DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 103 <-- 103 --> PDF |
KNJIGE I ČASOPISI GLASNIK ZA ŠUMSKE POKUSE Volumen 24 — 1988. Opseg 24. sveska Glasnika za šumske pokuse Šumarskog fakulteta u Zagrebu (glavni urednik Prof. dr. Đuro R a u š, urednik za šumarstvo Prof. dr. Branimir P r p i ć, urednik za drvnu industriju Prof. dr. Stanko Bađun , tehnički urednik Dr. Želimir B o r z a n) iznosi 167 stranica teksta i 14 stranica (na 15 listova) fotografija. Od 12 priloga osam je tema o hrastu, pa se po tome može smatrati i tematskim sveskom. Sve radove uredništvo je primilo u prvoj polovici 1987. godine. 1. Na hrast i hrastove sastojine odnose se teme: — I. Trinajstić: Taksonomskaproblematika hrasta lužnjaka, — D. Klepac : Uređivanje šuma hrasta lužnjaka, — A. Pranjić, V. Hi tree i N. Lukić : Praćenje razvoja sastojina hrasta lužnjaka tehnikom simuliranja, — Š. Meštrović: Šume hrasta lužnjaka s posebnom namjenom, — S. Boj an in i S. Nikolić: Sječa, izrada i transport šumskih sortimenata hrasta lužnjaka, — S. Sever i M. Slabak: Mehaniziranje radova u eksploataciji šuma hrasta lužnjaka u istočnoj Slavoniji, — I. Spaić i M. Glavaš: Uzročnici šteta na hrastu lužnjaku u Jugoslaviji, — F. Penzar : Oštećenje furnira hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) od insekata iz tropskog područja. Iz priloga I. Trinajstića saznajemo, da, u Londonu, postoji herbar Li nnea, koji nema samo povijesnu vrijednost nego i za određivanje prioriteta autora, prvog, opisa pojedine vrste. Naime, prema Međunarodnom zakoniku za nomenklaturu biljaka (Code internationale of botanical nomenclature, Utrech, 1972) prednost ima autor, koji je prvi opisao makar i nepotpuno, odnosnu vrstu. Malo je poznato, da je Linne uz cer sve listopadne evropske hrastove nazvao Quercus robur, dakle lužnjak, uz oznaku, da je to varijabilna vrsta. Uz ostalo Trinajstić navodi, da treba riješiti problematiku skadarskog i štojskog hrasta (hrasta iz Štoja kod Ulcinja), koje je opisao P. Černjavski te brdskog lužnjaka M. Jovančevića. Posebno navodi i kasni hrast lužnjak o kojem jeM. Stojković 1978. izradio magistarski rad pod naslovom »Varijabilnost i nasljednost listanja hrasta lužnjaka L.« D. Klepac prikazao je s jedne strane pregled uređivanja šuma hrasta lužnjaka od prve osnove iz 1865. godine do danas, a s druge strane iznio statističke podatke o ovim šumama u Jugoslaviji. Na području cijele Jugoslavije ima 263 990 ha lužnjakovih šuma od čega u SR Hrvatskoj 164.912 ha a u SR Srbiji 65.102 ha (20.533 ha nalazi se u Srijemu kao nastavak spačvanskog šumskog kompleksa). Čitatelja glasnika valja upozoriti, da je, na str. 129., citirani članak »Les forets de chene en Slavonie« objavljen u prijevodu i u Šumarskom listu br. 11 —12, 1982., str. 489. A. Pranjić i sur. promatraju tehnikom simuliranja čiste sastojine hrasta lužnjaka po modelu 4, koji je, uz ostalih nekoliko, autorica prikazala u Glasniku za šumske pokuse, vol. 23. |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 104 <-- 104 --> PDF |
Š. M e š t r o v i ć je prikazao specijalne rezervate šumske vegetacije odnosno rezervate proglašene po Zakonu o zaštiti prirode zaštićene šume ili sastojine hrasta lužnjaka u Jugoslaviji. Pod zaštitom nalazi se 863 ha lužnjakovih sastojina od čega 546 ha u Hrvatskoj. Ostale su na području SR Srbije sa šest rezer vata površine 140 ha u Bosutskom bazenu, dakle nastavno na Spačvanski bazen, a u užoj Srbiji je jedan rezervat, Godomin, na području Smedereva, površine 176 ha, cenoza hrasta lužnjaka s običnim grabom. Radove kod sječe šume S. B o j a n i n i S. N i k o 1 i ć prikazali su po pojedinim sortimentima a transport po fazama. Posebno bilježimo da je i prema iskustvu u SR Njemačkoj, za obaranje starih hrastovih stabala i kresanje grana u pravilu neekonomična primjena strojeva nego ostaje rad pilom (dakako motornom). Za sječu i izradu prorednog materijala dolazi u obzir deblovna metoda, a u zrelim sastojinama »prema načinu privlačenja treba se odlučiti za deblovnu, odnosno poludeblovnu ili sortimentnu metodu«. Izradu jednometarskog sortimenta u pravilu ne treba primjenjivati. Autori su dali, na osnovu podataka koje, kako naglašuju, zahvaljuju dipl. inž. Dragi Bedžuli, i ove odnose: »U zrelim sastojinama otpad kod sječe i izrade iznosi oko 20% (od toga kora 13%). U iskorištenoj drvnoj masi 18%* je prostorno drvo, a 82% tehničko. U tehničkom drvu trupci su zastupljeni s 92l>/» (16% su furnirski trupci), 7>/o je rudničko drvo, a 1% trupci za vodove. Autori smatraju, da »radi boljeg iskorištenja biomase treba razmotriti primjenu usitnjavanja sitne granjevine«. Dabome, razmotriti, jer ni ta masa nije izgubljena za šumarstvo, ona je »gnojivo« šume. Takvo mišljenje, uostalom, nije nepoznato