DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 121 <-- 121 --> PDF |
Sum. list CXIII (1989) 215 NAKON 50 GODINA PONOVO NA OKUPU U životu jedne šumsko-biljne generacije 50 godina predstavlja u većini slučajeva tek kraći dio njene dobi, za razliku od čovjeka, čija je sudbina vezana za nju. Tu već znanu činjenicu imala je priliku uočiti i negdašnja studentska generacija, koja se je nakon prohujalog radnog vijeka, čak teško i prepoznavala. Radilo se je to o apsolventima 1936/37. godine zagrebačkog Šumarskog fakulteta, povodom obilježavanja 50. obljetnice svog apsolutorija. Susret je održan 17. prosinca 1987. godine u Zagrebu u trajanju jednog dana, gdje je kao zborno mjesto predviđen Šumarski dom, nakon čega je uslijedio posjet Šumarskom fakultetu, potom međusobno druženje do u kasne popodnevne sate. Od 21 člana tog sastava prisustvovala su sedmorica i to: Milan Androić, Tugomir Cajnko, Ljubomir Nežić, Ivo Sertić, Adolf Svetličić, Pavel Sinka i Dragan Tonković, dok su zbog bolesti izostali: Tomo Lucarić, Petar Matković i Marijan Štemberger. Učesnici susreta 1987. god. Foto Sorić, Zagreb Sjede slijeva: Svetličić, Sertić, Tonković, Sinka. Stoje: Canjko, Nežić, Androić Boravak u Domu protekao je u srdačnom dočeku i prigodnim pozdravnim riječima tajnika Saveza šumarskih Društava Hrvatske ing. Maričevića i predsjednika zagrebačkog Društva dr. Potočića, te u nizanju brojnih uspomena na |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 122 <-- 122 --> PDF |
dane provedene u ovoj sredini, radilo se to o fakultetskoj nastavi ili o društvenim zbivanjima. Zbog vremenskog tjesnaca i promjena u korištenju zgrade izostala je želja da se bar letimično zakorači u to naše učilište i dočara neka od poznatijih obilježja. Na ulazu, recimo, uvijek prisutnog portira Kralja, koji nas je sa sve četiri godine poimenično poznavao. Zatim impozantno stubište s biranim uzorcima drvne građe, fotosima, lovačkim trofejima i poprsjem šumarskog velikana Josipa Kozarca. Bilo bi veliko iskušenje ne naći se u jednoj predavaonici, gdje bi se trebala održati prozivka. No ne bi se mogao mimoići niti kutak Udruženja studenata, u kom se je uz šah, žive stručne, društvene i političke rasprave ostavljalo mnoštvo vremena u pauzama između predavanja. Do Maksimira će se taksi vožnjom s podosta vremena, prometnih gužvi i kilometrima obilaznica. Nadomak cilju novi su to dijelovi grada, gdje prestaje orijentacija. Ta gdje su oni krajolici kada su između pojedinih gospodarskih zgrada poljoprivrednog dobra, rasadničkih gredica i pilanskog postrojenja nicala sadašnja fakultetska zdanja. Ili, recimo, južno od tramvajske pruge tek šumski rasadnik i usamljeno HAŠK-ovo igralište, današnij Dinaniov stadion — a sve ostalo pusta ravan, upravo prikladna za ondašnje geodetske vježbe! Prijem kod dekana prof. dr. Prpića protekao je u dužem i vedrom razgovoru i tom se je prilikom upoznao s učesnicima, njihovim radnim vijekom, sudbinom ostalog dijela godišta, te donekle sa zbivanjem na fakultetu za njihovih dana. Nakon čega je uz dobrodišlicu i čestitke na jubileju prof. Prpić ukazao na značajan doprinos generacije tog razdoblja u poratnom razvoju zemlje, navodeći kao primjer i ovo godište iz kojeg je potekao veći broj poznatih privrednih, prosvjetnih i društvenih kadrova, među kojima su dva ugledna profesora ovog