DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 84 <-- 84 --> PDF |
CENTRALBLATT Ft)R DAS GESAMTE FORSTWESEN Br. 1/1988. Centralblatt fur das gesamte Forstwesen zajednički izdaju Der Forstgruppe Forst- und Holzwirtschaft der Universitat fur Bodenkultur i Der Forstlichen Bundesversuchsanstalt in Wien s četiri svesku nalaze se tri članka i prikazi 23 knjige. 1. Članci su: Hochbichler, E. d A. Krapfenbauer : Programi za proizvodnju vrijedne hrastovine u šumskim kompleksima Wienerwald i Wienviertel, K r a 1, F.: Istraživanja o dinamici nesuvislih sastojina u području Karwendeltal (Tirol) na osnovu analize peluda, i W.ittmann. H. i R. Tiirk: Istraživanja o utjecaju imisije na epifitne lišajeve u okolici tvornice magnezija u Hochfilzen- u (Tirol/Austrija). Od ukupno 3.5 milijuna ha šuma i šumskog zemljišta u Austriji hrastove (visoke, srednje i niske) šume zauzimaju svega 150 000 ha. Međutim u posljednje je vrijeme zanimanje za uzgoj hrastovih šuma povećano, pa su Hochbichler (slobodni znanstveni suradnik Instituta za ekologiju šume austrijskih državnih šuma) i Krap fenbaue r (iz istoimenog instituta na Univerzitetu za kulturu tla u Beču. proveli istraživanje o mogućnosti proizvodnje kvalitetne hrastovine u. naslovu, navedena dva objekta. Uz ostale uzgojne mjere, autori naglašavaju potrebu čišćenja debla od grana, ne samo suhih nego i zelenih, u doba letvenjaka. U šurni Wienerwald č´šććnje treba obaviti do visine između 8 i 10 m, a u šumi Wienviertel do visine između 5 i 7 m. U obje šume je hrast kitnjak time. da je u Wienerwaldu bonitet bolji (bolja vlažnost tla) nego u šumi Wienviertel. Od početnih 6000 stabalaca visine do 2 m u šumi Wienviertel a do 3 m u šumi Wienerwald u 30—40 godini treba ostati 650 — 700 stabala po ha. Za šumu Wienerwald određena ophodnja od 150 godina s 80 stabala po ha i drvnom masom 400 m:;/ha a ukupna proizvodnja tj. s proredama 700 m:!/ha. Za šumu Wienviertel određena je ophodnja s 120 godina sa 65 stabala po ha i drvnom masom 230 mVha a ukupnom proizvodnjom 470 m:l/ha. U »literaturi« autori navode 45 jedinica od čega 25 specijalno o hrastovima i većina ih je datirana od unazad 20 godina. F. K r a 1 proveo je analizu peluda šumskog drveća i zeljastih biljaka iz tla do dubine od 30 do 40 cm, što odgovara vremenskom razdoblju od 400 godina. Lokalitet istraživanja je u području Karwendeltal (sjeverne vapnenačke Alpe u graničnom području s Njemačkom). Ovo istraživanje potakla su znatna sušenja stabala u tom području na nadmorskoj visini između 1190 i 2000 m, dakle u zoni brdskih i subalpinskih šuma. Na svim lokalitetima glavne su vrste bor, smreka i joha. dok je udio ostalih vrsta (ariša, borovice, jele, bukve, graba, hrastova, javora i lijeske) znatno manji. Sve vrste u istraženom razdoblju i na osam sondažnih mjesta pokazuju veća ili manja kolebanja u udjelu. Nekih vrsta, kao ariša, graba ili lijeske, u nekim vremenskim razdobljima uopće nema. Za sva područja karakteristično je, da je jela u nazadovali j u. Nazadovanje jele na ovom području poklapa se, dakle, s nazadovanjem jele u posljednjih 500 godina u češkoj prašumi Žofin (v. Sum. list br. 9—10/1985, str. 508). Uzroke promjena autor pripisuje klimatskim promjenama, promjenama staništa, paši stoke i divokoza te djelovanju parazita. Danas su te šume ugrožene od prekobrojnih divokoza, korišćenja za kozmetičku industriju te zimskog i ljetnog turizma! Na zagađivanje atmosfere posebno su osjetljivi lišajevi na kori šumskog drveća i njihova prisutnost, kako po vrstama ta |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 85 <-- 85 --> PDF |
