DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 79     <-- 79 -->        PDF

Ovom radu na mađarskom jeziku dodat
je resume na hrvatskom koji, nešto
ispravljen, glasi:


»U Mađarskom poljoprivrednom muzeje
do godine 1940. bila je izložena maketa
koja je upoznavala posjetioce muzeja s
pošumljavanjem krša. Ta maketa je prikazivala
šumarsku djelatnost oko pošumljavanja
krša u XIX-om vijeku i na prijelazu
u XX-i vijek. Pitanje je, kakvu
pouku pruža sve ovo za mađarsku šumarsku
nauku?


U stvaranju krša igra odlučnu ulogu
već od početka stare ere ljudsko ponašanje.
To ogoljavanje, uništenje biljnog pokrova
i staništa, potpomagali su ekstremni
prirodni faktori. Sredinom XIX-og vijeka
sve se češće postavljalo pitanje obrađivanja
krških zemljišta. U to doba smatralo
se najpr-ikladnjim pošumljavanje. Uspjeh
programa pošumljivanja krša sastojao
se u tome, da se dovedu u sklad interesi
poljoprivrede (napose pašarenja) i
šumarstva, nadalje da se postigne pristajanje
stanovništva na redukciju pašarenja;
ono je živjelo uz prastare običaje
autarkije vlastitog kućanstva, a bilo je nužno
da se osigura očuvanje i poštivanje
novih pošumljivanja. Pritom je u prvom
redu trebalo pronaći najprikladnije vrste
drveća i načina pošumljivanja.


U pojedinim pokrajinama počeo se realizirati
navedeni program u razno vrijeme
i na razne načine. U krajevima monarhije
koji su bili podređeni neposredno
Austriji smatralo se kao najbolje doba
za to godina 1907, kada se održavao VIII-i
internacionalni kongres poljoprivrednika
u Beču. Stručnjaci koji su već imali iskustva
u pošumljivanju krša, izvjestili su da
je najprikladniji način pošumljivanja svugdje
sađenje sadnica crnog bora. Da bi
se spriječila paša, jedini izlaz je bio stvaranje
ograda od kamena oko pošumljenih
površina. Svi prisutni na kongresu su istakli
da treba uvesti katastar pošumljivanja,
koji bi poslužio kao osnova za planiranje
i kontrolu radova. Istakla se je i
potreba donošenja posebnog zakona o po


šumljivanju krša te neophodnos materijalnog
potpomaganja od strane države.


U Hrvatskom primorju osnovan je Inspektorat
za pošumljivanje krša u gradu
Senju (prema Au-Ug. izvorima nazvan
Zeng), koji je dijelom koristio sredstva
Krajiške investicione zaklade. O djelovanju
i o rezultatima ovog Inspektorata postoje
vrijedni podaci i opažanja u rukopisnom
izvještaju šumarskog savjetnika
Kraljevske šumske direkcije u Zagrebu
ALBERTA ROSMANITHA. On je odlikovan
ordenom krunskog zlatnog križa i bio
dobitnik viteške medalje II-og reda zbog
svojih istaknutih aktivnosti oko navedenih
šumarskih radova. On je sastavio detaljno
tumačenje maketa o pošumljivanju
hrvatskog krša. Inače je spriječavao obilježavanje
jer nije bilo teritorija određenih
za pošumljivanje pri pomanjkanju odgovarajućeg
plana vremenskog rasporeda,
jer u ono vrijeme još nije bio donijet zakon
sa strane Hrvatskog sabora, posebno
za pošumljivanje krša.


Prema mađarskim zakonima o šumama
od 1879. i 1898. god. šume i gola šumska
zemljišta koja su potpadala pod nadzor
Ministarstva poljoprivrede u Budimpešti
obuhvaćena su državnim upi-avljanjem od
1898. do 1900. godine. Na osnovi iskustava
koja su stečena u praksi osnivanja novih
šuma na teritoriji šumarstva u okolini Senja,
započela su pošumljavanja, kojih materijalne
troškove je djelomično preuzela
mađarska država. Pošumljivanja su izvršena
istodobno s realizacijom drugih
planova, uzevši u obzir i reguliranje vodotoka
(gospodarenje vodnim režimima), i
opće uređivanje gradova. Za šume koje
su već postojale postali su obavezni propisi
o zaštitnim šumama. Mađarski šumarski
stručnjaci stečeno iskustvo pri pošumljivanju
krša primijenili su i na drugim
mjestima.


Prema gornjem, među prvim koracima
koji su učinjeni za poboljšanje privrednih
prilika na kraškom području, imala su
istaknutu ulogu umjetna pošumljivanja u
drugoj polovini XIX-og vijeka. Maketa u