fakulteta — Milan Androić i preminuli Juraj Krpan, te Tugomir Canjko, kao predsjednik DIT-a šumarstva i drvne industrije Jugoslavije koji je, kako je naglašeno, svojim utjecajem uvelike pridonosio sređivanju imovinskog stanja Šumarskog doma u Zagrebu. Za daljnju etapu boravka odabrao je brižni organizator ovog susreta, naš Milan Androić, restoran »Gornjogradska klet« s jednim skrovitim kutkom za zajednički objed i duge neometane razgovore, kojima nije bilo kraja. Na tapetu su bile ispovijesti pojedinaca o svom životnom putu, sjećanju na one koji nisu prisutni, isto tako i o našim međusobnim odnosima, koji su redovno bili na dostojnoj visini. Kao primjer takvih odnosa Tugo Canjko je ukazao na slijedeći slučaj. Kada se je, naime, 1941. godine on našao s roditeljima u Zagrebu, nakon što su ih Nijemci protjerali iz Slovenije, čim je za to saznao Ljubo Nežić odmah ga je tamo potražio, poveo sobom i uposlio u svojoj šumariji. Nakon toga, da kažemo službenog dijela, prešlo se je na nezaobilazne razne doživljaje, koji su i dandanas u posve svježim uspomenama. Zaključujući taj ugodni susret svi smo požalili da to već nismo ranije učinili i složili se da buduće kontakte svedemo, za svaki slučaj, na dvogodišnje razdoblje! NEKOLIKO STATISTIČKIH PODATAKA O GENERACIJI Prema spomenici »Šumarska nastava u Hrvatskoj 1860—1960« brojno stanje ove generacije upisane 1933/34. školske godine kretalo se je tokom studija kako slijedi: 216 |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 123 <-- 123 --> PDF |
Broj upisanih po semestrima: prvi 47, drugi 43, treći 51, četvrti 45, peti 29, šesti 28, sedmi 28 i osmi 22 studenta. Iz čega proizlazi da je na kraj studija stiglo nešto oko polovine upisanih u I. semestar s izrazitom razlikom između IV. i V. semestra, gdje je prijelaz bio uvjetovan s položenim prvim državnim ispitom. Tom su prilikom 16-orica bila u prilici da se još okušaju s matematikom ili kemijom, kao težim predmetima tog ispita a neki da eventualno potraže zemunski fakultet, gdje je s tim predmetima išlo već lakše. Podaci nadalje govore da je 1936/37. godine diplomiralo 19 studenata. Zatim da je te godine, gledano kroz ljetne semestre, bilo na fakultetu 108 studenata, što će reći, da se radi o jednoj od godina između dva rata, s najmanjim brojnim stanjem. S obzirom da prethodna i slijedeća godina bilježe tek neznatna povećanja, očito da je bio u pitanju slabiji interes za ovaj studij i to zbog ondašnjih minimalnih izgleda za namještenje. Regionalno porijeklo te generacije uglavnom je vezano na područja koja gravitiraju Zagrebu, o čemu govori slijedeći pregled Broj Broj Područje učesnika Područje učesnika Slavonija 5 Ukupno Hrvatska 14 Bilogorsko-podravsko 3 Slovenija 4 Lika 3 Bosna 1 Dalmacija 1 Vojvodina 1 Zagreb 2 Inozemstvo 1 Sveukupno 21 Dok su ostali dijelovi zemlje bili više orijentirani prema Zemunu. Njihova zastupljenost, gledano kroz područje Hrvatske, moglo bi se reći da je odraz znača.ja šuma tih sredina. Prema socijalnoj strukturi roditelja stanje izgleda ovako: Socijalna grupa Broj učesnika — službenici 14 — seljaci 5 — obrtnici 2 Ukupno 21 Uzme li se u obzir da su najbronijju skupinu činili pretežno niži službenici i umirovljenici, lako je zaključiti o ekonomskom položaju tog godišta, gdje je tek manji broj raspolagao s dovoljno sredstava za normalan život, dok se je većina snalazila bilo kroz odmjerenu potrošnju, bilo kroz ispomoć putem podučavanja, a nekolicina isključivo preko podučavanja. |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 124 <-- 124 --> PDF |