ko i po brojnosti, osjetljivo se smanjuje, nastaje »lišajna pustinja«, dakle lišajevi su dobri bioindikatori za imisije štetnih tvari. Smanjenjem imisija lišajevi se vraćaju na drveće a kao primjere autori, W i 11 m a n n i Tiirk, navode okolicu Londona, Leobena te područje Ruhra. Jednaki slijed utvrdili su autori i za okoliš tvornice magnezita u Hochfilzen-u (na granici pokrajina Gornja Austrija/Tirol) od koje je tvornice imisija S02 nakon ugradnje filtera smanjena na 1% prijašnjih količina, koja je dosizala i 2000 t SO, godišnje. Međutim u atmosferu i nadalje odlazi siitnozrna prašina (veličine ispod 90 mikrona) Mg (cea 80%), CaCO., (cea 10%), Fe20:J (4%) i CaO (3%). Bazično svojstvo te prašine odrazilo se i na vrste lišajeva na četinjačama (ariša, bora, jele i smreke)>. Na kori tih vrsta nastanio se i normalno se razvija lišaj Phiscietum a ds cent is, koji inače nastanjuje koru listača (jasena i javora). 2. Od prikazane 23 knjige od interesa za naše područje su: P. Stary : Subject Bibliography of Aphid Parasitoides (Hymenoptera: Aphidiidae) of the World 1758—1982. Izdavač Paul Pery, Hamburg und Berlin, 1987. Iako je uglavnom bibliografija o osama koje se hrane lisnim (biljnim) ušima knjiga nas upozorava i na prednost biološkim načinom suzbijanja lisnih uši umjesto pesticidima, kojih upotreba uvijek predstavlja rizik kako za čovjeka tako i za životinjski svijet odnosno ekosistem u cjelini. H. Leibudgut ima dvije knjige, obje u izdanju P. Haupt-a (Berlin — Stuttgart) : Der Wald in der Kulturlandschaft (Značenje, funkcija i djelovanje na čovjekov okoliš) i Unsere Gebirgswalder (Prirodno stanje i gospodarenje). Kako iz naslova proizlazi, autor razmatra o šumi kao o općem dobru, koje se ne sastoji samo od neposrednih materijalnih koristi, nego i koristi koje proizlaze iz samog njezinog postojanja. »Unsere Gebirgswalder« su planinske šume Švicarske uključujući i planinske pašnjake te divljač. H. Maye r i sur.: Urwaldreste, Naturwaldreservate und schiitzenswarte Naturwalder in Osterreich. Knjigu je izdao Institut fiir Waldabau, Universitat fiir Bodenkultur Wien 1387. Knjiga, dakle, sadrži prikaze ostataka prašumskih sastojina, prirodnih šumskih rezervata i prirodnih šuma vrijednih zaštite u Austriji te tako saznajemo, da i u Austriji postoje lokaliteti s karakteristikama kao i u Češkoj (v. Sum. list br. 9—10/1985, str. 507). Knjiga je dopunjena i poglavljem o prirodnim šumama (nacionalnim parkovima i rezervatima šumske vegetacije) u cijeloj Evropi te zaslužuje i podrobniji prikaz i u našem listu. Knjizi je dodana gramofonska ploča s jutarnjim pjevom ptica! M. Chinery: Pareys Buch der Insekten; ein Feldfiihrer der europaichen Insekten. Izdavač Paul Parey Hamburg- Berlin, 1987. U ovoj knjizi džepnog formata s preko 2300 slika prikazano je oko 2000 vrsta insekata i 70 vrsta stonoga, grinja, krpelja i pauka te je vrlo pogodan za determiniranje vrsta ovog dijela životinjskog svijeta, to više, što je velik broj slika u boji. A. Sakai i W.Larcher: Frost Survival of Plants — Responses and Adaptation to Freezing Stress. Serija Ecological Studies — Analysis and Synthesis, sv. 62. Izdavač Springer Verlag, 1987. Na 320 stranica s 200 slika obrađen je, kako i naslov kaže, utjecaj niskih temperatura na biljke sa zaključkom, da su od zime nastale štete rezultat djelovanja kompleksnog mehanizma. Autori prikaza suE. Fiihrer (4 knjige), W. Sagi (4 knjige), F. Glatzel (2 knjige), M. Krott (1 knjiga), F. Muller (1 knjiga), W. Holzner (1 knjiga)t, O. Moog (1 knjiga), F. Wassipaul (1 knjiga), W. Blum (1 knjiga). J. Blinzer (1 knjiga), A Krapfenbauer (3 knjige), Ch. Bernhofer (1 knjiga) i H. Mayer (1 knjiga). 567 |