DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 93 <-- 93 --> PDF |
rektora OOUR-a inž. Biondića alimentaciju pilane vrši šum. gospodarstvo Zagreb, a nešto oblovine dobivaju iz Slovenije. Zapošljavaju 280 radnika. Dne 22. travnja posjetili smo tvornicu namještaja u Jankomiru. Pod vodstvom direktora tvornice druga Furlana, teh. direktora Lončara i šefa razvoja Herljevića obišli smo sve dijelove tvornice. »Marko Šavrić« ima šest OOUR-a: pilanu u Đurmancu; stoLičarnu u Krapini; tvornicu namještaja u Zagrebu; pilanu i tvor. masivnog namještaja u Vrbovcu; tvornicu kuhinja i dječjeg namještaja u Bregani; tvornicu lustera i kuhinjskih napa u Pregradi, te Radnu zajednicu u Zagrebu. Svi OOUR-i međusobno surađuju i dopunjuju se proizvodnjom dijelova za druge i ako svaki imade svoj program. Na pr. Đurmanec radi dijelove za Krapinu, Zagreb za ostale, dijelove koji se furniraju, Vrbovec masivne dijelove za Zagreb i Breganu. To je jedan od glavnih momenata za veću produktivnost i zajedništvo. Jako je razvijen osjećaj pripadnosti R.O. i pravovremeno i uspješno otklanjaju eventualne nesporazume. Oko 59% proizvodnje ide u izvoz, a proizvodnja je razrađena po fazama rada i teh. normama, koje se svake godine usklađuju zavisno od vremena i izmjene programa proizvodnje i rada. »Marko Savrić« osnovan je poslije II svjetskog rata, nacionalizacijom 13 stolarskih radnji, poznatih po vrlo kvalitetnoj proizvodnji namještaja. O tome je govorio prvi direktor drug Laškarin. Prvenstveno je trebalo centralizirati proizvodnju na jednom mjestu, a tek 1970. god. počelo se je sa projektiranjem nove tvornice. Za to je angažirana njemačka tvrtka Schuler. Tada je ta nova tvornica bila najmodernija tvornica namještaja u zemlji i trebala je proizvoditi namještaj u velikim serijama. Za organiziranje suvremene proizvodnje oprema tvornice više ne odgovara i trebalo bi nabaviti nove kompjuterizirane strojeve, kod kojih se program mijenja za nekoliko minuta. Kod sadašnje opreme takova izmjena traje mnogo duže a to u velike smanjuje produktivnost što znači i konkurenciju na tržištima. Za takovu rekonstrukciju trebalo bi oko 2.500 miliona DEM, jer su takovi strojevi jako skupi a to današnja akumulativnost ne osigurava. Održavanje stare opreme sve je skuplje, skuplja je i energija, povećavaju se cijene sirovina, kao i obaveze a sve to smanjuje akumulativnost. U posljednjih 15 godina u tvornicu u Jankomiru se nije ništa ulagalo, nego samo u novo priključene pogone i to odmah po priključenju: u Krapinu, Đurmanec, Breganu i Vrbovec, sa kojima je razvijena proizvodna kooperacija. Nedostatak sirovina, za određene proizvode nabavlja se i od drugih organizacija (Ogulin, Turopolje...). U »Marku Šavriću« zaposleno je oko 2600 radnika. Odnos proizvodnih radnika i režije je 85:15. Naknada za rad obračunava se po učinku, a na ime minulog rada uvećava se 0,5"0 brutto zarade za svaku godinu radnog staža. Ukratko rečeno »Marko Savrić« spada među naša najbolja drv. industrijska poduzeća u državi a napose u SR Hrvatskoj, tako da je po uspjehu poslovanja u 1987. god. zauzela tvornica u Jankomiru 3. mjesto, Bregana 7., Krapina 11., a Vrbovec 13. Mnogo je tome pridonijela dobra organizacija rada i rukovodstva na čelu generalnog direktora ing. Martina Jazbeca, koji je ove godine nagrađen 8. majskom nagradom grada Zagreba na kojoj mu je u ime svih prisutnih čestitao dipl. ing. Vid Fašaić. Na kraju posjete dipl. ing. Nadan Sirotić zahvalio se na prijemu u ime svih prisutnih. Emanuel Vilćek, dipl. inž. 575 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1988 str. 94 <-- 94 --> PDF |
ŠUMARI POSJETILI DI »TUROPOLJE« Dne 18. 3. 1388. grupa od 15 članova DIT-a šumarstva i drvne industrije Zagreb, posjetila je jednu od najstarijih drvnih industrija Dl »Turopolje«. Ta drv. ind. utemeljena je 1911. godine na bazi drvnih masa iz turopoljskih šuma po industrijalcu F. Deutscha-u kao poklon njegovim sinovima. Kapacitet pilane bio je 40.000 m3 sa pet gatera i jednim venecijanerom sa vlastitom električnom centralom za pogon pilane i rasvjetu mjesta. Pilana je radila i za vrijeme II svjetskog rata, pod upravom okupatora iako je u dva navrata pokušana zapaliti od partizana, no nije htjela gorjeti. Poslije rata pilana je modernizirana, izmjenjeni su strojevi, izgrađena nova tvornica lamel i klasičnog parketa u novim halama. Danas Dl »Turopolje« imade tri radne jedinice: 1) primarna prerada — pilana kapaciteta 35.000 m;: oblovine, od toga 75% hrast a ostalo bukva i OTL. Alimentira se sa područja SG Zagreb i Sisak te nešto iz Slovenije i nakupa. 2) parketarija kapaciteta 300.000 m2 lamel i 40.000 m2 klasičnog parketa. 3) drvna galanterija u Čićkoj poljani, koja je osnovana integracijom pilane tamošnje poljoprivredne zadruge, koja je ranije proizvodila metle. Sada se izrađuju tokareni dijelovi za stolice, lamperija, te iz egzota (cebrela i samba) daščice za olovke za TOZ Zagreb. Dl »Turopolje« zapošljava 500 radnika, od čega je 35% ženska i 65% muška radna snaga, što je za ovu industriju veliki problem. Imade zaposleno 10 inženjera drvne industrije. Radi se u dvije smjene osim u pogonu Čička poljana, jer tamo nema dovoljno radnika. Prosječni OD u 1987. godini je bio 165.000.— dinara, a za ovu godinu je povečan za 45—65%. Brutto produkt je u 1987. bio 3.060 milijuna dinara, a izvezeno je robe za 4.500.000 dolara, a od toga 60% na konvertibilno tržište. Osnovni problemi su: cijena sirovine koja je u stalnom porastu i padu kvalitite, veliko učešće sušaca, te velika davanja po raznim doprinosima: elektroprivredi, vodoprivredi, školstvu i drugim (oko 80% brutto prihoda), a sa druge strane pad vrijednosti dinara, pa se i u izvozu drvnih proizvoda ne ostvaruju mogući rezultati. Zbog svega toga sve su veće teškoće u ostvarivanju pozitivnih rezultata u poslovanju i razvoju proizvodnje. Nakon obavljenog pregleda pogona u Turopolju i Cićkoj poljani vratili smo se vlakom u Zagreb. Najtoplije se zahvaljujemo drugu direktoru mr. Popijač Slavku, zamjeniku direktora drugu Josipu Otopalu, tehničkom rukovodiocu Joso Tomislavu na prihvatu i danim objašnjenjima. Emanuel Vilček, clipl. inž. |