DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 68 <-- 68 --> PDF |
sjevernijem grčkom otoku, i na Rodosu. Bolje se razvija u vlažnijim područjima pa se zato njena brojnost smanjuje za suhih godina. Uši izlučuju i tzv. »mednu rosu«, slatku tekućinu ugodna okusa, od koje je ponekad mokro tlo ispod stabla, grmlje i prizemno rašće, a na »mednoj rosi« se zatim nastanjuju crnosmeđe gljive čađavice. Unatoč brojnosti i takvom načinu života Marchalina nije štetna uš. Naprotiv, ona je veoma korisna upravo zbog izlučivanja »medne rose«, koju rado skupljaju pčele i on nje prave med. Takav med ima karakterističnu narančastocrvenu boju, a Grci ga zovu »borov med«. On čini oko tri četvrtine ukupne proizvodnje meda u Grčkoj. Ima na RoJosu još jedna vrsta insekta. koja se pojavljuje u masi, i to stalno, ali na ograničenom lokalitetu. To je jedna vrsta leptira, ni štetna ni korisna, ali toliko zanimljiva da zaslužuje posebno poglavlje. ZAGONETNA -DOLINA LEPTIRA« Neki od autobusa koji odlaze sa autobusnog kolodvora u Rodosu nose natpis »Petaloudes«, ćto na grčkom znači »Leptiri«. Da bi bio sasvim razumljiv, pokraj natpisa nalazi se i crtež leptira, a ponekad i engleski naziv: »Butterflies«. Naziv »petaloudes« (jednina »petalouda«) vrlo je sličan nazivu »petalos«. koji označuje laticu zvijeta. (sjetimo se npr. botaničkih termina »horipetale« ili »simpetale«); »petao« znači letjeti. Stari Rimljani nazivali su leptire »letećim cvjetovima«, jer su vjerovali da su ti insekti živih boja i raznolikih šara nastali tako što su se otrgli od biljke i poletjeli zrakom. .. »Petaloudes« nije naziv nekog naseljenog mjesta, a nije ni puko romantično ime za jedan lijepi krajolik. Tako se zove jedna dolina, u kojoj se zaista svakog ljeta, od lipnja do rujna, pojavljuje mnoštvo leptira, Upravo zbog te »Doline leptira« i postoji ta autobusna linija. Brojni turisti posjećuju »Petaloudes « još i u posebnim autobusima (što je obično povezano s razgledavanjem obližnjeg manastira Filerimos i ruševina Kamirosa, »rodoskih Pompeja «). Očito je dakle da se radi o nečemu što vrijedi vidjeti. Ali i više od toga. Ono što se događa u »Dolini leptira« nije samo zanimljiv biološki fenomen, već i pojava koja do danas još nije u potpunosti znanstveno istražena. U prvi mah nedoumicu izaziva činjenica da se jedna vrsta leptira pojavljuje u enormnom broju na jednom lokalitetu redovito svake godine. Stručnjacima, pa i mnogim nestručnjacima, dobro je znano da masovne pojave životinjskih vrsta na nekom biotopu nikada ne traju dugo. Osobito je u gradologiji insekata poznato mnogo primjera koji to potvrđuju. Kulminacija u brojnosti populacije obično je i predznak skore degradacije, koju uzrokuje nedostatak hrane, razne bolesti, nametnici, grabežljivici i drugi reduktivni faktori. Nadalje, veliki broj leptira rezultat je razvoja bar istog, a obično još puno većeg broja gusjenica, od kojih je svaka morala konzumirati veću ili manju količinu hrane prije nego se zakukuljila ili uginula. A to onda, dakako, znači da bi na tome mjestu veći dio vegetacije morao biti potpuno obršten. |