OSVRT NA OPĆE PRILIKE TOGA VREMENA I UVJETE STUDIRANJA Na evropskoj sceni tridesete godine predstavljaju niz burnih zbivanja uvjetovanih pojavom totalitarnih režima u Italiji i Njemačkoj, koji kroz nacističke i rasne ideologije i teoriju životnog prostora, krše međunarodne obaveze i provode svoje imperijalističke ciljeve. Da bi se shvatila psihoza neizvjesnosti i opće ugrožneosti u tom dijelu svijeta dovoljno je spomenuti: 1936. godinu kada Italija osvaja Etiopiju, a njemačke trupe ulaze u demilitiziranu Rajnsku oblast, 1938. godinu kada Njemačka okupira Austriju, Sudetsku oblast, pa i čitavu Čehoslovačku, te 1939. godinu s talijanskom okupacijom Albanije i upadom njemačkih trupa u Poljsku. Kroz to vrijeme Jugoslavija je u sjeni vladavine kralja Aleksandra, kasnije kraljevskog Namjesništva, koji nisu u stanju da riješe teške ekonomske probleme zemlje, poput siromaštva sela, koje proživljava drastičan pad cijena poljoprivrednih proizvoda, nerazvijene industrije, besparice i emigracije radne snage, niti da rješavaju nacionalno pitanje svoje zajednice brojnih naroda. Umjesto toga režim provodi kruti centralistički unitarizam otvorene diktature s maskom parlamentarizma, prije svega protiv radničkog pokreta, te protiv svih građansko-demokratskih stranaka, koje mu se nisu prilagodile. Od značajnijih događaja tog razdoblja spomenut ćemo: ubojstvo kralja Aleksandra iz 1934. godine, napuštanje tradicionalnih veza s Francuskom i zemljama Male Antante 1935. godine, uz istodobno privredno i političko povezivanje s Njemačkom i Italijom, kao i pokušaj rješavanja hrvatskog pranja osnivanjem Banovine Hrvatske 1939. godine. Razumljivo da će se takvo stanje odraziti i na društveno-politički život Sveučilište i to već tokom šestojanuarske diktature, kada se zabranjuje rad naprednih studentskih organizacija i osnivaju prorežimske, poput kluba »Jugoslavenska akademska čitaonica« — JAČ, čiji članovi kao doušnici i vinovnici nereda i tučnjava uživaju naklonost i privilegije režima. Nakon uporne borbe i obuzdavanja tog utecjaja središnja uloga u toj sredini pripada ljevičarima i ostalim naprednim pokretima, koje nastupaju kroz veći broj političkih, kulturnih i stručnih organizacija, na mnogim tribinama ideoloških rasprava, posebno u svom glasilu »Novi student«. Usporedo s njima, kroz povoljnu vanjskopolitičku situaciju izrastaju desno orijentirani frankovci, koji djeluju unutar jednog dijela stručnih udruženja, u Međuklupskom odboru hrvatskih sveučilištaraca — »Interklubu«, te u suradnji s klerikalcima uzimaju sve više maha u suprotstavljanju aktivistima naprednih snaga. Kao primjeri aktivnosti studentskih organizacija, bunta režimu i stupnja ideoloških borbi unutar studentskih redova, reći će nešto i ovi slučajevi: — Uporna borba naprednog »Središnjeg udruženja studenata — SUS-a za uključivanje studenata u rad uprave Đačkog doma ostvarena je 1932. godine, otkad sudjeluju u primanju novih stanara i odmjeravanju stanarine, a pogotovo u čišćenju Doma od raznih režimskih štićenika. — Upućivanje memoranduma rektoru Sveučilišta 1933. godine da se sprjieči ukidanje nekih fakulteta, o čemu su se pronosili glasovi, i dokinu ispitne takse i školarine s prijetnjom štrajka i bojkotom upisa. Nakon čega je uslijedila zabrana rada SUS-a, ali i proglas 15-dnevnog štrajka i neupisivanja u slijedeći semestar koji, istina, i nije uspio zbog kolebljivosti nekih stručnih udruženja pod utjecajem« Interkluba«. 218 |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 125 <-- 125 --> PDF |
