DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 125     <-- 125 -->        PDF

— Tokom cijele 1934/35. godine traju demonstracije i štrajkovi na sva tri sveučilišta
u zemlji protiv nacizma i fašizma i pojedinih ekonomskih zahtjeva. Za
vrijeme demonstracija u Beogradu policijskim hicem gubi život student Mirko
Srzentić, a policija hapsi i šalje u koncentracione logore rukovodioce studentskog
pokreta.
— Napad frankovaca na naprednog studenta Josipa Brnčića 1934. godine prilikom
rasprava u Đačkom domu, gdje umjesto akademskih diskusija prelaze na
upotrebu noževa, kojima ga teško ranjavaju.
— 1937. godine ubojstvo studenta Krste Ljubičica, kojeg jedna grupa frankovaca,
nakon pretrpljenog poraza u sukobu s ljevičarima pred zgradom Sveučilišta,
dočekuje u Đačkom domu, gdje opet noževi čine svoje.
Bila su to sumorna i bezizgledna vremena opterećena burnim događajima,
ugroženošću i konfliktima, koji su u bilo kom obliku zaokupljali pozornost studenata
,sputavajući ih u redovnom radu, što je činio dodatnu težinu samom studiju.


UKRATKO O UVJETIMA POD KOJIMA SE JE ODRŽAVALA NASTAVA
I DRUŠTVENOJ BRIZI O MATEIRJALNOM POLOŽAJU STUDENATA


Fakultet sa smještajem u zgradi Šumarskog doma u Vukotinovićevoj 2, građenoj
1897. godine, već od samog početka nije odgovarao potrebama nastave,
pošto je po prvotnom projektu zgrada bila namijenjena društvenim potrebama i
Šumarskom muzeju, a problem smještaja upravo osnovane Šumarske akademije
uvjetovao je preinaku projekta s njenim uključivanjem u iste prostore. Nedostaci
su višestruki. Prije svega nedovoljno prostora za sve predmete, tako da se prvih
godina, zajedno sa slušačima agronomije, nastava još vrši na Poljoprivrednom
i Filozofskom fakultetu (dvorana pučkog sveučilišta). Same predavaonice bile su
pretijesne za veći broj slušača. Skučeni su prostori za laboratorije i kabinete, a
da i ne govorimo o skromnom smještaju društvenih prostorija stručnog udruženja.


Svojevrsnu poteškoću stvarali su udžbenici, koje su jednim dijelom činile
knjige, zatim skripta pojedinih profesora, te skripta znanih i neznanih autora ili
tek bilješke s predavanja. Sve u svemu bilo ih je malo, kako zbog nepristupačnih
cijena knjigama, tako zbog kratkog vijeka prekomjerno korištenih skripata. U
takvim prilikama izlaz je tražen kroz knjižnice stručnog udruženja i Šumarskog
društva, te kroz, zbog toga uvriježeni, grupni način učenja. Bilo je govora o različitom
odnosu profesora prema tom problemu. Jedni su, primjerice, kroz to
gledali uzročnu vezu između pisane riječi i prisustvovanja predavanjima. Govoreći


o tome Ljubo Nežić se prisjeća dežurstva na predavanjima prof. Levakovića, na
kojima je prema spisku trebalo biti barem trojica studenata, ali se je pritom
njegovu solidnu Dendrometriju s lakoćom moglo shvatiti i svladati i mimo predavanja.
Unatoč brojnim zahtjevima školarine i takse i nadalje su postojale i opterećivale
ionako nizak standard studenata. Prema sjećanju školarina se je kretala
negdje od 100 do 150 din. po upisanom semestru, taksa po prijavnici za pojedinačne
ispite 20 din, a za diplomu 600 din, uz napomenu da su od školarine i takse
na diplomu bili oslobođeni siromašni studenti, to jest oni čiji su roditelji minimalno
opterećeni porezom. Da se tu nije radilo o beznačajnim iznosima navest
ćemo da se je tada za 20 din moglo kupiti 80 do 100 kom. jaja, a 600 din je