DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 100 <-- 100 --> PDF |
AKTUALNO IZVOZ DANAS Generalni direktor »Exportdrva« Jurica Pavelić istaknuti je stručnjak na području trgovine drvom i drvnim proizvodima. Njegovo teoretsko znanje obogaćeno praksom rukovođenja, a u novije vrijeme i iskustvo na najvećem svjetskom tržištu, tržištu SAD, izaziva pažnju i izvan »Exportdrva«. Na poziv Saveza i društava inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Zagreb, održao je predavanje na temu: Izvoz danas — problematika izvoza drvni proizvoda. To je s jedne strane izuzetno aktualna tema s obzirom na važnost izvoza za jugoslavensku privredu, a s druge strane to je područje za koje je Jurica Pavelić kvalificiran. Budući da je predavanju prisustvovao vrlo ograničen broj ljudi, a s obzirom na zanimljivost iznesenih podataka, objavljujemo osnovne misli iz predavanja djelomično skraćeno, odnosno u interpretaciji autora ovog napisa. Jedna od najvažnijih kategorija za moderno, osobito izvozno poslovanje, je marketing. Njega je u »Exportdrvu«, kao i u većini drugih organizacija, u prošlosti bilo toliko koliko je bilo tržišne orijentacije bez koje nema marketinga, a njoj je suprotstavljena kategorija dogovorne ekonomije koju vjerojatno napuštamo ako želimo razvijati tržište. »Exportdrvo« je u prošlosti s više ili manje uspjeha izvršavalo svoju funkciju u zavisnosti od ograničenja koja su se postavljala vezano upravo uz dogovornu ekonomiju. Budući da je marketing imanentan tržištu, najmanje je teško proizvesti robu. Daleko je teže utvrditi što tržište treba, u kojim količinama i pod kojim uvjetima. Kada se to utvrdi, lokacija industrije nije više najvažnija. Kod nas se do sada industrija i trgovina u našoj grani nisu razvijale na taj način. Osnovni činilac su bile društveno-političke zajednice (najčešće općine) koje su svoje sirovinsko bogatstvo željele oploditi najprije pilanskim kapacitetima, a kasnije proizvodnjom finalnih proizvoda. Gradili su se veliki kapaciteti da se zaposle ljudi. Uskoro su oni prerasli mogućnosti domaćeg tržišta, pa su se tražila rješenja u izvozu. No čak i takvim pristupom postignuti su određeni rezultati koji nisu za potejenjivanje. Prošla godina, usprkos tome što je u cjelini gledano bila izrazito krizna, bila je u našoj grani mnogo uspješnjia nego u ostalim dijelovima privrede. Dok je privreda imala pad proizvodnje od 3%, naš reprokompleks je imao rast od 8%. Izvoz je u cijeloj privredi povećan, ali manje nego u našoj grani gdje je povećanje iznosilo oko 21%, ili oko 300 milijuna dolara. Akumulacija je također jača za oko 40 indeksnih poena nego u privredi u cjelini, a gubici su u privredi rasli indeksom 298, a u šumarstvu i ndustriji prerade drva 117, što znači da su realno u padu. Na žalost, osobni dohoci su u našoj grani i danas niži od prosjeka privrede. Sve ovo dokazuje da je ova grana i u teškim uvjetima postigla vidne rezultate. Jedan od najtežih problema koji nas danas muči je neelastično ustrajanje pretežno na generalnom izvozu. Pri tome se vjeruje da je za takvo poslovanje potrebno prije svega imati realan tečaj dinara, te da realna kamata nije veća od realnog tečaja. Međutim, realna kamata je danas veća od realnog tečaja. U nju su |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 101 <-- 101 --> PDF |
uključeni svi dugogodišnji promašaji, dubioze, fiktive, promašene investicije i još mnogo toga nagomilanog kroz duže vrijeme. Zato Jugoslavija danas ima jednu od najviših cijena kapitala u svijetu, a sve do prije pet godina kapital je bio izrazito jeftin. Problem je osobito težak ako se ima u vidu da nema dovoljno vlastitih obrtnih sredstava. U vrijeme niske cijene kapitala, izvoznici su koristili vrlo povoljne kredite za izvoz odnosno za pripremu robe za izvoz. Kamatna stopa dugo nije bila veća od 3%, a često su bili 70% financirani iz primarne emisije, a ostatak iz poslovnih banaka, gdje kamata također nije prelazila 5%. Tada nije postojao problem naplate ,jer je inflacija bila veća od kamate, pa se praktično isplatilo naplaćivati sa zakašnjenjem. Danas smo otišli u drugu krajnost. U uvjetima kada privreda raspolaže sa samo 20% vlastitog obrtnog kapitala, a u našoj grani samo 10%, uz kamate koje su posljednjih mjeseci došle do 15% mjesečno, nema programa koji bi se mogao smatrati izrazito atraktivnim i dohodovno isplativim. S druge strane na domaćem se tržištu još osjeća konjunktura koja je djelomično i umjetno stvorena relativno povoljnim kreditiranjem građana. Smatra se da bez toga kreditiranja ne bi bilo ni takvog plasmana kakvog imamo danas. Pitanje je da li je to zaista tako i u budućnosti će to biti jedan od ključnih problema. Trgovina danas nema kapitala kojim bi preuzela funkciju koju ima u razvijenim zemljama, a što traži proizvodnja. To je sistem po kojemu proizvodnja formira proizvođačku cijenu koju trgovina plaća, a zatim se na vlastiti rizik brine o konačnom plasmanu robe. To praktično znači da problem skladištenja, transporta, montaže robe i dr. u cijelosti rješava trgovina. Budući