlučivanja »medne rose«, koju rado
skupljaju pčele i on nje prave med. Takav med ima karakterističnu narančastocrvenu
boju, a Grci ga zovu »borov med«. On čini oko tri četvrtine ukupne
proizvodnje meda u Grčkoj.


Ima na RoJosu još jedna vrsta insekta. koja se pojavljuje u masi, i to
stalno, ali na ograničenom lokalitetu. To je jedna vrsta leptira, ni štetna
ni korisna, ali toliko zanimljiva da zaslužuje posebno poglavlje.


ZAGONETNA -DOLINA LEPTIRA«


Neki od autobusa koji odlaze sa autobusnog kolodvora u Rodosu nose
natpis »Petaloudes«, ćto na grčkom znači »Leptiri«. Da bi bio sasvim razumljiv,
pokraj natpisa nalazi se i crtež leptira, a ponekad i engleski naziv:
»Butterflies«. Naziv »petaloudes« (jednina »petalouda«) vrlo je sličan
nazivu »petalos«. koji označuje laticu zvijeta. (sjetimo se npr. botaničkih
termina »horipetale« ili »simpetale«); »petao« znači letjeti. Stari Rimljani
nazivali su leptire »letećim cvjetovima«, jer su vjerovali da su ti insekti
živih boja i raznolikih šara nastali tako što su se otrgli od biljke i
poletjeli zrakom. ..


»Petaloudes« nije naziv nekog naseljenog mjesta, a nije ni puko romantično
ime za jedan lijepi krajolik. Tako se zove jedna dolina, u kojoj se zaista
svakog ljeta, od lipnja do rujna, pojavljuje mnoštvo leptira, Upravo zbog
te »Doline leptira« i postoji ta autobusna linija. Brojni turisti posjećuju »Petaloudes
« još i u posebnim autobusima (što je obično povezano s razgledavanjem
obližnjeg manastira Filerimos i ruševina Kamirosa, »rodoskih Pompeja
«). Očito je dakle da se radi o nečemu što vrijedi vidjeti. Ali i više od
toga. Ono što se događa u »Dolini leptira« nije samo zanimljiv biološki fenomen,
već i pojava koja do danas još nije u potpunosti znanstveno istražena.


U prvi mah nedoumicu izaziva činjenica da se jedna vrsta leptira pojavljuje
u enormnom broju na jednom lokalitetu redovito svake godine. Stručnjacima,
pa i mnogim nestručnjacima, dobro je znano da masovne pojave životinjskih
vrsta na nekom biotopu nikada ne traju dugo. Osobito je u gradologiji
insekata poznato mnogo primjera koji to potvrđuju. Kulminacija
u brojnosti populacije obično je i predznak skore degradacije, koju uzrokuje
nedostatak hrane, razne bolesti, nametnici, grabežljivici i drugi reduktivni
faktori. Nadalje, veliki broj leptira rezultat je razvoja bar istog,
a obično još puno većeg broja gusjenica, od kojih je svaka morala konzumirati
veću ili manju količinu hrane prije nego se zakukuljila ili uginula.
A to onda, dakako, znači da bi na tome mjestu veći dio vegetacije morao
biti potpuno obršten.