— Tokom cijele 1934/35. godine traju demonstracije i štrajkovi na sva tri sveučilišta u zemlji protiv nacizma i fašizma i pojedinih ekonomskih zahtjeva. Za vrijeme demonstracija u Beogradu policijskim hicem gubi život student Mirko Srzentić, a policija hapsi i šalje u koncentracione logore rukovodioce studentskog pokreta. — Napad frankovaca na naprednog studenta Josipa Brnčića 1934. godine prilikom rasprava u Đačkom domu, gdje umjesto akademskih diskusija prelaze na upotrebu noževa, kojima ga teško ranjavaju. — 1937. godine ubojstvo studenta Krste Ljubičica, kojeg jedna grupa frankovaca, nakon pretrpljenog poraza u sukobu s ljevičarima pred zgradom Sveučilišta, dočekuje u Đačkom domu, gdje opet noževi čine svoje. Bila su to sumorna i bezizgledna vremena opterećena burnim događajima, ugroženošću i konfliktima, koji su u bilo kom obliku zaokupljali pozornost studenata ,sputavajući ih u redovnom radu, što je činio dodatnu težinu samom studiju. UKRATKO O UVJETIMA POD KOJIMA SE JE ODRŽAVALA NASTAVA I DRUŠTVENOJ BRIZI O MATEIRJALNOM POLOŽAJU STUDENATA Fakultet sa smještajem u zgradi Šumarskog doma u Vukotinovićevoj 2, građenoj 1897. godine, već od samog početka nije odgovarao potrebama nastave, pošto je po prvotnom projektu zgrada bila namijenjena društvenim potrebama i Šumarskom muzeju, a problem smještaja upravo osnovane Šumarske akademije uvjetovao je preinaku projekta s njenim uključivanjem u iste prostore. Nedostaci su višestruki. Prije svega nedovoljno prostora za sve predmete, tako da se prvih godina, zajedno sa slušačima agronomije, nastava još vrši na Poljoprivrednom i Filozofskom fakultetu (dvorana pučkog sveučilišta). Same predavaonice bile su pretijesne za veći broj slušača. Skučeni su prostori za laboratorije i kabinete, a da i ne govorimo o skromnom smještaju društvenih prostorija stručnog udruženja. Svojevrsnu poteškoću stvarali su udžbenici, koje su jednim dijelom činile knjige, zatim skripta pojedinih profesora, te skripta znanih i neznanih autora ili tek bilješke s predavanja. Sve u svemu bilo ih je malo, kako zbog nepristupačnih cijena knjigama, tako zbog kratkog vijeka prekomjerno korištenih skripata. U takvim prilikama izlaz je tražen kroz knjižnice stručnog udruženja i Šumarskog društva, te kroz, zbog toga uvriježeni, grupni način učenja. Bilo je govora o različitom odnosu profesora prema tom problemu. Jedni su, primjerice, kroz to gledali uzročnu vezu između pisane riječi i prisustvovanja predavanjima. Govoreći o tome Ljubo Nežić se prisjeća dežurstva na predavanjima prof. Levakovića, na kojima je prema spisku trebalo biti barem trojica studenata, ali se je pritom njegovu solidnu Dendrometriju s lakoćom moglo shvatiti i svladati i mimo predavanja. Unatoč brojnim zahtjevima školarine i takse i nadalje su postojale i opterećivale ionako nizak standard studenata. Prema sjećanju školarina se je kretala negdje od 100 do 150 din. po upisanom semestru, taksa po prijavnici za pojedinačne ispite 20 din, a za diplomu 600 din, uz napomenu da su od školarine i takse na diplomu bili oslobođeni siromašni studenti, to jest oni čiji su roditelji minimalno opterećeni porezom. Da se tu nije radilo o beznačajnim iznosima navest ćemo da se je tada za 20 din moglo kupiti 80 do 100 kom. jaja, a 600 din je |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 126 <-- 126 --> PDF |
