DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 122 <-- 122 --> PDF |
dane provedene u ovoj sredini, radilo se to o fakultetskoj nastavi ili o društvenim zbivanjima. Zbog vremenskog tjesnaca i promjena u korištenju zgrade izostala je želja da se bar letimično zakorači u to naše učilište i dočara neka od poznatijih obilježja. Na ulazu, recimo, uvijek prisutnog portira Kralja, koji nas je sa sve četiri godine poimenično poznavao. Zatim impozantno stubište s biranim uzorcima drvne građe, fotosima, lovačkim trofejima i poprsjem šumarskog velikana Josipa Kozarca. Bilo bi veliko iskušenje ne naći se u jednoj predavaonici, gdje bi se trebala održati prozivka. No ne bi se mogao mimoići niti kutak Udruženja studenata, u kom se je uz šah, žive stručne, društvene i političke rasprave ostavljalo mnoštvo vremena u pauzama između predavanja. Do Maksimira će se taksi vožnjom s podosta vremena, prometnih gužvi i kilometrima obilaznica. Nadomak cilju novi su to dijelovi grada, gdje prestaje orijentacija. Ta gdje su oni krajolici kada su između pojedinih gospodarskih zgrada poljoprivrednog dobra, rasadničkih gredica i pilanskog postrojenja nicala sadašnja fakultetska zdanja. Ili, recimo, južno od tramvajske pruge tek šumski rasadnik i usamljeno HAŠK-ovo igralište, današnij Dinaniov stadion — a sve ostalo pusta ravan, upravo prikladna za ondašnje geodetske vježbe! Prijem kod dekana prof. dr. Prpića protekao je u dužem i vedrom razgovoru i tom se je prilikom upoznao s učesnicima, njihovim radnim vijekom, sudbinom ostalog dijela godišta, te donekle sa zbivanjem na fakultetu za njihovih dana. Nakon čega je uz dobrodišlicu i čestitke na jubileju prof. Prpić ukazao na značajan doprinos generacije tog razdoblja u poratnom razvoju zemlje, navodeći kao primjer i ovo godište iz kojeg je potekao veći broj poznatih privrednih, prosvjetnih i društvenih kadrova, među kojima su dva ugledna profesora ovog fakulteta — Milan Androić i preminuli Juraj Krpan, te Tugomir Canjko, kao predsjednik DIT-a šumarstva i drvne industrije Jugoslavije koji je, kako je naglašeno, svojim utjecajem uvelike pridonosio sređivanju imovinskog stanja Šumarskog doma u Zagrebu. Za daljnju etapu boravka odabrao je brižni organizator ovog susreta, naš Milan Androić, restoran »Gornjogradska klet« s jednim skrovitim kutkom za zajednički objed i duge neometane razgovore, kojima nije bilo kraja. Na tapetu su bile ispovijesti pojedinaca o svom životnom putu, sjećanju na one koji nisu prisutni, isto tako i o našim međusobnim odnosima, koji su redovno bili na dostojnoj visini. Kao primjer takvih odnosa Tugo Canjko je ukazao na slijedeći slučaj. Kada se je, naime, 1941. godine on našao s roditeljima u Zagrebu, nakon što su ih Nijemci protjerali iz Slovenije, čim je za to saznao Ljubo Nežić odmah ga je tamo potražio, poveo sobom i uposlio u svojoj šumariji. Nakon toga, da kažemo službenog dijela, prešlo se je na nezaobilazne razne doživljaje, koji su i dandanas u posve svježim uspomenama. Zaključujući taj ugodni susret svi smo požalili da to već nismo ranije učinili i složili se da buduće kontakte svedemo, za svaki slučaj, na dvogodišnje razdoblje! NEKOLIKO STATISTIČKIH PODATAKA O GENERACIJI Prema spomenici »Šumarska nastava u Hrvatskoj 1860—1960« brojno stanje ove generacije upisane 1933/34. školske godine kretalo se je tokom studija kako slijedi: 216 |