DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 125 <-- 125 --> PDF |
— Tokom cijele 1934/35. godine traju demonstracije i štrajkovi na sva tri sveučilišta u zemlji protiv nacizma i fašizma i pojedinih ekonomskih zahtjeva. Za vrijeme demonstracija u Beogradu policijskim hicem gubi život student Mirko Srzentić, a policija hapsi i šalje u koncentracione logore rukovodioce studentskog pokreta. — Napad frankovaca na naprednog studenta Josipa Brnčića 1934. godine prilikom rasprava u Đačkom domu, gdje umjesto akademskih diskusija prelaze na upotrebu noževa, kojima ga teško ranjavaju. — 1937. godine ubojstvo studenta Krste Ljubičica, kojeg jedna grupa frankovaca, nakon pretrpljenog poraza u sukobu s ljevičarima pred zgradom Sveučilišta, dočekuje u Đačkom domu, gdje opet noževi čine svoje. Bila su to sumorna i bezizgledna vremena opterećena burnim događajima, ugroženošću i konfliktima, koji su u bilo kom obliku zaokupljali pozornost studenata ,sputavajući ih u redovnom radu, što je činio dodatnu težinu samom studiju. UKRATKO O UVJETIMA POD KOJIMA SE JE ODRŽAVALA NASTAVA I DRUŠTVENOJ BRIZI O MATEIRJALNOM POLOŽAJU STUDENATA Fakultet sa smještajem u zgradi Šumarskog doma u Vukotinovićevoj 2, građenoj 1897. godine, već od samog početka nije odgovarao potrebama nastave, pošto je po prvotnom projektu zgrada bila namijenjena društvenim potrebama i Šumarskom muzeju, a problem smještaja upravo osnovane Šumarske akademije uvjetovao je preinaku projekta s njenim uključivanjem u iste prostore. Nedostaci su višestruki. Prije svega nedovoljno prostora za sve predmete, tako da se prvih godina, zajedno sa slušačima agronomije, nastava još vrši na Poljoprivrednom i Filozofskom fakultetu (dvorana pučkog sveučilišta). Same predavaonice bile su pretijesne za veći broj slušača. Skučeni su prostori za laboratorije i kabinete, a da i ne govorimo o skromnom smještaju društvenih prostorija stručnog udruženja. Svojevrsnu poteškoću stvarali su udžbenici, koje su jednim dijelom činile knjige, zatim skripta pojedinih profesora, te skripta znanih i neznanih autora ili tek bilješke s predavanja. Sve u svemu bilo ih je malo, kako zbog nepristupačnih cijena knjigama, tako zbog kratkog vijeka prekomjerno korištenih skripata. U takvim prilikama izlaz je tražen kroz knjižnice stručnog udruženja i Šumarskog društva, te kroz, zbog toga uvriježeni, grupni način učenja. Bilo je govora o različitom odnosu profesora prema tom problemu. Jedni su, primjerice, kroz to gledali uzročnu vezu između pisane riječi i prisustvovanja predavanjima. Govoreći o tome Ljubo Nežić se prisjeća dežurstva na predavanjima prof. Levakovića, na kojima je prema spisku trebalo biti barem trojica studenata, ali se je pritom njegovu solidnu Dendrometriju s lakoćom moglo shvatiti i svladati i mimo predavanja. Unatoč brojnim zahtjevima školarine i takse i nadalje su postojale i opterećivale ionako nizak standard studenata. Prema sjećanju školarina se je kretala negdje od 100 do 150 din. po upisanom semestru, taksa po prijavnici za pojedinačne ispite 20 din, a za diplomu 600 din, uz napomenu da su od školarine i takse na diplomu bili oslobođeni siromašni studenti, to jest oni čiji su roditelji minimalno opterećeni porezom. Da se tu nije radilo o beznačajnim iznosima navest ćemo da se je tada za 20 din moglo kupiti 80 do 100 kom. jaja, a 600 din je |