predstavljalo polovinu mjesečne plaće inženjera pripravnika u državnoj službi. Stanovalo se je uglavnom u privatnom smještaju zbog oskudnog prostora studentskih domova, koji su mogli primiti nekih 350 studenata, što je činilo tek 7% u odnosu na 5.000 studenata Sveučilišta. Od postojeća dva doma glavni je bio Đački dom u Runjaninovoj ulici, da spomenemo, građen 1921. godine dobrovoljnim radom studenata, s kapacitetom od 280 kreveta raspoređenih uglavnom u dvokrevetne i skromno opremljene sobe, unutar 6 jednokatnih paviljona. Stanarina se je kretala već prema poreskom opterećenju od 60 do 120 dinara, dok je u privatnom smještaju iznosila od 240 do 400 din. Uz taj dom postojao je još jedan na Josipovcu s nekih 70 kreveta i još skromnijom opremljenošću. Ishrana je pretežnim djelom tekla putem studentskih menzi, među kojima su djelovale kao društvene organizacije: Centralna akademska menza-CAM, Hrvatska akademska menza-HAM, i Vojvođanska studentska menza, te putem niza ugostiteljskih objekata privatnog vlasništva. U CAM-u kao najstarijem takovom objektu, koja je uživala izvjesne beneficije, mjesečna pretplata za ručak i večeru iznosila je 300 din. Hrana je bila kvalitetna i obilata. Stipendije su bile rijetkost. Na ovom godištu postojala je jedna, a izgleda i jedina na fakultetu. Radilo se je o stipendiji Šumarskog društva u mjesečnom iznosu od 500 din, dodjeljenoj Todi Budisavljeviću, sinu brojne obitelji rano preminulog šumarskog inženjera, inače za života člana toga društva. KASNIJI ŽIVOTNI TOKOVI Slijedom BIOGRAFSKIH podataka počet ćemo, ali s dužom pažnjom, s onom trojicom iz naših redova, čiji životi postadoše meta fašističkih hajki, da bi se već u ranoj mladosti ugasili. Među prvima se nađe RADIVOJ TOMIĆ, još kao pomoćnik upravitelja šumarije Vranovina, zagrebačkog Ravnateljstva šuma, koga progutaše ustaške bezdani Velebita 1941. godine. Zatim INGO VRŠĆAJ, aktivista slovenskog akademskog društva »Triglav«, sudionik u prebacivanju ilegalnim kanalima desetina jugoslavenskih dobrovoljaca u Španjolsku, koji je kao ilegalni partijski radnik uhvaćen od Talijana u Ljubljani, zvjerski mučen i strijeljan 1942. godine. Te ERIH HRIBERNIK, koji je zajedno s 120 talaca iz Štajerske strijeljan u Mariboru iste godine. Navest ćemo da su u ratu još izgubili živote: VLADIMIR FILIPOVIĆ i KARLO TURKOVIĆ, mlađi službenici vinkovačkog šumarstva, kao i VELIMIR STANIĆ, s područja Ravnateljstva šuma Travnik. U toku punog radnog elana i naponu stvaralačkih mogućnosti prerana smrt je zatekla: Teodora Budisavljevića, Matiju Ilekovića, Juraja Krpana i Đuru Zmijanca. Uz ime TODE BUDISAVLJEVIĆA spomenut ćemo tek kratkotrajni radni staž od godinu-dvije dana kod cetingradske šumarije Slunjske imovne općine, a istaknuti dojam o jednom vedrom, živahnom i veoma duhovitom školskom drugu, primjerne revnosti, s diplomom u ruci već na prvom ispitnom roku — kome, nažalost, sudbina nije bila sklona. Ne samo što dospijeva na jedno ne 220 |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 127 <-- 127 --> PDF |