da trgovina za to nema kapitala, a za proizvodnju je to neizdrživ teret, a s obzirom da se visoke kamate moraju platiti, likviditet trajno i definitivno nestaje i iz proizvodnje i iz trgovine. I to će u budućnosti biti jedan od ključnih problema. Ne stoji ni tvrdnja da smanjenje prodaje na domaćem tržištu automatski donosi povećanje izvoza. Naime, još uvijek se gubici u izvozu često nadoknađuju višim cijenama na domaćem tržištu. Sve više dolazimo u situaciju da unutrašnji dug, te dubioze u privredi po težini problema nadmašuju inozemni dug. One već prelaze 60 milijardi dolara, odnosno veće su od društvenog proizvoda Jugoslavije. Unutrašnje rezerve u vidu štednje unutar kolektiva u odnosu na te brojke su simbolične i destimuliraju svaki pokušaj zaokreta prema kvalitetnijem poslovanju. Pritom treba reći da su osobni dohoci izrazito niski i destimulativni i ne pružaju praktično nikakve rezerve za eventualne uštede. Danas više nema prioriteta, a vejrojatno ih neće biti ni u budućnosti, nego se svatko u tržišnim uvjetima mora snaći kako najbolje zna. Međutim, izlazak iz krize ne sprečavaju slabosti u radu radnika. Naši radnici vrlo često u našim tvornicama rade i intenzivnije, pa i bolje nego u razvijenom svijetu. Za taj su rad višestruko slabije plaćeni, a rezultati su ipak slabi. Ključ problema je u organizaciji posla, u programima, »managementu« i tehnologiji. Ti su elementi u inozemstvu izrazito razvijeni i oni vuku privredu u brz razvoj. Mi, na žalost, u tome sve više zaostajemo. Pri tome radnici i njihov odnos prema radu nisu temeljni problem koji bi ometao razvoj. »Manageri« će u budunosti dobiti veća prava, ali i veće obaveze i odgovornosti. Međutim, njih nema dovoljno, a nedostaju im i odgovarajuća znanja. Zbog |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 102 <-- 102 --> PDF |
toga se u Sloveniji u suradnji sa stranim profesorima, pa i uspješnim poslovnim ljudima, već školuju specijalizirani stručnjaci za »management«. Slična inicijativa postoji i u Zagrebu. U skladu s uspješnošću naše grane uopće, »Exportdrvo« je prošle godine povećalo izvoz za oko 17% u odnosu na 1987. godinu, odnosno 165 milijuna dolara. Ohrabruje osobito povećanje prometa finalnih proizvoda (65 milijuna dolara). Kada je riječ o finali, orijentacija »Exportdrva« je oko 70% izvoza u Zapadnu Evropu, a 30% u SAD, dok je kod većine drugih izvoznika bitno drukčije, ili je odnos potpuno suprotan. »Exportdrvo« je među prvima osnovalo u SAD svoju firmu (1957. g.). Međutim, kao i ostali izvoznici orijentirani na prodaju preko skladišta i sastavijaonica, danas ima velike probleme vezane uz gubitke i nelikvidnost. Izlaz se mora naći i novim programima i svim mogućim načinima prodaje na tom tržištu koje je zbog toga što je najveće na svijetu u tom smislu nezamjenjivo. Neodgodivo je također približavanje Evrope koja će od 1992. godine biti jedinstvena. Ako to ne učinimo Evropa će se do neke mjere za nas zatvoriti. U SAD možemo poboljšati svoju poziciju prije svega napuštanjem kolonijalnog namještaja uz koji smo uglavnom do sada bili vezani. Međutim, ta vrsta namještaja je u padu, a skupa s njome i mi. U SAD uvoz namještaja posljednjih godina konstantno raste po stopi od 25%, a jugoslavenski izvoz stagnira na nivou od oko 150 milijuna dolara, a to znači da realno pada. Pojavili su se i novi izvoznici od kojih vodi Taiwan i neke druge zemlje. Da bismo postigli više cijene naših proizvoda moramo naći novi dizajn do kojeg ćemo doći ako naše znanje nije dovoljno, uz pomoć američkih dizajnera. Problem su i kadrovi u inozemstvu, odnosno njihov ograničeni mandat od četiri godine, dok bi ekonomski bilo opravdanije da isključivo radni rezultati određuju dužinu ostanka na stranom tržištu. »Exportdrvo« je relativno kasno krenulo u ostale oblike izvoza osim generalnog, a to su razni vezani poslovi, dugoročne proizvodne kooperacije, pogranični prmet i dr. Ti oblici prometa morat će se razvijati i u budućnosti. Usprkos porblemima, ove se godine planira povećanje izvoza »Exportdrva« za 6,5%, odnosno u visini od oko 175 milijuna dolara. Roba za izvoz ima i nude se, a osobito se naglo povećava proizvodnja parketa koji su danas opet postali trend u svijetu, gdje se napuštaju razne varijante plastičnih i sličnih podova. Jak udarac doživjeli smo posljednjih godina na tržištu SSSR-a gdje su proizvodi naše grane većim dijelom brisani iz robnih listi. Poznato je također da s ovom velikom zemljom imamo trgovinski suficit što sprečava oživljavanje izvoza u SSSR, usprkos činjenici da se SSSR danas u poslovnom smislu izrazito otvara prema razvijenom svijetu. Bez obzira na sve iznesene probleme koji su vrlo teški, izvozni rezultati se mogu bitno poboljšati, jer imamo tradiciju i ugled koji je veći u inozemstvu nego u zemlji, ali nam nedostaje razvijeni »management« i sve ono o čemu je ranije bilo riječi. Ako se u tim elementima približimo razvijenom svijetu, a po ljudskom potencijalu to možemo, onda su mogući i krupniji pomaci na bolje u izvoznom poslovanju. Priredio: Mario Filipi |