DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 71     <-- 71 -->        PDF

pitke vode više od tjedan dana. Naprotiv, bez hrane mogu živjeti normalno
puna tri mjeseca. Netočnom se pokazala pretpostavka da se leptiri hrane
smolom iz drveta Liquidambar orientalis, niti da ih miris te smole privlači,
kako to objašnjavaju službeni turistički vodiči. Istina, smola likvidambara
intenzivno miriše pa se upotrebljava i kao tamjan. Iinače pravi se
tamjan dobija iz mirisne smole nekih grmova iz roia Boswellia.


Leteći prema dolini »Petaloudes« leptiri se vjerojatno služe svojim osjetilom
mirisa. No ako to i jest točno, još se uvijek pitamo zašto oni tamo
lete, t. j . kakvo značenje ima to njihovo »bračno putovanje« i zajedničko
»pirovanje«. Sličnih, još neriješenih zagonetki ima i u migracijama drugih
životinja, posebno ptica i riba.


Inače Panaxia quadripunctaria nije neka rijetka vrsta leptira. Raširena
je u čitavoj Evropi osim sjevernog dijela. Na jugu, npr. kod nas u Dalmaciji,
dolazi jedna velika, inače nepromijenjena forma, koja je odavno u
zbirkama i popisima označena kao »magna«. Zagrebački entomolog prof. Lidija
M1 a d i n o v, koja se puno bavila danjim leptirima Hrvatske, našla je tu
vrstu u okolici Zagreba. Krapine, u gornjem toku rijeke Kupe. na mnogim
lokalitetima Slavonije, u Hrvatskom Primorju, Dalmaciji i na jadranskim
otocima. Mr. Branko B radi ć (Šumsko gospodarstvo »Mojica Birta«, Bjelovar)
spominje u svom magistarskom radu (1984. god.) leptire iz nizinskih
šuma kod Čazme a mr. Margita S i 1 e r (Zavod za obrazovanje kadrova u
poljoprivredi, hortikulturi i primjeni znanosti u praksi, Opeka) također u
svom magistarskom radu (1987. god.) leptire iz arboretuma Opeka kod Varaždina.
Meni je jedan leptir doletio kroz prozor na svjetlo u sobi jedne
ljetne noći 1983. godine u Omišlju na otoku Krku.


Ponegdje se gusjenice te vrste pojavljuju u povećanoj brojnosti, uzrokujući
na biljkama manje ili veće štete. Tako je dr. Dordiqe Đorović , entomolog
iz Peći, zabilježio primjetnu defolijaciju od tih gusjenica u čistim
hrastovim šumama Kosova 1970—1973. godine.


I u našim se krajevima leptiri pojavljuju u srpnju i kolovozu. Razvojni
je ciklus i inače sličan onome na Rodosu. Samo se leptiri kod nas, kao
i u drugim evropskim zemljama, drugačije ponašaju pa nemaju svoju »Dolinu
leptira« kao što je imaju na tom grčkom otoku.


Iako »Dolinu leptira« svake godine posjećuje veliki broj turista, ona je
u nas, pa i u svijetu, prilično nepoznata. Štoviše, ima dosta biologa, pa i
entomologa, koji za nju ne znaju (osim ako su je kao turisti slučajno posjetili).
A radi se o jednom zaista vrlo zanimljivom biološkom fenomenu,
koji je vrijedno vidjeti i doživjeti.