razvijeno područje, niti toliko što ga snalazi upala mozga i ranjavanje pištoljem, što doživljava 1939. godine — koliko način pružanja pomoći, kad ga vuku konjskom zapregom na nekih 80 kilometara trošnih cesta do karlovačke bolnice, gdje stiže posve iscrpljen i uskoro umire. MATIJA ILEKOVIĆ jedan od rijeđih šumara, koji se već na početku svog rada opredijelio na kemijsku preradu drva. Kroz interese privrede tog vremena i osobne umješnosti njega susrećemo na rukovodećim radnim mjestima, pretežno u svojstvu tehničkog direktora u: Tvornicama šibica Osijek i Dolac, Tvornici celuloze Videm ob Savi, »Zagrebačkoj tvornici papira« i Tvornici kartonaže »Ivica Lovinčić«. Potkraj svog operativnog djelovanja uključen je u »Industrijski projektni zavod« Zagreb na projektiranju strojeva za preradu papira. I nakon toga u danima umirovljenja pa do svoje smrti 1973. godine njegova aktivnost ne prestaje. U koprivničkom »Bilo Kalniku« pogon Harmann ambalaže iz tog razdoblja i danas slovi kao njegovo djelo. JURAJ KRPAN profesor hidrotermičke obrade drva i tehnologije furnira i ploča Šumarskog fakulteta. Ovamo se uključuje 1950. god. kao prokušani privredni rukovodilac nakon iskustva u rukovođenju šumarijom, tvornicom furnira i ploča te glavnog inženjera Finalne prerade drva Ministarstva drvne industrije Hrvatske. Doktorat stječe 1954. godine, da bi kao redovni profesor nastupio 1961. godine. Premda mu se život gasi na početku tog poziva 1969. godine on ostavlja za sobom desetak generacija vrsnih stručnjaka, uzorne udžbenike i brojne znanstvene i naučne radove. ĐURO ZMIJANAC poznati šumar zagrebačkog područja poratnog razdoblja. Od brojnih zaduženja koje je obavljeno izdvojit ćemo tek neke: načelnik za stručno školstvo Ministarstva šumarstva Hrvatske, direktor Uprave za park šume grada Zagreba, referent za brzorastuće šume Šumskog gospodarstva Zagreb, gdje će ga zateći iznenadna smrt 1966. godine. Spomenut ćemo k tome i odgovorne zadatke u okviru X zagrebačkog korpusa za vrijeme NOB. Zapažen je njegov smisao za rekreacioni značaj šuma i hortikulturu. Brojni parkovski nasadi tog područja duguju svoje postojanje njegovim rasadnicima egzota. A za sekvoju koja natkrivljuje vinorodne brežuljke Mandičevca i nezadrživo stasa, tek da spomenemo šumarima Đakovštine, da je i to ruku djelo našeg vrlog Đure Zmijanca. Da bi upotpunili dojam o tom malobrojnom i donekle osebujnom godištu — još ukratko o samim slavljenicima. MILAN ANDROIĆ profesor šumarske entomologije i zaštite šumar Šumarskog fakulteta, gdje nastupa 1949. godine, nakon desetgodišnje prakse na bjelovarskom, mostarskom i vinkovačkom šumarsktvu, te rukovođenja Lugarskom školom u Delnicama i kadrovskom službom u Ministarstvu šumarstva u Zagrebu. 1954. godine doktorira da bi se u svojstvu asistenta, docenta i redovnog profesora zadržao u toj sredini do svog umirovljenja. Kroz to vrijeme bio je dekan fakulteta u dva navrata i prorektor sveučilišta. Uz svoj naučni i znanstveni rad vrši niz odgovornih društvenih i političkih funkcija, među ostalim: predsjednika Saveza inženjera i tehničara Hrvatske, predsjednika Konferencije narodne tehnike, te člana Saveznog savjeta za naučna istraživanja. TUGOMIR CAJNKO obavljao je odgovorne funkcije u republičkoj državnoj upravi, poslovnim udruženjima i privrednim organizacijama Slovenije, među ko 221 |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 128 <-- 128 --> PDF |
