DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1989 str. 60 <-- 60 --> PDF |
dobivanje mjesta čuvara šuma je 25 godina i da je udovoljio vojnoj obvezi. Moraju znati čitati i pisati ili bar, kako je već naprijed navedeno, znati se potpisati. Po primitku čuvarskog sreza moraju detaljno upoznati šume i prilike svog područja. Čuvarima šuma strogo je zabranjeno imati gostionicu, vezati se s drvnim trgovcima (drivaa i ljessa tj. ogrjevnog i građevnog drva) te sa šumoštetnicima. Nepridržavanje ove odredbe prvi put kažnjava se sa 100 franaka, a drugi put s gubitkom službe. Čuvari šuma imaju i dužnost lovočuvara i čuvara ribolova. Međutim izričito je zabranjeno da krivolovcima plijene oružje. U dužnost im je spadala i prijava kretanja sumnjivih ljudi po šumi i »goroskitalaca. potepajuche dangube, brez onde stanje imatii«. Prema odredbi u čl. 7. ovog poglavlja čuvari šuma dužni su svaki dan obilaziti svoj ouvarski srez, a posebno, gdje se obavlja sječa. Dužnost im je bila i premjer prodanog drva (općini, seljacima, kovačima). Za sprečavanje šumskih požara vatra na otvorenom smjela se paliti na udaljenosit 970 m od šume, a unutar toga, osim u kućama i zemunicama, samo po dozvoli šumarskog organa, a u koliko se to nije poštovalo čuvari šume morali su podnijeti prijavu »pred sud«. Nadalje, »moradu imati oko«, da se iz šume ne iznosi žir (želud), bukvica, trava, lišće »ni zhto drugo« pa za prisvajanje tih šumskih proizvoda trebaju podnijeti prijavu. Tako isto treba postupiti i za nepovlasno kopanje pijeska ili kamena. Čuvari šuma bili su dužni odlamati »pupke i mladize ljeta prosciascega, na kojih zaplodile su se gussenize, da se tako s malom trudom potare onoliko mnoxtvo kukzaa sckodlivih rasti drivaa«. »Nauka . . .« završava odredbom po kojoj čuvar šuma koji »prez troscke Vladanja« na svom području pošumluje čistine, obnavlja puteve i staze ili iskopa jarke koji sprečavaju ulazak u šumu dobije krajem godine novčanu nagradu. U naslovnoj stranici »Nauke . . .« navedena dva dokumenta (»gospodina Vojvode dubrovachkoga i gospodina kneza Chabrola«) odnose se na izdavanje drva i prava pašarenja u državnim šumama u 1813. godini. U drugom dokumentu uz čuvara navodi se i naziv »lugar«. »Nauka za Luxke Ciuvare csessarske u Illirii« zaslužuju podrobniju analizu. Za sada je prikazana samo s ciljem, da se, i to o 175-oj godišnjici izlaženja, izvuče i upozori na ovaj značajan, koliko šumarski toliko i općekulturni, dokument naše prošlosti. Općekulturni, jer je »Nauka . . .« objavljena na hrvatskom, dok je još u matici službeni jezik bio latinski. S druge strane tekst »Nauke. . .« treba biti razmotren i s lingvističke strane, posebno koliko je tekstopisac hrvatskog teksta (ili prijevoda s talijanskog) koristio prethodne tekstove s područja šumarstva na ´hrvatskom jeziku odnosno Morozijev Opći katastar šuma provincije Istra´, koji je nesumnjivo bio poznat tekstopiscu »Nauka . . .« Možda je koristio i »Šumski rad« Marije Terezije´´. Kako je »Nauka . . .« uzeta iz »luxkih upravaa czessarstva fran ´´´ O. Piškorić: VINCENZO MOROSINI IV: Catasitico generale dei boschi del- la provincai dell´Istria. Šumarski list CV (1981), br. 8—9. 4 »Zakon o čuvanju, zaštiti i čuvanju šuma« iz 1769. godine. Šumarski list VI (1882), sv. V. str. 281—294. 58 |