DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1989 str. 87     <-- 87 -->        PDF

IZ INOZEMSTVA


IZ ŠUMARSTVA KOSTARIKE


Srednjoamerička država Kostarika (Republica de Costa Rica) zauzima površinu
50.900 km2. Razmak između obala Atlantskog i Tihog oceana iznosi između
100 i 150 km, ali su razlike u količini oborina vrlo velike. Naime, Kostarika je
planinska zemlja s tek nešto obalnih ravnica a planinski vrhovi kordiljerskog
planinskog lanca premašuju i 3000 m (Chirripo 3837 m, a Irazu, inače aktivni vulkan,
3462 m). Dodajmo odmah, da je Irazo samo jedan od dvadesetak živih vulkana.
Kostarika se nalazi oko 10° sjeverne širine, dakle nalazi se u tropskom
području. Međutim, samo 10% površina spada u suho područje, a ostali, dakle
pretežni dio, u vlažna do kišovita područja. Količina oborina kreće se od 1350 mm
godišnje s pacifičke strane do 6000 mm sa atlantske strane.


Površina sposobna za rast šuma iznosi 3,300.000 ha (64,5% državne površine),
ali kao površina šuma tj. obraslih šumskim drvećem s približno potpunim sklopom
iznosi samo 1,300.000 ha. Međutim na proizvodne šume otpada samo 480.000
ha, a ostale se tretiraju kao zaštitne (planinska zemlja, 430.000 ha) te kao parkovi
i rezervati (390.000 ha). Od 1,300.000 ha samo 164.000 ha su sastojine prašumskih
karakteristika. Drvo se koristi i s površina s manjim obrastom, koje se koriste
i kao pašnjaci, pa je, npr. 1985. godine, posječena masa od blizu 10 milijuna m3,
od čega je iskorišteno svega 33%, a drugo je ostalo na sječinama. Najveći dio
iskorišten je kao gorivo drvo (za pripremanje hrane) a tek je 282.000 m3 bilo
tehničkog drva, trupaca.


Kako iz naprijed navedenih podataka proizlazi, u Kostariki znatan udjel imaju
zaštitne šume a i parkovi s rezervatima. Po konfiguraciji terena Kostarika je
planinska zemlja sa znatnim strminama. Razumljivo je, da takva konfiguracija
pogoduje nastajanju bujica u koliko su površine obešumljene i stoga je razumljiva
briga za očuvanje šumskog plašta u planinskim masivima. To važi ne samo
za Kostariku nego i za ostale zemlje Srednje i Južne Amerike. Međutim na nadmorskim
visinama između 1500 i 2500 m (kao gornje granice šume) uspijevanje
šumskog drveća i šuma u tom području posljedica je oblačnosti u tim visinama.
Naime, oblaci na svom kretanju nailaze na krošnje drveća i ono iz oblaka
upija dio vlage preko lišća ili iglica i tako nadoknađuje manjak vlage, koje inače
u uobičajenim oborinama ne bi bilo. U koliko drveće spriječi prelet većih količina
kapljica magle nego ih lišće može upiti, one se kondenziraju i konačno padaju
na tlo. Takve »horizontalne oborine« procjenjuju se na 325 do 940 mm godišnje,
već ovisno o lokalitetu šume. Dakako da i u tim krajevima povremeno
se javljaju olujni pljuskovi ali ih šuma prihvaća i postupno vodu prenose u tlo.
Kada šume ne bi bilo, tada bi ti pljuskovi prouzrokovati bujice, koje su u svakom
slučaju štetne. Tako se te šume mogu nazvati »šumama oblaka«.


Od autohtonih vrsta dvije, Swietenica macrophylla King, i Čarapa guaianensts
Aubl.*) imaju drvo kvalitet mahagonija. Od ostalih vrsta, koje su kao i pred


* Ova vrst u narodu naziva se cedro maeho, pa je vjerojatno po tom lokalnom nazivu u »Atlasu
svijeta« JLZ, navedeno da »šume sadržavaju« izvrsno drvo (ceda r i mahagoni)«, dakle drvo Cedrus
sp.
85