jima su: sekretar i pomoćnik ministra u Ministarstvu šumarstva i drvne industrije, sekretar za šumarstvo i drvnu industriju Privredne komore, sekretar Poslovnog udruženja šumsko-gospodarskih organizacija, direktor Drvno industrijskog poduzeća Nazarje. Po društvenom radu angažiran je u organizacijama inženjera i tehničara republike i federacije. Objavio je veći broj radova o problematici šumarstva Slovenije. TOMO LUCARIĆ dugogodišnji taksator vinkovačkog šumarstva, na čijem području djeluje, uz kraći prekid, u svojstvu: inženjera taksacije, upravitelja šumarije i šumske manipulacije, referenta gospodarstva, šefa šumske inspekcije, a pretežno, kako rekosmo, kao rukovodioca službe za uređivanje šuma. Prekid je bio vezan na razdoblje intenzivnog iskorišćivanja šuma kada ispomaže na moslavačkom području rad tamošnjih industrija drva. Uz naporan rad na izradi uređajnih elaborata i desetak kirurških operacija, nalazi snage i vremena da proučava i objavljuje radove iz prošlosti šumarstva svog kraja. PETAR MATKOVIĆ profesor botanike Više pedagoške škole u Splitu. Prve godine radnog staža vezan je na uređenje bujica makarskog sliva, na upravne službe narodnih odbora, kao i na Upravu za pošumljenje krša u Splitu. 1949. godine prelazi u Saveznu šumarsku školu u Splitu, a nedugo zatim na Višu pedagošku školu, gdje ostaje do umirovljenja. I pokraj pedagoških obaveza on će kao hortobotaničar osnovati botanički vrt u Splitu, kroz neko vrijeme uređivati časopis »Hortikultura«, a u dva navrata će, kao gost Prirodoslovno-matematskog fakulteta iz Hamburga, održati predavanja o vegetaciji jugoslavenske obale. Plodan je i kao stručni pisac s nekoliko objavljenih knjiga i velikog broja stručno-znanstvenih radova objavljenih po raznim časopisima. LJUBOMIR NEŽIĆ poznat kao ekspert za unapređivanje proizvodnje posebno mehanizacije radova, zbog svog sistematskog pristupa stvari i smisla za umješnost, zapaženog još iz školskih dana. Nakon početnih nastupa unutar Šumarije Novigrad Podravski i šumsko industrijskih poduzeća Nove Gradiške i Slavonskog Broda, 1949. godine već vrši dužnost referenta za mehanizaciju kod Glavne direkcije za južni bazen Ministarstva drvne industrije Hrvatske u Zagrebu. Kroz organizacijske promjene i premještaje stiže u Delnice gdje djeluje u tamošnjem DIP-u nekih 15 godina kao referent za mehanizaciju, odnosno šef biroa za una pređenje proizvodnje, a nakon toga prelazi u Rijeku i do umirovljenja nastavlja istu djelatnost pri Poslovnom udruženju »Drvo«. IVO SERTIĆ izraziti stručnjak operative, uglavnom iskorišćivanja šuma karlovačkog, goranskog i primorskog šumarstva. Početak mu je vezan na Ravnu Goru gdje rukovodi šumarijom, odnosno šumskom manipulacijom. Organizacijske promjene donet će mu nove zadatke i druge sredine. Tim povodom on rukovodi šumarskom referadom vrbovskog kotara za vrijeme NOB, uključuje se u rješavanje napregnutih proizvodnih zadataka drvno industrijskih poduzeća Novi Vinodolski, Ravna Gora i Karlovac u svojstvu rukovodioca iskorišćivanja šuma, odnosno tehničkog direktora, da bi se 1970. godine našao na istom položaju kod Šumskog gospodarstva Karlovac i kao šumarski savjetnik dočekao umirovljenje. ADOLF SVETLIĆIĆ pretežan dio svog radnog vijeka provodi u Sloveniji i to: kod Republičkog zavoda za planiranje u svojstvu načelnika odjela za šumarstvo i drvnu industriju, u Zavodu za unapređenje drvne industrije kao direktor za 222 |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 129 <-- 129 --> PDF |