ni u inozemstvu, gdje se predlaže iskorišćivanje cjelokupne biomase u za tu svrhu posebnom podignutim plantažama, a u prirodnim (gospodarskim) šumama sitnu gra njevinu ostaviti u šumi. To, uostalom, čitamo i kod S. S e v e r a i M. S 1 ab a- k a kada kažu da »treba očekivati i podizanje tzv. energetskih šuma« iako u prethodnom stavku nagovještavaju, da će se »u oplodnim i čistim sječama primjenjivati sortimentna metoda, a sva ostala šumska biomasa (osim sortimenata) usitnjavati iveranjem, a panjevi vaditi i dalje mehanički prerađivati«. U prikazu »uzročnika šteta na hrastu lužnjaku u Jugoslaviji« I. S p a i ć i M. G 1 a- v a š priložili su i kazalo štetnih organizama (za hrast) podijeljeno na životinjske i biljne te razlučene po pojedinim dijelovima stabla. Na kraju autori upozoravaju na anatomsko-fiziološki kompleks odnosno »na činjenicu da je obskrbna zona vodom kod hrasta vrlo uska tj. da je ograničena samo na krajnji vanjski god«. Stoga »ako bi u konstelaciji nama za sada nepoznatih, dakle i nepredvidivih okolnosti koja Ophistoma vrsta postala još virulentnija (možda mutacijom), hrast bi jednako kao i brijest zbog spomenute njegove odlike mogla zadesiti potpuna katastrofa«. F. P c n z a r saopćio je rezultate svojih ispitivanja kako ksilofagni insektibjelikari tropskog drva kojeg uvozimo mogu nanijeti velike štete na drvu i u umjerenom klimatskom području kada je prerađeno u furnir i to samo na furnire hrastove bjelike i upućuje, kako se štete mogu spriječiti odnosno onemogućiti razvoj ksilofaga. 2. Nadalje su obrađene i slijedeće teme: — Ž. B o r z a n: Karitipovi nekih borova podsekcije Sylvestres, — I. Trinajstić: O problemu sintaksonomske pripadnosti šuma alepskog bora — Pinus halepensis Miller u jadranskom primorju Jugoslavije, — K. O p a 1 i č k i: Utjecaj hranjiva u iglicama jele na promjenu gustoće populacije jelina moljca igličara (Argyresthia fundela F. R. Tineidae, Lepidoptera), |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 105 <-- 105 --> PDF |
F. P e n z a r: Mineralne tvari u tropskom drvetu. Ž. B o r z a n, kako navodi u ovom prikazu, »u radovima na kontroliranoj hibridizaciji crnog i običnog bora, koji se provode na Katedri za šumarsku genetiku i dendrologiju Šumarskog fakulteta u Zagrebu, (sudjeluje) od 1960. godine kao suradnik prof, dra M. V i d a- k o v i ć a u rješavanju problema inkopatibilnosti između ove dvije vrste.« Ti se radovi provode i uz sufinanciranje Zajedničkog jugoslavensko-američkog odbo ra za znanstvenu i tehničku suradnju, te oni spadaju u fundamentalna istraživanja. U ovom radu Borzan je prikazao rezultate istraživanja kariotipa nekoliko stabala crnog i običnog bora, japanskog crvenog bora (Pinus densiflora Sieb & Zucc.) te križanca P. x nigrosylvis, Vid., svih u parku oko zgrade Šumarskog fa kulteta i vrta Katedre za šumarsku genetiku i dendrologiju. Rezultate ovih istraživanja treba upoznati neposredno iz ovog rada Ž. Borzana. Prema istraživanju H. J. Beug-a na Mljetu alepski bor bi na naše područje donijeli Grci, jer se pelud alepskog bora javlja s peludom oraha ] žitarica odnosno prije kojih 3000 godina. To je, doduše, I. Trinajstić već konstatirao 1975. godine, a sada to samo navodi u okviru cjeline svoga prikaza. S obzirom na pomlađivanje i prirodno širenje alep skog bora razlikuje tri dijela: sjeverni u kojem »stare kulture alepskog bora zadržavaju svoje oštre prvotne granice, srednji i južni priobalni pojas te područje srednje i južnodalmatinskih otoka na kojima se alepski bor prirodno širi i izvan starijih sastojina. Dakako, da se kulture (sastojine) i prirodno pomlađuju. To vrijedi i za sjeverni dio, pa npr. prvotna kultura kod Labina, a prije i za vrijeme rata sječena za rudničko drvo, prirodno se u potpunosti pomladila. Prema rezultatima istraživanja K. Opaličk i »masovna pojava moljca posljedica je promjena u ekosistemu koje su nastale utjecajem atmosferskih prilika i antropogenih faktora (i očituju) promjenama u sastavu mikroelemenata iglica, te sadržajem suhe tvari u njima... Porast brojnosti potkornjaka (također) ukazuje na prisutnost zagađivača.« Postavlja se pitanje, zašto je ovaj članak označen kao »stručni«, kada iznosi rezultate višegodišnjih istraživanja. Ta, i u izdanjima JAZU-a nalazimo kategorije »znanstveni izvještaj« i »znanstveno saopćenje«. To vrijedi i za prethodni prilog F. Penzara. Dvanaesti prilog ovog sveska Glasnika je F. Penzara »Mineralne tvari u tropskom drvetu«. Mineralne tvari su različitog kemijskog sastava i veličine (mikroskopskih) i mogu poslužiti za dijagnosticiranje pojedinih vrsta. Međutim one nepovoljno djeluju na mehaničku preradu te je potrebna promjena geometrije zubea i nanošenjem određenih legura da se poveća njihovu tvrdoću. Oskar Piškorić |