DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 127 <-- 127 --> PDF |
razvijeno područje, niti toliko što ga snalazi upala mozga i ranjavanje pištoljem, što doživljava 1939. godine — koliko način pružanja pomoći, kad ga vuku konjskom zapregom na nekih 80 kilometara trošnih cesta do karlovačke bolnice, gdje stiže posve iscrpljen i uskoro umire. MATIJA ILEKOVIĆ jedan od rijeđih šumara, koji se već na početku svog rada opredijelio na kemijsku preradu drva. Kroz interese privrede tog vremena i osobne umješnosti njega susrećemo na rukovodećim radnim mjestima, pretežno u svojstvu tehničkog direktora u: Tvornicama šibica Osijek i Dolac, Tvornici celuloze Videm ob Savi, »Zagrebačkoj tvornici papira« i Tvornici kartonaže »Ivica Lovinčić«. Potkraj svog operativnog djelovanja uključen je u »Industrijski projektni zavod« Zagreb na projektiranju strojeva za preradu papira. I nakon toga u danima umirovljenja pa do svoje smrti 1973. godine njegova aktivnost ne prestaje. U koprivničkom »Bilo Kalniku« pogon Harmann ambalaže iz tog razdoblja i danas slovi kao njegovo djelo. JURAJ KRPAN profesor hidrotermičke obrade drva i tehnologije furnira i ploča Šumarskog fakulteta. Ovamo se uključuje 1950. god. kao prokušani privredni rukovodilac nakon iskustva u rukovođenju šumarijom, tvornicom furnira i ploča te glavnog inženjera Finalne prerade drva Ministarstva drvne industrije Hrvatske. Doktorat stječe 1954. godine, da bi kao redovni profesor nastupio 1961. godine. Premda mu se život gasi na početku tog poziva 1969. godine on ostavlja za sobom desetak generacija vrsnih stručnjaka, uzorne udžbenike i brojne znanstvene i naučne radove. ĐURO ZMIJANAC poznati šumar zagrebačkog područja poratnog razdoblja. Od brojnih zaduženja koje je obavljeno izdvojit ćemo tek neke: načelnik za stručno školstvo Ministarstva šumarstva Hrvatske, direktor Uprave za park šume grada Zagreba, referent za brzorastuće šume Šumskog gospodarstva Zagreb, gdje će ga zateći iznenadna smrt 1966. godine. Spomenut ćemo k tome i odgovorne zadatke u okviru X zagrebačkog korpusa za vrijeme NOB. Zapažen je njegov smisao za rekreacioni značaj šuma i hortikulturu. Brojni parkovski nasadi tog područja duguju svoje postojanje njegovim rasadnicima egzota. A za sekvoju koja natkrivljuje vinorodne brežuljke Mandičevca i nezadrživo stasa, tek da spomenemo šumarima Đakovštine, da je i to ruku djelo našeg vrlog Đure Zmijanca. Da bi upotpunili dojam o tom malobrojnom i donekle osebujnom godištu — još ukratko o samim slavljenicima. MILAN ANDROIĆ profesor šumarske entomologije i zaštite šumar Šumarskog fakulteta, gdje nastupa 1949. godine, nakon desetgodišnje prakse na bjelovarskom, mostarskom i vinkovačkom šumarsktvu, te rukovođenja Lugarskom školom u Delnicama i kadrovskom službom u Ministarstvu šumarstva u Zagrebu. 1954. godine doktorira da bi se u svojstvu asistenta, docenta i redovnog profesora zadržao u toj sredini do svog umirovljenja. Kroz to vrijeme bio je dekan fakulteta u dva navrata i prorektor sveučilišta. Uz svoj naučni i znanstveni rad vrši niz odgovornih društvenih i političkih funkcija, među ostalim: predsjednika Saveza inženjera i tehničara Hrvatske, predsjednika Konferencije narodne tehnike, te člana Saveznog savjeta za naučna istraživanja. TUGOMIR CAJNKO obavljao je odgovorne funkcije u republičkoj državnoj upravi, poslovnim udruženjima i privrednim organizacijama Slovenije, među ko 221 |