voda, te kao stručni savjetnik Poslovodnog udruženja »Les« iz Ljubljane. Dugogodišnji je rukovodilac i organizator izrade razvojnih planova šumarstva i in dustrije za preradu drva ove republike, te autor niza radova iz tih oblasti ob javljenih u stručnim glasilima Slovenije. PAVEL SINKA pretežan dio radnog vijeka vezan mu je za izradu projektne dokumentacije koju obavlja u svojstvu projektanta ili tehničkog direktora u: Građevnom odsjeku šumskog gazdinstva Banja Luka, Šumskom građevnom poduzeću Banja Luka, »Šumoprojektu« Sarajevo, a pretežno u »Projektnom birou šumarstva i drvne industrije« Zagreb. Od projektnih radova spomenut ćemo brojne kilometre šumskih željezničkih pruga i cesta, te znatan broj ostalih šumsko industrijskih objekata. Kao vrstan i korektan stručnjak sudjeluje na projektiranju i kontroli izgradnje jadranske magistrale na području Dubrovnika u dužini od 60 km. te na istim zadacima na oko 150 km. javnih suvremenih cesta Cetinske krajine. MARIJAN ŠTEMBERGER poznati vodoprivredni stručnjak koji se već nakon nekoliko godina rada u šumarstvu Hrvatske uključuje u ovu oblast. Tu nastupa 1950. godine prvenstveno u »Hidroprojektu« novoosnovanoj organizaciji objedinjene vodoprivrede i bujičarstva Hrvatske u Zagrebu, potom u svojstvu direktora projektnih organizacija »Projekt« i »Interprojekt«, da bi završio radni vijek u »Općem vodoprivrednom poduzeću sliva rijeke Save«. Od značajnijih pravaca njegovog rada treba istaknuti: generalni projekt rijeke Save, financiran od Ujedinjenih nacija, idejn projekt zaštte od bujica grada Zagreba, te idejne projekte bujičnih područja Istre i Sinjskog polja. Zatim sudjelovanje bilo kao učesnika ili konsultanta u reviziji meliorativnih projekata Srednje Posavine i porječja Vuke, Karašice i Neretve. DRAGAN TONKOVIĆ jedan od šumara vinkovačkog šumarstva, gdje provodi pretežan dio svog radnog vijeka vezanog na funkcije: upravitelja šumarije i šumske manipulacije, tehničkog direktora, direktora šumskog gospodarstva i direktora drvne industrije, da bi završio kao savjetnik integriranog šumarstva istočne Slavonije »Slavonska šuma«. Od tragova koje ostavlja iza sebe spomenut ćemo: organizacijsku povezanost tamošnjeg šumarstva u etapama decentralizirane uprave, zamašniju izgradnju i opremljenost radova u šumarstvu, te osnivanje drvne industrije u Vinkovcima. Usto se bavi istraživanjem prošlosti šumarstva Slavonije, objavljujući više svojih radova. I na kraju IVAN KANDŽEV, bugarski državljanin za kojega nemamo podataka, niti s njim postoji veza nakon završetka studija i povratka u svoju zemlju. Bila je to priča o životnom putu jedne generacije poletnih studenata, o tegobnim stazama njihovog izrastanja, o ispoljenom patrionizmu u toku narodno- oslobodilačkog rata, u kojem su mahom sudjelovali, te o njihovoj osposobljenosti da se prihvate raznorodnih i odgovornih zadataka, koje su savjesno i uspješno obavljali. Priča, koju je vrijedilo zabilježiti. Dragan Tonković, dipl. inž. |